Ocjena: / 0
LošeOdlično 

Svake godine, na početku nove turističke sezone, svjedoci smo neprestanog ponavljanja novinara svih medijskih kuća, od televizijskih do novinskih.

Kao da ti isti novinari imaju nekakav obrazac pisanja i ponašanja po kojem rade svake godine isto? Što to točno?

Kao primjer trebalo bi navesti panično ili euforično (ovisno o situaciji), izvještavanje s najprometnijih točki na Jadranu ili na auto-cesti, te razne prognoze hoće li turistička sezona spasiti naš vrlo mršavi državni proračun.

Pa se broje auti, registracije, noćenja, ljudstvo, potrošeni i moguće potrošeni euri, dolari, kune… a sve u svrhu prognoziranja konačnog utrška od turističke sezone?

Time ne samo da pokazujemo lošu medijsku kulturu, lošu političku i ekonomsku strategiju cjelokupnog gospodarstva (jer jedna turistička sezona, ma kako dobra ona bila, ne može spasiti državni proračun), nego pokazujemo i nepoštovanje prema svim onim gostima koji, unatoč ne baš najboljoj ponudi, svake godine dolaze u našu zemlju, a mi ih svodimo na brojeve i eure! Sva sreća pa ih većina ne razumije naš jezik, pa samim time i ne gleda informativne emisije, te ne mogu reći da su ''uvredjeni i iznenadjeni!''.

Svođenje svih tih silnih Nijemaca, Austrijanaca, Čeha, Francuza i ostalih na debljinu njihova novčanika zaista je izraz strašnog nepoštivanja i nekulture! 

A kad smo već kod te naše idealne turističke ponude zbog koje smo taaako bolji od ostalih, od čega se ona zapravo sastoji? Najjednostavnije rečeno od nečega što se u turističkim krugovima zove 4 S. A to je sea, sun, sand and sex, iliti sunce, more, pijesak (plaža) i seks.

Ne daj Bože da padne kiša jer prva tri predložena užitka odmah otpadaju te nam ostaje samo onaj zadnji. I da, možda je i to dobar izbor za mladence na medenom mjesecu, ali za sve ostale? 

Premda je većina zemalja koje su nam izravna konkurencija odavno počela proces mijenjanja strategije 4 S, na 6 E ( zabava, uzbuđenje, okoliš, učenje…), mi tek sada pokazujemo neke naznake promjene. I to, nažalost, ne svi, nego tek veći gradovi ili veće grupacije hotela.  

A što se tiče privatnog smještaja, koji je zbog svoje relativno povoljne cijene najkonkurentniji u ovakvim vremenima, tu promjena nema.

I ne samo to, nego i vlasnici takvih apartmana, koji se obično sastoje od dvije-tri sobe u njihovoj vili/kući, često znaju biti bahati prema tim istim svojim gostima, a o odnosu prema radnicima, koji su često potplaćeni, a nerijetko i neplaćeni, da i ne pričam.

Veliki broj ljudi na našoj obali koji se bavi takvim oblikom turističkog djelovanja najčešće je poluartikulirani neadertalski primitivac sa zlatnom lančugom koji je eto skupio neku lovu pa nalijepio veliki natpis ''Cimer fraj'' na svoju kuću. I da, najčešće baš tako napisano.

Osim tog kreveta koji nudi, a koji je, što nije nevažno, tako blizu čarobnog mora i pijeska, najčešće ilegalno sagrađeno, drugih sadržaja nema!

Tako recimo turist koji unajmi takav apartman, a ne želi sam kuhati, ili nije Čeh, pa ne nosi paštete sa sobom, je prisiljen odlaziti u nerealno skupe restorane u kojima su konobari dobro izučeni, naravno ne u pitanju stručnosti ili ljubaznosti, nego kako zajebati tog istog gosta, pa uz to što ''ćevapčiće mit ajvar'' plaća kojih sedamdesetak kuna još ga se i prevari na cijeni pića, ili najčešće mu toči u rinfuzi a naplaćuje bočicu pića.

Od priča o naplaćivanju leda, različitih cijena za domaće i strane goste, dizanja cijena boravka za vrijeme istog ( ako gost dođe u predsezoni, a za 3 dana počne sezona), do neprijavljivanja gostiju, a kojih su u svakoj turističkoj sezoni puni mediji, zaista mi se nekad zgadi taj naš vrli turizam!

A to je samo vrh ledene sante! 

U svemu tome, ja se pitam zašto se, uz sve razne urede koje ova država ima, ne osnuje i nekakav ured za praćenje kvalitete turističke ponude i usluge, gdje bi tajni gosti odlazili na razne lokacije i ocjenjivali ponudu. Takav bi nam ured, za razliku od ovih ostalih, zaista trebao! 

Međutim, situacija se ipak polako, ali neminovno popravlja, jer valjda su svi ti turistički djelatnici shvatili da na ovaj način mogu privući goste, ali ne i zadržati iste, ili ih navesti da se ponovo vrate.