Izdvojeni Glas

GLAGOLJICA ll.

Počeci i razvoj hrvatske pismenosti (Nastavak teme Glagoljica objavljene 3.rujna.)

Metod odlazi u Rim nakon što su se Nijemci pobunili protiv njegova propovijedanja Božje riječi na narodu razumljivom, to jest, slavenskom jeziku i na poziv pape Ivana VIII. 879. godine. Nakon što se Metod opravdao kod pape, papa ga pošalje natrag u Moravsku te mu u pismu napiše kako Metodu odobravaju vršenje svete mise na staroslavenskom jeziku i isto tako da mu odobravaju širenje staroslavenskog pisma koje je sastavio sveti Ćiril uz objašnjenje kako je Bog stvorio sve jezike kojima su vršili misne obrede dotad (latinski, židovski i grčki) pa je sigurno stvorio i staroslavenski za održavanje obreda narodu, ali održavati mise među svećenstvom moraju održavati na latinskome. U isto vrijeme dok je Metod boravio u Rimu, ondje je također bio i zloglasni Viking za kojega je Svetopuk zamolio papu da ga zaredi. Vikingove ambicije bike su zauzeti glavni grad Moravske pa je tako narod počeo trovati protiv Metoda. Srećom, narod nije više bio lakovjeran pa je od Vikinga zatražio poslanicu pape kojom bi dokazao kako je rekao da je Metod varalica koja obmanjuje narod, ali se izgubio iz zemlje poput vjetra nakon što su Slaveni glasno stali uz Metoda, a nije mu taj govor mržnje prema Metodu prošao ni u Rimu jer je papa Stjepan VI. Pohvalio potez Slavena da misne obrede vrše na pučanima razumljivom jeziku.

U to vrijeme Metod je bio pred smrt, Tako da su Slaveni od pape dobili dvojicu svećenika koji bi prevodili Svete knjige s grčkoga na staroslavenski, a Metod  umire 6. travnja 885. godine. Narod se zabrinuo tko će preuzeti ulogu Metoda i propovijedati božju riječ na staroslavenskom jeziku koji narod razumije.

