Izdvojeni Glas

Idemo u prvi razred!!!

Prvi „buntovnički“ specijal-kreiran znanjem i iskustvom stručnjaka (lokalnih i globalnih), perom i kreativnošću potpisane, te zajedničkom odgovornošću redakcije za one koji će sutra stvarati, naš i vaš bolji svijet

P.S/ uz dodatak PDF šalabahtera za roditelje koji bi valjalo staviti na vidno mjesto-najbolje magnetom prikačiti na hladnjak? 

„Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete, više bih bojala prstima, a manje upirala prstom.Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala.Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega.Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo.Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva.Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala.Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda.Više bih ga grlila, a manje vukla.Rjeđe bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala.Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću.Manje bih ga poučavala ljubavi prema moći, a više o moći ljubavi...“

Riječi uvoda promišljanja su američke „trenerice života“, majke , itekako, svjesne, da su prve godine odgoja i odnosa s djecom, esencijalne. Vrijeme je to  prepuno izazova i nepoznanica, novi, strani teren i za vas i za vaše dijete. Ali i vrijeme u kojemu ćete, pažljivo, pomalo plašljivo, ali uvijek s puno ljubavi, postaviti temelje iz kojih će izrasti zdrav, uspješan i samosvjestan čovjek.Temelje odgoja, koja, za pravog roditelja, zapravo, nikada ne prestaje.Jer, kako reče mudar netko „ odgajamo sasa.Čak i kad mislimo da ne odgajamo.Jer, sve što smo mi-odgaja našu djecu, bez truda i govora, samo od sebe.“ Iako, dođe vrijeme kada moramo stati.Pouzdati se u vlastiti roditeljski instinkt, ali i mudrost svog djeteta i biti sigurni kako ste dali sve od sebe i odradili posao najbolje što ste znali. I, čekati prve, prave životne izazove koji će doći brže nego što ste to željeli ili sanjali.S jednim takvim, kroz koji će se dan susresti brojni roditelji. Ovaj je tekst namijenjen, upravo njima. Praćen zvucima prvog školskog zvona.

Kao da je bilo jučer kada ste ga umotanog, crvenog i još pomalo smežuranog donijeli kući iz rodilišta.I gledali satima, razmišljajući što ga u životu čeka, sanjajući za njega najljepše snove, provjeravajući da li diše. A, onda, odjednom, gotovo preko noći, ustvari, još se niste ni snašli u ulozi roditelja, ili ste se, tek, počeli ugodno i opušteno osjećati u toj gordoj ulozi života, a vaše malo zlato, spremno je za upis u školu. Trenutak istinskog ponosa, jer, uspjeli ste!, ali i ogromnog straha.I dok ga jedva čekate vidjeti s torbom na leđima, susprežući suze radosnice, istvoremeno vas hvata panika, jer, znate, kako ništa više neće biti isto. Polazak u prvi razred , znaju to , itekako, i stručnjaci, nije ni malo lak događaj. I nipošto ga ne potcjenjujte. Nemojte, doduše, ni padati u komu od straha, nego, kao i u svemu u životu, pronađite vlastitu mjeru mudrosti. I budte svjesni one divnee, vječne misli Franje Asiškog- kako vam je s djecompotrebna čašica mudrosti, bačva razuma i more strpljenja-jer, sada će vam trebati više nego li ikada ranije.

Događaj je to koji predstavlja definitivan raskid s  bezbrižnim djetinjstvom i godinama blažene nesvjesnosti svega, osim ogromne količine ljubavi, zaštite i nježnosti kojima je vaše najdraže biće bilo okruženo prvih šest, sedam godina svog malog života. A, susret s novim, uvijek je pomalo zastrašujući, pomalo avanturistički, pomalo prepun radosnog očekivanja, ali i velike nesigurnosti. Istovremeno riječ je o ulasku u svijet „velikih“, vrijeme novih izazova, vrijeme koje u sebi nosi silno puno uzbuđenja. I baš poput stresnih i proturječnih osjećaja s kojima se nosi vaš mali budući prvašić, nose se i roditelji. I, nema veze što znate kako je sjajno i samostalno ( doduše, na tom bi još mogli poraditi, ali krivi su bake i djedovi koji su ga razmazili.Kao?) i pristojno i društveno i zaigrano i znatiželjno i zapravo, najpametnije, bilo bi bolje kad bi, bar još jednu godinu nekako mogli produljiti vrtić. Da se još malo izigra i još ponešto nauči, onako, čisto radi sigurnosti i vaše bolje psihičke pripremljenosti. I plakali bi, ali se i smijali od sreće i pucali od ponosa, jer, trenutak je to u kojemu će vaša mala maza, po prvi puta u životu početi SAMO odlučivati , SAMO donositi odluke , imati brojne, stalne dnevne obaveze, ali i prve brige i  probleme.I baš zbog toga, osjećaja koje u ovom periodu života, zasigurno dijelite sa svojim djetetom, pripremno razdoblje prije polaska u osnovnu školu, savjetuju stručnjaci, valja provesti posebno pažljivo. I učiniti sve kako bi polazak u prvi razred pretvorili u radostan događaj,prpun iščekivanja, ali i zajednički veliki uspjeh. Baš onako kako ste se prije samo par mjeseci (  pa, kad je prije prošlo pet godina?!) zajedno veselili prvom ceremonijalnom odlasku na „nonu“. ( možda usporedba i nije, baš najsretnija, ali, mislim da će je svaki roditelj „skužiti).

