Izdvojeni Glas

ŠTRAJK U ZEMLJI ZNANJA

Kako stara i mudra poslovica kaže, znanje je moć. To je zasigurno nešto što ne možemo osporiti. Upravo znanjem je sam ljudski rod došao do ovoga što jest danas i prošao sve što se proći trebalo. Ono bi trebalo svima biti omogućeno i na dohvat ruke.

Strajk u skolama

Pod znanje ne samo da svrstavamo čovjekovo baratanje informacijama, nego u njega uključujemo i vještine, napredovanje, mogućnosti zaključivanja te ostale vrijednosti koje nas čine ljudskim.

Sve je divno i krasno kada ono teče i kada se razvija, ali do čega dolazi kada znanje biva prekinuto? Što ako napredovanje mladoga čovjeka zaustavljaju stvari protiv kojih on ništa ne može niti ga se tiču u tom smislu? U tijeku je tjedan cjeloživotnog učenja. Tjedan u kojem se znanje i učenje slavi i promiče. Namijenjeno je svim uzrastima i želi se dokazati da za stjecanje znanja nikada nije kasno. Ironično na događaj koji nas prati ovaj tjedan, u dragoj nam Hrvatskoj proglašen je štrajk u sektoru obrazovanja. Već svima poznata tema, no da ponovimo; profesori, učitelji, nastavnici odbijaju odrađivati svoj posao iz razloga što im se mjesečni prihodi smanjuju za 4%. Štrajk su u petak, točnije 25. rujna započela četiri sindikata, a to su Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja te Sindikat zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod, najavljujući da će ustrajati u svojim naumima do ispunjenja zahtjeva. Danas je već četvrti dan otkako nema nastave. Ima li pomaka? Ja ga, kao učenica i maturantica škole u štrajku ne osjetim. Činjenica je da čovjek nikada ne bi trebao šutjeti i trpiti stvari koje ga u bilo kojem pogledu tlače ili liše slobode, ali kao prvo i osnovno, za podizanje glasa protiv bilo čega, mora postojat svijest o realnoj situaciji. Kako smo naveli, prosvjetari traže povećanje plaće od 4% što bi državu koštalo još 400 milijuna kuna. Pročitajte ponovo – 400 milijuna kuna! Vjerujem da govorim za sve kada kažem da takav iznos u državnoj blagajni Hrvatska može samo sanjati. Upravo ova informacija poklapa cijeli štrajk i čini ga besmislenim jer tih novaca nema nit će ih u skorije vrijeme biti, kako se čini. Jučer se odvio novi sastanak između ministra obrazovanja i sporta i čelnika sindikata koji provode štrajk. Čelnici sindikata navode da prihvaćaju kompromis. Razumljivo je da žele pronaći bilo kakvo rješenje, ali jeli zdravo za cijeli obrazovni sustav da se ovakve stvari dešavaju? Zasigurno ne. Do kada će sve ovo skupa trajati? Hoće li dolaziti do nadoknada? Ne zna se. Ono što se također ne zna i na što se ljudi najmanje osvrću jest činjenica da su u cijeloj ovoj priči najviše zakinuti učenici. Pošto sam i sama jedan, ispričat ću vam kako se to u našim glavama otprilike odvija.

Opa, super, štrajk kreće u petak, produženi vikend, može! Dobro, nikome taj jedan dan nije oštetio i koliko toliko je ispravno javljeno bez previše nedoumica. Vikend je prošao. Ponedjeljak stiže, ima li škole? Nitko ne zna. Nitko ne javlja ništa. Naređeno nam je da gledamo vijesti iz kojih ne možete izvući povjerljive informacije jer svaka škola ima svoju priču u vezi štrajka. Čeka se zadnji trenutak da se javi što će biti i jeli se potrebno pripremiti. Opet dolaze informacije da se u školu treba ići, ali da neopravdanih neće biti za one koji ne dođu?!?! To samo po sebi nema previše smisla. Nas se neće ni pitati što mislimo o situaciji, jeli nam ginu obveze zbog stvari koje se neću moći riješiti, ali ginut će nam vjerojatno subote ili zimski praznici. Dakako, mi nismo ni oni koji podučavaju, niti oni koji odobravaju plaće, ali smo svakako subjekt toga i žalosno je što su naši interesi ponajviše zapostavljeni. Naravno, vjerujem da malom broju đaka zapravo smeta štrajk, ali kao dugoročna pojava, učenici će ostati uskraćeni za masu toga, pogotovo ako se još kasni s određenim gradivom. Dezinformacija nam je svima dosta, žalosno je što do ovakvih stvari uopće mora dolaziti i što se one tako sporo rješavaju.