Izdvojeni Glas

Ekipa NG buntovnika pozvana na službeno predstavljanje izvješća o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost među spolovima u Hrvatskom Saboru (foto)

„Pitanje razlike među spolovima nije pitanje prava žena, nego pitanje od fundamentalnog značaja za razvoj demokratskog društva“

„Evaluacijsko izvješće o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u razdoblju od 2003.do 2013.godine“ naziv je dokumenta koji je u utorak, 15.rujna u dvorani Josipa Šokčevića u Hrvatskom Saboru predstavila pravobraniteljica Višnja Ljubičić, osobno, te doktorice znanosti Mirjana Adamović i Ana Maskalan s Instituta za društevna istraživanja. Službenom predstavljanju izvješća zbog konstruktivne suradnje s Uredom pravobraniteljice nazočili su i novinari Unitas web radija i portala NG-BUNTOVNICI;  jedinog neprofitnog internet radija u Slavoniji

Civilizacijski doseg društva, reći će sociolozi, najbolje se vidi kroz način na koji većina tretira manjinu, odnosno one uvjetno rečeno drugačije. Jesmo li društvo pojedinaca spremnih inzistrati na različitostima ili iste te različitosti iskorititi kao točke spajajanja i koliko smo svjesni značaja ravnopravnosti kao ustavne kategorije? Teme su to kojima se s ciljem osvješćivanja javnosti, afirmirajući rodnu i spolnu ravnopravnost i anti-diskriminacijske politike, stvarajući klimu multikulturalnosti i međusobnog uvažavanja različitosti, bavi ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, ciljano nas educirajući, nastojeći da kao društvo u cjelini ravnopravnost među spolovima prihvatimo i kao jednu od najviših vrednota  ustavnog poretka Republike Hrvatske, ali i temelj za tumačenje Ustava. Predstavljanje evaluacijskog izvješća o radu Ureda u periodu od 2003.do 2013. (zbog metodoloških razloga u izvješće nisu uvršteni podaci iz prošle i aktualne godine) bila je prilika da se na jednom mjestu okupe i svi oni koji su prethodnih godina, osobno i profesionalno, surađivali s Uredom pravbraniteljice. Peđa Grbin, predsjednik Saborskog odbora za ustav, Nansi Tireli, predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova, Ivana Milas Klarić, pravobraniteljica za djecu, Anka Slošnjak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, zamjenica pučke pravobraniteljice, Mirela Holly, predsjednica „Oraha“, Sanja Juras, koordinatorica Udruge KONTRA, udruge LGTB osoba, Zdenka Lončar, predstavnica Ministarstva obrta, rada i poduzetništva, Sandra Filipović Hadžiagić, predsjednica Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, predstavnici brojnih, (uglavnom zagrebačkih organizacija civilnog društva)- samo su neki od uglednih gostiju koji su nazočili predstavljanju izvješća o prvom uspješnom desetljeću rada Ureda. Period je to, podsjetila je pravobraniteljica Višnja Ljubičić, u kojemu smo kao društvo u cijelini, napravili ogroman iskorak kada je riječ o ravnopravnosti među spolovima. „Na žalost, i pored toga, pred nama je još uvijek iznimno puno posla, jer, cilj koji smo si zadali nije ni malo lak.“ Na prvom mjestu tu su edukacija , prosvijećivanje i osvještavanje javnosti ( ali i predstavnika medija koji vrlo često, svjesno i nesvjesno, nenamjerno, ali i itekako namjerno, kroz svakodnevne sadržaje perpetuiraju niz rodno i spolno uvjetovanih stereotipa, jer žene čini se, i proizvod i priču najbolje prodaju) , bez kojih neće biti moguće sruštiti brojne, čvrsto ukorijenjenje stereotipe, a zbog kojih smo još uvijek poprilično daleko od ideala istinski demokratskog i građanskog društva, onoga u kojemu je diskriminacija po osnovi spola minimalno prisutna. A, da nam je edukacija potrebna, govore i podaci iz prošle godine tijekom koje je Ured pravobraniteljice radio  na ukupno 2588 predmeta, odnosno na njih 22 posto više nego godinu dana ranije. Iz izvješća je vidljiv trend povećanja pritužbi koje se ,još uvijek ( a upravo je to pokazatelj kako mentalno i civilizacijski, ipak, nismo daleko odmakli), u najvećem broju, odnose na spolnu diskriminaciju koju u, nevjerojatnih 72 posto slučajeva, prijavljuju žene. I u području rada i zapošljavanja značajan je broj spolnog uznemiravanja, psihičko, tjelesno i spolno nasilje i dalje se, vrši, uglavnom nad ženama, svih ovih godina, unatoč nebrojenim pravobraniteljičinim preporukama, ali i zakonom određenoj kvoti, problema ima i u području političke participacije, jer žene su i dalje, evidentno, kontinuirano podzastupljene u politici. Uz navedene slučajeve i primjere diskriminacije koji nam, kao društvu, ne idu na čast, pravobraniteljica se, s pravom pohvalila iznimnim napretkom u smislu uvažavanja njenih upozorenja i preporuka.Naime, zadnji pokazatelji govore kako je u odnosu na godinu 2011.u kojoj je samo 35 posto tijela državne uprave, jedinica lokalne i područne samouprave i drugih pravnih i fizičkih osoba uvažavalo i postupalo po preporuci Ureda, taj je postotak prošle godine povećan na čak 94 posto. Pozitivni  pomaci postignuti su i u sprečavanju institucionalne diskriminacije trudnica i povećanju zastupljenosti žena na upravljačkim pozicijama. Smatrajući kako su za mijenjaje svijesti, ključni proaktivnost, vidljivost, suradnja s predstavnicima civilnog društva, prepoznatljivost i interaktivnost, Ured pravobraniteljice svoje je djelovanje u proteklih nekoliko godina proširio i na područja s kojima se do tada, malo ili uopće nije bavilo, poput, višestruke diskriminacije, diskriminacije azilantica, Romkinja, zatvorenica i žena žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, ali i ekonomskog osnaživanja žena. Iako Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u svojoj nadležnosti ima svega 4 osnove, praksa je pokazala kako gotovo da i nema područja javnog života u kojemu nema diskriminacije temeljem jedne ili više tih osnova. Kako bi situaciju mogli mijenjati važno je stalno naglašavati da se ravnopravnost među spolovima ne tiče samo žena, niti je riječ o pitanju kojim se trebaju baviti samo i isključivo žene.O njima se, u kontekstu ravnopravnosti spolova jednostavno govori više zato što, na žalost , još uvijek nemaju iste mogućnosti, isti status i nisu jednako prisutne kao muškarci.Bez jednakih mogućnosti koje na raspolaganju stoje i ženama i muškarcima nećemo napredovati, jer se, kao društvo, odričemo ogromnog potencijala većine stanovništva. 

Osim toga, ravnopravno sudjelovanje žena i muškaraca u svim područjima javnog života potrebno je ne samo zbog pravednog odražavanja društvene strukture, već i u cilju jačanja demokracije i ostvarivanja ljudskih prava pripadnika i pripadnica oba spola. Iako je društvo potpune tolerancije još uvijek utopija, najveće su barijere, složili su se sudionici stručnog skupa u organizaciji Ureda pravobraniteljice, one u našim glavama. Zbog toga je neophodno educirati, informirati i afirmirati društvo temeljeno na toleranciji i uvažavanju različitosti. Na kraju krajeva,  pitanje razlike među spolovima je pitanje od fundamentalnog značaja za razvoj demokratskog društva.