POGLAVLJE BROJ 1.

Hajmo sad i konkretno.Nakon što ste, sami sa sobom, konačno, i iz svih mogućih uglova, apsolvirali činjenicu kako je to to i kako je to tu.

Dakle, već nekoliko mjeseci, nakon što su nevjerojatne „količine“ stručnjaka svih profila potvrdile kako je vaš mali pametnjaković/ićka i službeno spremno za školu ( ma, znali ste da će razvaliti na svim testiranjima i zapravo, ni malo niste strepili, kao?), nakon što ste, kroz igru i zezanciju, prilikom obiteljskih ručkova i ušuškavanja prije spavanja obavili niz razgovora, prošetali zajednički do škole, nabavili radni stol, kreirali osobni, školski kutak, opremili se knjigama, bilježnicama i naj cool torbom u razredu, ostaje vam da zajednički čekate Dan D.Ipak, rekapitulacije radi, ali i po preporuci struke, hajmo rezimirati koje su to osnnovne stravi koje bi djeca, budući prvašići trebala savladati prije poslaka u školu. ( iako, ima i tu razmimoilaženja i ne misli svi stručnjaci isto). Uglavnom, promislite i zapitajte se vlada li vaše malo zlato slijedećim vještinama i možda će vam, doduše, samo možda, biti malo lakše.Dakle:

-Briga za sebe-što uključuje samostalan odlazak na toaleet, samostalno obavljanje osobne higijene, pravilno oblačenje i obuvanje, šniranje vezica na cipelama, ispuhivanje nosića, porkivanje usta rukom prilikom kihanja, kašljanja ili zijevanja

-Briga za osobne stvari-znati gdje držati užinu, ali i kako je pristojno jesti, na koji način odložiti smeće, kako staviti poklopac na flomastere, znati uvijek gdje se što nalazi u školskoj torbi, znati pedantno i  uredno složiti školski pribor na klupu, čuvati svoje, ali i stvari svojih prijatelja

-Razvijene motoričke sposobnosti-znati kako se služiti škarama, kako pravilno držati olovku, kako savladati prepreke, dakle, imati sposobnost skakanja i preskakivanja, penjanja, hvatanja lopte

-Razvijene inteletualne vještine- tu, sada ulazimo u pdoručje oko kojega dvoje i stručnjaci. Mora li dijete prije polaska u školu znati čitati? Naravno da ne mora! Hoće li mu polaza u prvi razred biti lakši ukoliko zna? Vjerojatno hoće. Međutim, za savladavanje čitanja nije samo važno poznavanje slova. Bitno je razviti sve ostale, takozvane predčitačke vještine-dobar izgovor glasova, riječnik adekvatan uzrastu, gramatičko izražavanje( iako ne mora znati kako je riječ o znanosti zvanoj upravo tako), razumijevanje rečenice i slično. Zbog svega toga, određeni stručnjaci smatraju kako će se dijete puno lakše snaći, zna li čitati ili je, bar upoznato sa slovima , dok drugi taj zadatak radije povjeravaju učiteljici. U svakom slučaju, klinci suvremenog doba, odrasli uz računala i sva moguća tehnološka čuda, ali i polaznici vrtića i programa predškole, zasigurno, donekle, s više ili manje spretnosti, ali i s više ili manje interesa, vladaju ovim vještinama

