Izdvojeni Glas

Gdje su Hrvati kad je u pitanju zapošljavanje tetoviranih osoba?

Kad Hrvati vide tetovaže, neki to smatraju u redu i lijepim, neki ne žele ni pričati s tetoviranim osobama, vjerojatno jer misle kako su te osobe problematične ili da se na njih ne može osloniti.

Ali, gdje su poslodavci u toj priči, misle li oni isto pa ne zapošljavaju tetovirane ljude? Zar je u redu da osobe svoje tetovaže trebaju skrivati na radnom mjestu, a od davnina se tetoviralo kako bi se izrazila pripadnost i to je bila čast?

Tetoviranje ne potječe samo s jednog određenog područja, već je u povijesti bilo poznato kod različitih civilizacija. Kao prvi primjer navode se tetovaže Maorskih plemena. Maori imaju facijalne tetovaže. Tetoviraju se i Japanci tetovažama koje su isto facijalne, tako zvani ,, irezumi i te tetovaže su japanska tradicija.

Tetoviraju se ljudi iz svih krajeva svijeta, to je s početka bilo nekakvo obilježje plemena u Kini, Africi, američki Indijanci. Tetovaže iz vremena Drugog svjetskog rata predstavljale su Židove i bile su to brojevi kojima su Židovi bili obilježeni prilikom ulaska u koncentracione logore.

Tetoviranje u Hrvatskoj počelo je iz revolta prema Turcima koji su za vrijeme Osmanlija i Osmanskog carstva otimali djecu i muškarce i dječake vodili kako bi bili janjičari, a žensku djecu odvodili i preobraćivali na islam. Tad su nastale prve tetovaže križa koje su trajno ostajale utisnute na koži, a htjeli su tako naglasiti Turcima kršćanstvo kao vjeru kojoj pripadaju.

Tetoviranje kao proces zabadanja igle u kožu s unosom pigmenta samo po sebi već je vrsta napada na organizam, te pri tetoviranjima u kojima nisu zadovoljeni svi sanitetski uvjeti može doći do pojave različitih bolesti: tetanus, HIV virus, herpes, hepatitis i mnoge druge infekcije.

Tetovaže se ne mogu ili se jako teško skidaju i nakon tog procesa ostaju ožiljci. Jesu li tetovirane osobe onda uvijek prisiljene skrivati tetovažu ako ju imaju, zašto postoje zanimanja gdje je to jesi li tetoviran ili tetovirana jako bitno dok se u nekim zanimanjima to ističe i o tetovažama se čak raspravlja, piše u novinama, a u svom poslu takve osobe se ne promatra kroz tetovaže nego kroz njihov uspjeh u onome čime se bave? Profesionalni sportaš, bio on košarkaš, nogometaš, hokejaš pa čak i plivač, neće bit diskriminiran i neće mu se zabraniti nastupanje i predstavljanje jedne države na natjecanjima samo jer ima tetovaže, neće mu se uvjetovati da ih mora srkrivati tijekom nastupa kao što je to slučaj s osobama koje rade u državnim firmama . Ne sa svima, ali , naravno, bilo je slučajeva kad bi jedna profesorica u Velikoj Britaniji dobila otkaz jer ima tetovaže, ili kad mladi radnik tvrtke u Engleskoj ne bi dobio promaknuće na radnom mjestu bez obzira na sve svoje kvalifikacije. 

Ljudi koji se podvrgnu tetoviranju na vidljivim mjestima, naročito licu, znaju biti predmet poruge i otežane integracije u društvo i njegove norme. Razgovarali smo s jednom medicinskom sestrom i s jednim konobarom koji radi na Jadranu, a imaju tetovaže na sebi. Je li u Hrvatskoj bitno naglasiti poslodavcu ako imaš tetovaže i utječe li ako ih imaš na tvoj posao, doživljava li ih okolina drugačije ako vidi ili zna da imaju tetovaže i druga slična pitanja smo im postavili kako bismo vidjeli kako u Hrvatskoj ljudi ,, dišu '' kad vide tetovaže:

Pozdrav, hvala ti što si pristala na intervju za portal NG-Buntovnici.

Možeš li nam reći kad si se prvi put tetovirala i imaju li tvoje tetovaže neko značenje? (koje?)

