Izdvojeni Glas

PUČKE MISIJE – VJEROVANJE ILI NAMETANJE?

Svima nam je poznato i znano da se Hrvatska, što se tiče vjerskog opredjeljenja deklarira kao katolička zemlja.

Naime, u Hrvatskoj se više od 80% ljudi pri popisu stanovništva opisuju kao katolici. Razumni smo ljudi i svjesni smo da je većina ljudi takvog opredjeljenja i trudimo se ne kršiti ičija prava. Sada pogledajmo situaciju s druge strane, i dalje postoje onih 20% zar ne?

U manjini su, dakako, ali znači li to da su njihova prava manje bitna? Ironično je to što u kršćanska prava nitko ne dira i što su ti ljudi zaštićeni od strane ovog sistema, propagiraju  ljubav i jednakost koju tako slatko krše naspram ljudi neistomišljenika. Propust demokracije je taj da se poštuje volja većine, no ipak je prvo i osnovno to da se prava, bilo koje prirode, moraju poštivati.

Od 4. do 11. listopada župa Bezgrješnog začeća BDM provodila je svoje pučke misije koje su podrazumijevale svete mise, molitve, posjećivanje starih i bolesnih, ali i posjete srednjim i osnovnim školama u Novoj Gradiški. Da se podsjetimo, škole su odgojno-obrazovne ustanove s nastavom kao središnjim poljem njezina djelovanja. Pitamo se, odakle ikome pravo zlouporabiti takvu instituciju i raditi prisilne ''edukacije''? Govorim prisilne jer ju je bilo nemoguće zaobići, osim ako niste htjeli zaraditi neopravdani sat. Odakle pravo nekome ulaziti na nastavu, na sat, gdje je predviđeno da se održi sat fizike, hrvatskog ili pak povijesti i oduzeti to vrijeme za vlastito propovijedanje? Tim činom krše se interesi i prava djece koja ili nisu vjernici ili su drugačijeg vjerskog opredjeljenja. Ako već postoji vjeronauk u školama, postoji li opravdanje zašto se takve misije ne održavaju na tom satu, odnosno gdje učenici sami biraju hoće li pohađati taj predmet ili ne? U propovijedanjima se tematika razlikovala, ovisno o školama i razredima, tako su se u jednoj od srednjih škola  u četvrtim razredima bavili pitanjem odbijanja kršćanskog boga u egzistencijalizmu i može li se smisao života utvrditi bez boga, dok su u drugoj srednjoškolskoj ustanovi raspravljali o odnosu rada i boga. U oba slučaja, poneki učenici su osjetili pokušaj nametanja stavova i govor ksenofobije. Neki pak nisu osjetili takvo što, tako da se može reći da se svodi sve na individualnu procjenu, odnosno kako su oni shvatili govornika i što su izvukli iz njegove poruke. Učenica četvrtog razreda najstarije novogradiške srednjošolske ustanove na pitanje je li smatra ispravnom cijelu tu situaciju odgovorila je kako je njenu duhovnost uvrijedio dotični misionar govoreći da vjeru jedino i ispravno možemo proživjeti ako ispunimo sve crkvene sakramente. To nikako ne može biti ispravan način poticanja ljudi na vjeru, jer ona se ne mora temeljiti na sakramentima, vjera u boga, bilo kojeg, je nešto što svatko proživljava na svoj način, koji njemu ili njoj najviše odgovara. Pak u drugoj srednjoj školi koja se bavi egzaktnom znanošću  jedan je učenik bio prozvan jer je nosio majicu s kosturom, dok je drugoj djevojci, koja je rekla da joj je želja studirati u Rijeci, taj grad ocrnio govoreći da je to centar droge i bluda, grad s najviše pobačaja itd. Može li se to nazvati ispravim postupanjem? Zasigurno ne. Naravno, moglo se, kako kažu poneki učenici, iskazati svoje mišljenje u vezi bilo koje teme, a da nisu bili napadnuti, no je li nužno provoditi to u školama? Argument bi zasigurno bio taj da su pokušali osvijestiti mlade. Da obrnemo situaciju i da je u školama propovijedanje održao ateist ili musliman, isto u cilju da osvijesti mlade na svoj način, to bi bio daleko veći skandal. Ako se već htjelo organizirati takvo što, komotno su se mogli poslužiti aktivnostima neformalnog druženja gdje nitko nije obvezan doći, već gdje dolazi onaj tko želi. Uza sve to, nikome nije bilo najavljeno da će se takvo što održati. Dalo bi se diskutirati o tome zašto nitko od učenika nije do zadnjeg trena znao kako će im teći sat. Vjera je izbor, svakome dano na odabir. Vjerovali, ne vjerovali, na kraju dana svi smo ljudi. U svakom slučaju, ni jedna strana ne bi trebala ići u nekakvu krajnost i ekstremnost. Ključ društvene brave je upravo u međusobnom razumijevanju i poštovanju. 

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik