Izdvojeni Glas

„Starost i nije posebno zanimljiva tema.Jer, svatko može ostariti. Sve što trebate učiniti je živjeti dovoljno dugo!“

O starosti, s povodom, uz 1.listopada, Međunarodni dan starijih osoba

Iako ih nazivamo mudrima i deklarativno tražimo njihove savjete, iako smo svjesni kako je riječ o životnoj fazi koju nitko od nas neće preskočiti, još smo uvijek društvo koje, baš i nije načisto s tim kakav bi odnos i stav trebali zauzeti prema svojim starijima.

Pitate li njih, reći će vam, kao netko iskusan da „ starost i nije posebno zanimljiva tema.Jer, svatko može ostariti. Sve što trebate učiniti je živjeti dovoljno dugo“.  Upravo oni, pripadnici najstarije generacije stanovništva svoj će dan diljem svijeta obilježiti 1.listopada.Pridružit će im se i novogradiški umirovljenici, slaveći dan koji je Glavna skupština UN-a proglasila Međunarodnim danom starijih osoba ističući značenje iskoristivog potencijala rastućg svjtskog starijeg pučanstva.

Uostalom, i središnji slogan „stariji ljudi kao nova snaga za razvoj“ afirmira aktivno i zdravo starenje, a društvo uči kako je krajnje vrijeme da starost prestanemo doživljavati kroz prozmu predrasuda.Uostalom, pitanje s koliko je godina netko, uopće, star, pomalo je deplasirano, jer, godine su, ionako, na prvom mjestu, stvar glave i mentalnog stava, a ne broj upisan u osobne dokumente koji nas određuje.S druge strane, tinejdžeri će u kategoriju starijih, bez razmišljanja, „strpati“ svakog iznad 25-te, dok će „mladići“ u zrelim 70-tima sa zavišću gledati svoje kolege u 90-tima.Na žalost, društvo koje generalno stari, i trebalo bi ,tim slijedom, razvijati osjećaj empatije, starijima baš i nije nakolonjeno. Potvrđuje to i nedavno objavljen članak u australskom „The sun Heraldu“, koji, između ostaloga piše“...činjenica je da ako u današnje vrijeme niste uspjeli do 40.te, onda više i nećete“. Čast izuzetcima i prostorima koji čvrsto vjeruju u sintagmu kako su 50-te nove 30-te i slično.

U svakom slučaju, starost je dio životnog ciklusa i stepenica koju nitko od nas, koliko god tome težio, neće moći izbjeći.S druge strane, zanimljivo je i kako se s razvojem civilizacije, mijenjao i mijenja naš stav prema starosti. U drevnoj, antičkoj Grčkoj, stari su ljudi, seniori,na primjer, uživali izniman društveni ugled i bili posebno dragocjeni zbog tadašnje slabe pismenosti i kratkoće životnoga vijeka. Stoga su, kao rijetka pojava, smatrani „životnim knjižnicama“.Istovremeno, Eskimi su prema svojim starijim pokazivali iznimnu orkutnost, posebno izraženu u periodima velike gladi Tada su, naime, svoje starije, vrlo lako žrtvovali,ostavljajući ih daleko od naselja i puštajući ih da umru ili da ih pojedu medvjdi. Ni prostor Balkana ne može se, u tom smislu, posebno pohvaliti s humanošću, obzirom kako povjesničari, još u prošlom stoljeću, bilježe slučajeve u kojima su se starci uklanjali iz zajednice gotovo poput nepotrebne starudije. Na glavu su im, pri tome, oni mlađi, valjda i korisniji??, stavljali komad kruha i ubijali ih sjekirom, brinući pritom da ne udare neposredno po glavi, nego po kruhu.I, mada je pretpostava kako smo, kao društvo u mnogo čemu evoluirali, napravivši ogroman korak naprijed, činjenica je kako starosti baš i nismo previše skloni. Potvrđuje to i sve prisutniji ageizam, specifična vrsta diskriminacije i isključivosti koju sociolozi definiraju kao nepriznavanje odnosno ograničavanje prava starosnih skupina. Ageizam i njegovi uzroci, u tom su smilu, vrlo bliski uzrocima rasizma i seksizma, a za polsjednicu imaju sve veću segregaciju starijih ljudi. Ageistični stavovi, primjećujemo to svakodnevno, prisutni su gotovo svugdje, jer, suvremeno doba, čini se, s posebnom strašću i gotovo religijskom opsjednutošću, njeguje kult mladosti i ljepote.

Stoga je, možda, upravo Međunarodni dan starijih osoba idealna trenutak za razbijanje pokojih prevladavajućih stereotipa. Jedan on njih svakako je i onaj koji tvrdi kako su svi stariji ljudi međusobno slični, kako su senilni, konzervativni, neefikasni i sebični. Međutim, istina, koja će vas, zasigurno iznenaditi, kaže kako se stariji ljudi između sebe puno više razlikuju od onih mladih ili zrelih, ali i kako se,s godinama, te razlike i povećavaju. Još jedan preveladavajući mit kaže kako su stariji ljudi neminovno bolesni, odnosno da su starost i bolst, zapravo, sinomi. Međutim, podaci pokazuju da su brojne starije osobe, zapravo, relativno dobrog zdravlja, čak boljeg od onih mlađih, i da se, uopće, ne smatraju starima, jer o svom tijelu i duhu brinu na puno kvalitetniji i sistematičniji način. I tu smo mitovima i streotipima nismo gotovi. Jer, kao društvo, skloni smo povjerovati ( ili je, tako, možda samo u ovom našem trulom i krajnje siromašnom dijelu svijeta?!) kako su pripadnici treeće dobi, uglavnom i generalno, najstariji i ekonomski najsiromašniji dio stanovništva.Međutim, vidi vraga, podaci pokazuju kako su u zemljama čvrste i stabiln ekonomije upravo najstariji stanovnici i najbolji potrošači, jer imaju značajno više sredstava od mladih bračnih parova. Osim toga, stručnjaci s područja marketinga već sada skupinu potrošača starijih od 60 godina smatraju svojom najpoželjnijom metom. I dok hrvatski umirovljenici( beze obzira na stručnu spremu ili stupanj obrazovanja) svoj treći životni čin provode, uglavnom, živeći na rubu egzistencije, ili, ukoliko su jedni od sretnijih, s viškom novca zarađenog tijekom dugog životnog radnog vijeka, krpaju kućne proračune nezaposlene djece u 40-tima, dijeleći životni prostor sa svojim vječnim studentima u 30 i nekoj, oni njemački, austrijski ili talijanski ( u što se možemo i osobno uvjeriti navratimo li u neko od  turističkih mjesta u podsezoni) , svoje umirovljeničke dane provode, itekako uživajući, putujući, čitajući, ali i tražeći avanture za koje nisu imali vremena dok su bili mlađi.

Ako je sve mitove tako jednostavno, samo jednim čvrstim argumentom srušiti, zbog čega, onda, generalno pogrešan i sterotipima opterećen stav prema starenju? Možda (jeli vrijeme za samokritiku?!) je najveća krivnja na medijima koji javnosti, na dnevnoj bazi, šalju potpuno iskrivljen stav o starenju i starijim osobama. Istovremeno, suočeni smo i s ogromnim paradoksom koji leži na činjenici kako nikada niti jedno društvo do sada nije toliko činilo za svoje najstarije članove. Oni su, sasvim sigurno, zbrinuti u ekonomskom i socijalnom pogledu, dok je stav i svijest javnosti o njima, krajnje negativan i aposolutno isključujući. Apsurdno je kako čak ni zdravstvo, dakle, struka čiji bi predstavnici, u startu trebali biti lišeni svakih predrasuda, na starost ne gleda blagonaklono smatrajući kako je ( citat izvjesnog svjeetskog meedicinskog časopisa??) „ kod osoba starijih od 65 godina prekasno za bilo kakve preventivne mjere??!“

Priklonite li se jednom ili drrugom mišljnju, u svakom je slučaju važno znati i osvijestiti kako starost i starenje nisu sinonimi. Jer, starenje je normalan fiziološki proces koji počinje odmah po rođenju, nepovratan je i napreduje različitom brzinom, ovisno o pojedincu. S druge strane, starost se definira godinama života.Sve je ovo, itekako, važno znati i osvijestiti, jer, prema statističkim podacima, naša zemlja pripada četvrtoj skupini država Europe, s vrlo starim stanovništvom, a demografi očekuju kako bi do 2020. godine Hrvatska mogla imati čak  20 posto osoba starijih od 65 godina. Činjenica prva stoga kaže- Masovna starost je, pojava suvremenog doba. Na sreću, tu je i činjenica druga, a ona nam, zahvaljujući boljoj kvaliteti življenja i dostupnoj zdravstvenoj zaštiti, jamči produljenje životnog vijeka. Posebno zanimljiva tema su i različiti, gotovo dijametralno suprotni stavovi sociologa o starosti. Dok neki, s povećanjem broja starog stanovništva strahuju od značajnih socijalnih problema, povećanjaizdataka za mirovinu i zdravstveno osiguranje, koji bi, dugoročno i zapravo, sasvim očekivano, mogli uzrokovati smanjenje izdataka za školovanje i dovesti do značajnih međugeneracijskih sukoba, drugi u starenju stanovništva vide niz prednosti-. smanjenje kriminala, ali i sigurniji promet.I, iako smo generalno društvo starijih, ali i društvo koje pred problemima starosti, radije zatvara oči, ima i svijetlih primjera.U nekim mjestima Francuske, na primjer, dugogodišnja mudrost starijih smatra se posebno vrijednim društvenim blagom.Tamo starije osobe prenose svoju mudrost poučavajući mlade izumrlim zanatima, ali i sami idu u školu kako bi stekli nova znanja.Ipak, kada je riječ o pozitivnom stavu prema starijima osobama definitivno najveći  korak svakodnevno čini Japan, zemlja koja je, aposlutno svaki segment društva i života, prilagodila i svojim starima.Uostalom, čemu se čuditi? Riječ je, ionako, o sasvim drugoj civilizaciji, koja, opet, sasvim slučajno, dijeli s nama ostalima mjesto na istoj planeti.U Japanu će te, tako, naići na specijalizirane robne kuće za starije osobe, turističke agencije koje nude aranžmane prilagođene isključivo onima s plus 70., ali i sveučilišta za treću dob koja godišnje pohađa, pazite sad, više od 3 tisuće brucoša u zlatnim godinama!!

I iako je japanski model, složit ćemo se, možda ipak, pomalo revolucionaran za nas, iako je društvo dalekog istoka ekonomski puno snažnije i može izdvojiti značajna sredstva za svoje najstarije, nije li, krajnje vrijeme da i mi, s najmanje razvijenog dijela starog kontinenta pormijenimo stav o starijima. Uostalom, ima itekako i ekonomske računice, počnemo li na starije stanovništvo gledati kao na rješenje, a ne, isključivo kao na problem.Jer, oni su, u svakom slučaju, koliko god to surovim jezikom gospodarstva,okrutno i neljudski zvučalo, bogatstvo kojim se možemo i moramo okoristiti.

Zbog svega toga, zbog vlastitih baka i djedova koji nas, s toplinom oko srca, podsjećaju na bezbrižne dane djetinjstva, zbog činjenice kako nitko od nas ( bar ne još u ovom trenutku civilizacije i tehnologije) neće moći pobjeći, niti izbjeći vlastitu starost, zbog zdravijeg društva  u kakvom bi svi voljeli živjeti, bacimo pogled na one koji hrabro, snažno i ponosno nose svojih plus 60, 70 ili 80 i nešto, bar 1.listopada. I čestitajmo im njihov dan, sanjajući i o vlastitoj aktivnoj, zdravoj i dostojanstvenoj starosti!

.”