Prva tetovaža bila je s mojih 20 godina , a što se značenja tiče nemaju neko posebno značenje. Jednostavno su mi lijepe i to je to.

Medicinska sestra si, jesi li imala problema na poslu zbog tetovaža dosada?

Ne nisam imala problema jer nisu na vidljivom mjestu tijekom posla

Kako te okolina gleda kad vide da si tetovirana?

 Pa mlada populacija, super dok stariji uvijek imaju komentare da će mi biti žao kad ostarim.

Jesi li dosada imala neko negativno iskustvo s drugima koje je vezano za tvoje tetovaže i tvoj posao koji radiš?

Negativnih iskustava nisam imala.

Jesi li imala problema zbog tetovaža prilikom zapošljvanja i jesi li to trebala navesti u životopisu ili reći na razgovoru za posao?

Ne, nigdje to nisam navodila jer smatram da ne treba pošto se ne vide prilikom posla

Jesi li ikada požalila što si se tetovirala?

Požalila nisam jer mi se sviđaju i nadam se još nekoj tetovaži uskoro.

Hvala ti što si pristala dati intervju ekipi portala NG-Buntovnici.

Hvala Vama.

Pozdrav, hvala ti što si pristao dati intervju za portal NG-Buntovnici i reći nam nešto o osobama koje su tetovirane, a rade posao koji zahtjeva određenu uniformiranost.

Najprije nam reci kad se rodila tvoja ljubav prema tetovažama ?

Ne znam točno, davno. Tad su se svi moji frendovi tetovirali, meni se to svidjelo iako sam još bio jako mlad, a u to vrijeme ni ne razmišljaš puno što ti to može značiti kroz život, a ni kako će netko gledati na to. Takvo je vrijeme bilo.

Što tvoje tetovaže predstavljaju, koliko ih imaš i gdje si sve istetoviran?

Iskreno, ne predstavljaju ništa tad sam se tetovirao više što mi se svidjelo, koja slika me privlačila tako da nema nikakvo značenje. Imam četiri tetovaže. Na ramenima obje ruke, jednu na leđima i jednu na lijevoj šaci.

Jesi li imao dosada nekakvo loše iskustvo sa svojom okolinom zbog toga što si istetoviran?

Nisam baš iako nikad ne znaš što tko misli, a posebno u Hrvatskoj jer smo još zatupljeni skroz naspram jedne Njemačke gdje su tetovaže sasvim normalna stvar i nitko te ne gleda po tome. U Hrvatskoj još UVJEK ljudi imaju predrasude i sa tetovažama ti ispadaš odmah kriminalac ili huligan što je neshvatljivo i smiješno.

Konobar si, jesi li imao kakvih problema na radnom mjestu zbog svojih tetovaža?

Nisam imao nigdje problema dosad zbog svojih poslovnih sposobnosti tako da nitko nije gledao na to jer znam posao i to je ono što svi traže, ali mislim da sam na prvom razgovoru spomenuo tetovaže, sumnjam da bih dobio posao iako znam raditi.

Jesi li dosada na razgovoru za posao ili u životopisu trebao navesti da imaš tetovaže i da li si ikad bio odbijen upravo zbog toga što ih imaš?

Nisam još nikad imao razgovor za posao u kojemu su me pitali za tetovaže, ali znam da puno poslodavaca pita i takva pitanja osobe koje zovu za posao.....

Žališ li ikada zbog toga što si se tetovirao?

Ne žalim što sam se tetovirao, žalim možda samo što u to vrijeme nije bilo stručnjaka kao sad pa nisam mogao napraviti nekakve ljepše slike kao što se sad rade, ali još se to sve može prepraviti što ću i učinit prvom prilikom pošto su dosta skupe.

Hvala ti što si pristao na intervju ekipi portala NG-Buntovnici.

 Nema na čemu, drago mi je ako sam pomogao nekome.

Ovim primjerima smo pokazali kako Hrvati, ukoliko ne znaju ima li zaposlenik tetovažu, spadaju pod europske i svjetske norme, ali da li je i zahtijevanje od radnika da prekrije tetovaže neki oblik diskriminacije na radnom mjestu?