Sveti Metod i sveti Ćiril ostavili su nakon svoje smrti ono najvrjednije blago što jedan narod može imati, a to je pisana riječ, to jest pismo kojime bi se prenosili dalje svi spisi, državne i svjetovne prirode. Tad je nastalo pismo starih Slavena, staroslavenska glagoljica i staroslavenska ćirilica. U početku su se sve crkvene molitve, prijepiske sa grčkog, latinskog i hebrejskog pisale na staroslavenskoj glagoljici i ćirilici paralelno, kasnije su se oba pisma razvijala u svom smjeru zasebno. Staroslavenska ćirilica je temelj pisma Rusije, Ukrajine, Bjelorusije, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Bugarske. Glagoljica je u prvim stoljećima slavenske pismenosti i rasprostranjenosti ravnopravna staroslavenskoj ćirilici no kasnije je pregledavanjem starih spisa ustanovljeno kako je staroslavenska glagoljica polako ulazila na hrvatske prostore i kasnije preuzela do kraja hrvatsko geografsko mjesto na karti i sva okolna staroslavenska područja. Povijesni izvori gdje možemo iscrpiti znanja o najranijem razdoblju slavenske pismenosti uvijek govore o tim razdobljima ne imenujući točno naziv pisma. Tako se naziv ,, kurilovica'' prvi put spominje u ruskom zapisu novogradskog popa Upyra Lihog iz 1047. godine i najvjerojatnije se odnosi na glagoljicu. Nije dokazano tko je prvi napisao glagoljicu, ali sve se više istraživača i znanstvenika slaže s tvrdnjom kako je Konstantin- Ćiril upravo taj koji je prvi pisao staroslavenskom glagoljicom, a staroslavenska ćirilica bila je paralelno s glagoljicom razvijana. Naziv glagoljica nastao je na hrvatskom tlu i izveden je od glagola ,, glagolati'' što znači govoriti. Najprije su na glagoljici čitane svete knjige pri služenjima svete mise na staroslavenskom književnom jeziku, a svećenici koji su govorili obrede svetemise zvali su se glagoljaši. Naziv ,, glagoljica '' kao naziv prvog hrvatskog pisma tek je u XIX. stoljeću postao služben naziv, a termin ,, glagolski '' bio je poznat još u XVI. stoljeću. Za razliku od staroslavenske ćirilice , staroslavenska glagoljica ne podsjeća ni na koji jezik, odnosno pismo, s kojim se  mi danas susrećemo, ne samo na prvi pogled nego se ni nakon podrobnijih analiza ne može nijedno slovo glagoljice sa sigurnošću usporediti ni s jednim slovom današnje hrvatskog pisma latinice. Zato se u svim daljnjim tekstovima spominju tri polazišta kad je riječ o objašnjavanjugeneze glagoljice : egzogena, egzogeno – endogeno i endogeno objašnjenje. Znanstvenici su pokušali u egzogenom objašnjenju usporediti staroslavensku glagoljicu sa kurzivnim , grafičkipojednostavljenim grčkim kurzivnim pismom i može se reći da su neki grafemi staroslavenske glagoljice stvarno slični grafemima grčkog kurzivnog pisma, alfabeta. Egzogeno – endogeno mišljenje o nastanku glagoljice je mišljenje  kako je jedan čovjek napravio pismo jednog naroda i to su potkrijepili tako da je Konstantin- Ćiril prvi bio zagovornik kako svaka nova civilizacija treba imati svoja jedinstveno novo pismo pa je tako s  većim odstupanjima u grčkom alfabetu Konstantin stvorio ,, novo'' pismo starih Slavena. Pritom ,, novo '' znači kako ga nitko drugi ne piše osim tog naroda koji  govore tim jezikom. Endogena objašnjavanja nastanka glagoljice su opet potkrijepljena tako što je finski slavist Georg Černohvosov napisao da se Konstantin izrazito jako borio protiv trojezične herezekoja je tad vladala na području gdje su živjeli stari Slaveni. Po njegovu mišljenju glagoljica je originalno pismo koje započinje križem , a ostala slova temeljena su na kršćanskim simbolima.

Postoje dva oblika glagoljice: uglata i obla glagoljica. Glagoljicu koja je upotrebljavana u Moravskoj , Panoniji, Češkoj, Bugarskoj i Hrvatskoj nazivamo oblom jer je kružić jedan od temeljnih elemenata tog pisma. Kao što je poznato Glagoljica od XII. stoljeća živi samona dijelovima hrvatskog teritorija, gdje se koristi  kao pismo civilizacije za sve upotrebe, a ne samoza crkvene obrede i za crkvene knjige. Na našim prostorima poprimila je oblik uglate oblike pa s eu literaturi najčešće govori o uglatoj ili hrvatskoj glagoljici.

Glagoljična i ćirilična slova imala su i brojnu vrijednost, nešto kao slova I,V,M, X i tako dalje koja se prikazuju jao rimski brojevi . Glagoljična i ćirilična slova ukoliko su imala funkciju brojeva, bila su ,, nakićena '' točkicama, crtama oko i iznad samog slova. Glagoljični brojni sustav bio je jedinstven što samo dokazuje činjenicu kako je Konstantin – Ćiril paralelno sa smišljanjem jedinstvenog pisma starih Slavena, razmišljao i o jedinstvenom brojnom sustavu načinjenog od slova glagoljičnoga pisma. Sve to samo ide u prilog tvrdnji kako je staroslavenska glagoljica nastala prije staroslavenske ćirice i da je uistinu jedinstvena, kao Hrvati svoje prvo slavensko pismo nisu preuzeli ni od kojeg naroda koji je tada boravio u Hrvatskoj i Europi i na čijim su se pismima i jezicima pisale i govorile svete mise, djela svetaca i prenosile kršćanske propovijedi. Tako je polako kršćanska vjera dopirala do svih ljudi, ne samo onih koji su znali latinski, grčki ili hebrejski.

( NASTAVIT ĆE SE USKORO... )

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik