Izdvojeni Glas

KAKO JE ALTERNATIVA PREŽIVJELA U HRVATSKOJ 90-IH?

(Krvava noć vještica, Samobor 31.10.1995.)

panksnatded

Devedesete su, zadnji trzaji rata još su na snazi, u Hrvatskoj se godinama po pitanju scene nije mnogo dešavalo, jer eto, rat je.

Tadašnja mladež ljuta je na sve. Na politiku, na birokraciju zavaljenu u udobnim foteljama dok ljudi uokolo ginu, na sistem, na vlastitu državu. Nekolicina se pronalazi u punku, on ih krijepi i razumije. Razumiju se s istomišljenicima obojanih irokeza s istrošenim martama na umornim nogama. Čitaju se fanzini, tu i tamo se dešava neki koncert, ekipa se međusobno povezuje i vrijeđa desničarski sistem toga doba. Zajedno sanjaju o anarhiji i slobodi.

1995-a je i te godine, sredinom jeseni, napokon se u monotoniji završno-ratnog stanja nešto dešava. Riječ je o koncertu tada popularnih underground punk bendova. Lokacija biva Samobor, klub 'Kuglana', a sve to simbolično pada na Noć vještica, točnije 31.10. Nastupaju Nula, Deafness by noise, Wasser giht, Dik'o'braz i Beermacht. U to doba, apsolutni 'must go' ako ste imalo uključeni u punk scenu i alternativu općenito. Očekivalo se oko 100 do 200 posjetitelja, ali brojka se u nevjerojatno brzom roku povećala, naime, došlo je cca 500 ljudi, većinom maloljetnici, između 14-19 godina. Naravno, nisu štedjeli s upadljivim izgledom i mladenačkom euforijom. Koncert još nije ni započeo, rulja je stajala vani, družilo se, cugalo, kako sve to već ide.

Ne zaboravimo da smo i dalje u devedesetima i tadašnji HDZ je na vlasti. Tada su takva okupljanja bila sve, samo ne prihvatljiva. Lokalni susjed, vidjevši masu mladih punkera i punkerica, očito se uspaničio ne znajući što se zbiva te odlučuje pozvati policiju.

Policija stiže na ''mjesto zločina'' i ni najmanje im se ne sviđa ono što su zatekli. Koncert nije bio prijavljen, što je još više doprinijelo kaosu koji slijedi.

Policajci sprječavaju nastavak nezapočetog koncerta, donose odluku da ga neće biti. Tjerali su ljude unutra u klub. Dolazi do općeg neslaganja i svađe.

Policajci su krenuli tuči i ekipu, da bi potom jednu mladu djevojku stukli na pod i cipelarili. Ostali su joj pokušali pomoći i izvući je živu od strane bijesnih momaka u plavom čija je parola, da napomenemo: 'sigurnost i povjerenje'

Naslušali su se dobacivanja mladih buntovnika, koji su samo htjeli svoju slobodu i svoju svirku. Nekoliko trenutaka kasnije policija poziva ALFU – borbeni sastav hrvatske vojne policije. Takav oblik specijalne policije istreniran je za terorističke napade, agresivne prosvjede i slično, u njihovom slučaju nema razgovora, sve se rješava silom. Dakle, svakako NISU grupacija koja se poziva radi sputavanja koncerata. Iz raznih izvora saznajmo da su ovo bile riječi jednog od dotičnih policajaca: ''Bježite dok nije došla specijalna policija, oni neće biti toliko pristojni kao mi.''

Kao da to nije bilo dovoljno, odlučili su povući neviđen, neprofesionalan i nadasve opasan potez. Izvukli su oružje i krenuli pucati iz automatske puške u zrak, u pod i blizu samog kluba. Metci su odletjeli i u obližnje kukuruzište kamo su bježali zaprepašteni tinejđeri. Ekipa se razbježala u strahu i nevjerici. Taman što su krenuli bježati, stiže ALFA.

Bez imalo milosti, naganjaju mlade punkere po cijelom gradu, bacaju ih na pod, tuku po glavama, rebrima, nogama, bubrezima, svemu gdje stignu. Dio ekipe pobjegao je na autobusni kolodvor, a ostali u trgovine, u birceve, tuđe kuće i slično.

Iz daljnjeg izvora saznajemo priče žrtava.

Dražen Šimleša (dr.soc., tadašnji punker): ''Vidio sam prije samog koncerta, prijatelj mi je dobio batina od policije, upravo kundakom kalašnjikova. To je baš bila suluda situacija, mi nismo mogli vjerovati šta se događa. Svi smo skočili onako 'Daj, koji ti je?!' Policija je pucala nekoliko puta. Puno više su bili u opasnosti ljudi koji su bježali preko jednog kukuruzišta koji su baš osjetili da se po njima puca.''

Djelimo svjedočanstvo onih koji su odletjeli na ugao trgovine 'Šišmiš'.

Vlasnik "Šišmiša" priča da su dečki i djevojke ušli u trgovinu da se sakriju i kupe sendviče.  Istom što su kupili svoj obrok, pojavilo se nekoliko automobila specijalne policije. U trenutku su izašli i počeli loviti mlade, ne birajući sredstva. Nekoliko desetaka djece strusili su na stazu, naredili im da stave ruke iznad glave i počeli ih brutalno tuči gdje god su mogli.  Stradali su i mladi prolaznici  koji su se u prodavaonici sasvim slučajno našli.

Najbrutalnije je pri tom ozlijeđena jedna 15-godišnja djevojčica, čijom glavom je policajac lupao o zid nekoliko puta, dok se na zidu nije pojavilo toliko krvi, da su ostaci još tamo bili vidljivi još neko vrijeme. Djevojčica je zadobila frakturu lubanje.

Tinejdžeri su morali šutiti i trpiti, za svaki jauk ili izgovorenu riječ, jedan udarac više. Stariji ljudi koji su se našli u blizini također nisu smjeli ništa reći ili pak pokušati spriječiti zastrašujuću situaciju.

Profesorica lokalne srednje škole, Vlatka Lamot, prepoznala je svoga učenika pod nogama bijesnog plavca, dok je policajca također prepoznala kao svoga poznanika. Zapitala ga je je li stvarno nužno da ih tako tretiraju, a on joj odgovara sljedećim riječima: ''Marš odatle, hoćeš da i tebe, i ti si narkomanka, treba ti pive i igle da bi došla k sebi!''

U to vrijeme dolazi uplašeni otac i ispituje za svoga sina, policajac mu odgovara: ''Hoćeš sina?! Marš u stanicu pa ga traži, možda ćeš ga naći u komadima''

Je li uopće nužno opisati koliko su poštovanja imali ne samo prema mlađahnim pripadnicima supkulture, nego i prema ostalim zabrinutim građanima? Narod je, bez daljnjeg, otkrio pravo lice tadašnjih nadležnih organa reda. Strah, nervoza, vrisak odjekali su cijelim gradom te kobne večeri. Među onima koji su uspjeli proći neozlijeđeno bili su i sinovi Dražena Budiše i Vladimira Šeksa, s lijeva na desno punkeri. U tadašnjem popularnom časopisu 'Arena' Domagoj Šeks izjavio je: "Nisam pretučen, ali tu noć nikad neću zaboraviti. Za sve nas ona je bila jedno veliko poniženje"

Da se vratimo na priču, jedno stoji, a to je da su zasigurno najgore prošli oni koji su svoje skrovište pokušali naći na kolodvoru. Kako većina mladih nije bila iz Samobora, odlučili su se tamo povući i uzdati se u više sile da im što prije stigne autobus da pobjegnu i ostanu čitavi. Sreća nije bila njihovoj strani, sve je to bilo isplanirano. Policija je blokirala cjelokupni promet sve do ponoći, tako da autobusi te večeri uopće nisu vozili. Policajci dolaze, omladina nema kuda pobjeći, batine kreću. Prvi su fasovali dvojica dječaka koja su stanovala nedaleko od Samobora. Klasika – pendrečenje, cipelarenje, šamaranje, ali i guranje cijevi pištolja u usta! Ni djevojke nisu poštedjeli, tako da su one koje su se u tom trenutku našle u društvu, slično prošle. Puka agresija bez cilja i pravde.

Nakon što su ih dobrano izmlatili i doveli do izmaka snaga, utrpali su ih u auta  i odvezli u stanicu gdje nisu prošli ništa drukčije. Možete samo zamisliti srah i golem osjećaj nepravde kod dotičnih tinejdžera, dok je nekima to bio prvi punk koncert u životu. Ako nisu htjeli zadobiti teže ozljede, naređeno im je da bolje šute.

Donosimo vam kratku priču dječaka iz stanice koji im se usprotivio: "Na moje pitanje o razlogu hapšenja, odvukli su me u hodnik sa strane gdje je stajalo još policajaca. Počeli su me bacati među sobom kao da sam lopta. Pet puta su me bacili na pod i tu udarali. Na kraju me je dohvatio još i specijalac i opalio mi šamar."

Krkljanac policije i mladeži završio je s čak 104 privedene osobe i 7 teže ozlijeđenih tinejdžera.

I sada se pitamo, pa dobro je li itko odgovarao za takav, usudila bih se reći, fašistički pravosudni zločin? Nije. Niti jedan jedini policajac koji je te večeri položio ruke i noge na nezaštićenu mladež nije odgovarao za svoje postupke. Prošli su ne osuđeni, netaknuti, kao da ništa nije bilo sporno i kao da je cijela situacija bila nužni pothvat, odnosno da su imali opravdanje radi zaustavljanja nasilnog prosvjeda.

Tko je pitao djevojčicu koja leži u bolnici s dijagnozom frakture lubanje što ona misli o svemu? Tko je pitao paranoizirane tinejdžere po kojima se doslovce pucalo dok su bježali kako su oni doživjeli situaciju? Je li itko pitao klinca sa slomljenim rebrom, dječaka s polupanim nosom ili djevojku kojoj faca bridi od šamara tko je te večeri zaista počinio krivično djelo? Nitko.
Jesu li se vlada, država, pravobranitelji okrenuli uopće za njima? Nisu. Štoviše, policija je te večeri oduzimala kamere, fotoaparate, filmove, sve potencijalne uređaje koji bi mogli išta dokazati.

 Sve to bila je slika Hrvatske tog vremena. No, da ne lažemo, ostali su puzajući ostatci fašističkog policijskog režima do danas, ne samo u Hrvatskoj, nego u cijelom svijetu. I dalje se dijele batine i kazne na temelju izgleda, pripadnosti supkulture i sličnih obilježja. Imaš obojanu kosu, piercing i poderane hlače? Ma narkoman si. Oprosti sine, da si mi sriktan u košuljici u fensi baru ne bi mi tebe, ali ovako, jebiga, kriv si.

Kakve igre neki od njih igraju, svima je već poznato. Svatko tko je doživio susret s policijom, a da je pripadnik alternativne scene, zna o čemu pričam.

Uskoro će dvadeseta obljetnica tog događaja. Neka se ne zaboravi i neka se nikad ne ponovi isto.

Izvori: YOU TUBE - Samobor 31.10.1995.

          FANZINI.HR: Maybe not smart but from the hearth-1  

Fotografija - THESHAMEDYNAMIC