ngbuntovnici.com

RUKE

Traže se
između dalekih
obrisa neba
Dodiruju se
u pogledu
zakašnjelih kiša
Ljube se
molitvom
neizgovorenih riječi
U poljupcu
tišine
zadrhte na vjetru
Dremljive
u listanju
jurećih sati
lome se

VJETAR

Ostavio vjetar
snove
na jastuku zvijezda
da zrcale se
sa nebeskih visina
Poharao tragove
razigranih osmjeha
na usnama jutra
Pobrkao sjaj rose
na laticama trava
Letećim koracima
sjurio se
niz dubine
srca

MOSTOVI DUGE

Vrte se u krug
koraci mraka
Nedolazak mirnih nada
zaustavio
let znatiželjnih misli
Ljubav je zatvorena
u čahuru leptira
Nezaključane riječi
romore
u poljupcima kiša
Čekali su
mjesečevu sjenu
ispod plašta
neba
Spustili trepavice
ispod mostova duge
Zatvorili srca
na trnovitim oranicama
nedozrelih čežnji

ISTKANA NADA

Putovat ću noćas
pogledom
sve do zvijezda
Nasitit ću se
njihove zanosne ljepote
Sakrit ću noćas
sve uzavrele misli
Neka tišina korača
između mene i neba
A kad poželim
da mi san siđe
na trepavice
spustit ću zvijezdu
da zrcali se rijekom
Zaplovit ću maštom
kroz
slapove neistraženih
dubina
Prepoznati sebe
u jutrima
tek istkane nade

VRIJEME KIŠA

Svaka kap
nostalgijom drhti
prevrtljiva u svom
ludom pohodu
Ona kraljuje
odnoseći ti misli
u sasvim nedirnute
sfere
Kroz vene ti ulijeva
svu hladnoću
prolazećeg dana
Pretvara te
u znamenku
neprozirnih obrisa
Vrijeme kiša
umire
s tvojim osmijehom
Gaseći svoj žižak sreće
na trepavicama
duge

PLAMIČAK TVOJE LJUBAVI

Nečujni koraci mraka
silaze niz moja ramena
Pred očima mi pahuljasti
leptiri
uzdrhtali od ljepote
prostrte tišine
Zavjetna obećanja
šutnjom
trepere u meni
Dah čežnje
raširio se
iznad vrtova nedosanjanih
želja
Skrivena u sjeni
putujućih oblaka
hrabrim se
dodirom i najmanjeg
plamička
ljubavi Tvoje

PIĆE ŽIVOTA

Želim ti noć
prepunu snova
Rasplesane korake
što vode ka sreći
I jedan sasvim
maleni uzdah
Vrijeme što se kotrlja
livadama čežnje
Užareni pogled
kroz daleke obrise
neba
I jedan sasvim
maleni treptaj
Kad probudi te
pjesma jutra
Ispij do kraja
darovano piće
života

NADAHNUĆE

Danas osjećam
bjelinu
praznih stranica
Kao da su sve
muze
zatvorile vrata
pred mojim
koracima
Kao da su zaključane
sve riječi
iza rešetaka
željeznih prozora
Pokušavam dahom
zakoračiti
u novu pjesmi
Ali
srce mi skreće
u neke čudnovate
doline
I ne mogu
ni riječima
ni osmjehom
ni poglrdom
zagrliti
daleke obrise
nadahnuća

TRENUTAK ČEŽNJE

Isijava misao
zatrpana daljinama
Pretvara se jutro
u zlatokosu muzu
Drhte neke čudnovate
slike
ispod trepavica
Koraci što tutnje
na bijelim obrisima
platna
otvaraju mi
već zaboravljene
prozore djetinjstva
Ispod listova
žutih suncokreta
snivaju leptiri

OLUJNI VRISAK

Žalosna majka
u sjećanjima
boluje
Kroz misli joj prolaze
poznati koraci
zastali davno
na stanici nepovrata
Nezaboravljen lik
ljubljenog sina
drhti u snovima
Ispod dugih trepavica
zaspala mladost
Ni ruke
da zagrle
njenu samoću
Ni oči
da ih ljubi
na zalasku
života
Žalosna majka
noćima bdije
Isčekuje
korake sina
da ih još jednom
uroni
u samotne odaje
srca svog

PROLAZNOST

Ispod kišobrana uspomena
šire se sjene mraka
Zaspale trave
u dodiru bosih nogu
čuvaju tragove
izgubljenih koraka
Utihnuo vjetar
iznad sklopljenih trepavica
U zatvorenom albumu
još kuca srce
Još jedno jutro
kotrlja se

DVOJE


Dvoje nas je
a ne možemo
zaustaviti vrijeme
Ni ispod oblaka
pronaći
dolinu nade
Dvoje nas je
a ne možemo
uroniti sebe
u zrcalu zvijezda
Ni zaplesati
ispod plašta
lutajućih vjetrova

SNOVI IZ PODKROVLJA SRCA

Zbijeni
nerazumni
iskidani
Snovi iz podkrovlja srca
bez duše
bez glasa
bez povratka
Snovi iz podkrovlja srca
samo moji
ispod trepavica