 –Razvijene društvene vještine-da bi lakše postalo dio grupe, dijete mora znati komunicirati s drugom djecom, biti, bar, donekle, socijalizirano, znati dijeliti, boriti se za samoga sebe, ali i znati opraštati, te razgovarati s odraslima

-Vještina rješavanja problema- tu će sjajno doći iskustvo s legićima, figuricama iz Kinder jaja, motorika razvijena uz višesatno igranje igrica, slaganje puzzla, rješavanje tajni i sitnh problema u okviru različitih društvenih igara

-Sposobnost prepoznavanja vlastitog imena-koliko god se, na prvu, činilo banalnim, dijete nije naviklo da ga se proziva ili službeno doziva, pa, možda neće odmah reagirati na učitljičin upit. Stoga bi valjalo kroz igru i razgovor, utvrditi gradivo, i usvojiti, bar one osnovne, osobne podatke-ime i prezime, broj godina, ime roditelja, braće i sestara, adresa stanovanja

I na kraju, ono što je, na neki način, suukus svih navedenih potrebnih vještina, ali i puno više od toga, stvar koju bi svakako, valjalo, upisati na onaj, ranije spomenuti šalabahter.SAMOSTALNOST!!! I pri tome znati kako samostalnost ne znači dijete koje je prepušteno samo sebi, vć naprotiv. To je dijete koje preuzima obavez i odgovornosti primjerene svojoj dobi ( dakle, valjda će imati koristi ona silna prigovaranja za pospremanjem kreveta, igračaka ili kupljenja tanjura nakon ručka...) Jer, ukoliko je vaš mali razmaženko navikao da sve obavljate umjesto njega, ili to, vrlo često radi baka, jer, ne mora njeno zlato, ne možete od njega očekivati da već prvi dan škole nakon što stavi torbu na leđa, čudom postane netko drugi.

POGLAVLJE BROJ 2,

Nakon što smo zajednički ponovili i utvrdili kojim vještinama vaš budući prvašić mora baratati da bi mu prvi dani novog, odraslog života bili lakši, a vi manje strepili, hajmo vidjeti koje nas sve promjene zajedno očekuju.A,bit će tu, baš kao i u životu, i onih pozitivnih i onih negativnih. Stručnjaci pod ovom temom, uglavnom navode slijedeće:

-Umor-škola zahtijeva drugačiju vrstu pažnje i energije, zapravo, aposlutno sve će biti drugačije, stoga vaš prvašič kući može stići nervozan, umoran, razdražljiv ili u raspoloženjima koje do sada nikada nije osjećao.Nemojte se, ni slučajno ljutiti, ili negativno komntirati niti jedno od ovih raspoloženja-Objasnite mu što je umor, pomozite da promjene prihvati što bezbolnije, i možda, zajednički dogovorite novi dnevni ritam. Vrijeme za školu, vrijeme za odmor, vrijeme za igru, a potom ono za izvršavanje obaveza.Samo će tako razviti realna očekivanja prema sebi, ali i prema školi.

-Promjene u ponašanju-djeca tog uzrasta još uvijek ne znaju jasno artikulirati sve svoje osjećaje i emocije. Pa, onda, one negativne mogu dugo držati u sebi, plakati, biti razdražljivi ili uplašeni. Na sreću, ta faza, tvrde stručnjaci, a i iskusni roditelji, traje kratko, a kvalitetan razgovor u kojemu ćete dijete istinski, bez žurbe, saslušati i na pravi način osjetiti, najbolji je mogući recept.

Kulturološka svijest-e.ovo je,malo zeznuta caka, a sastoji se u slijdećem.Svi mi razmišljamo, od prilike ovako-ako svi oko nas rade nešto na sličan način, bit će da je to i jedini način. U školi će se vaše dijete po prvi puta sresti s drugačijim pristupima, drugačijim mišljenima i stavovima-koliko nekome treba prostora za nešto, kakvu hranu jede, ima li određenih zdravstvenih problema, nedostaka... ( op.a, izbjegavam, novinarski, izravno iznositi osobne i intimne događaje, a i sestra mi je to strogo zabranila-bar kada je riječ o njenom zlatu, dakle i tetkinom najdražem, ali, ovdje će mi baš dobro poslužiti.Naime, tetkino je najdraže dijabetičar od najranijih godina života,dijabetičar sa specijaliziranom pumpicom za inzulin, diskretno, na pojasu, smješteno u torbici poput one za mobitel, oko njegovog struka.Iako je, pametno moje, i prije polaska u školu znao sve o svom stanju, u prvom se razredu susreo s urnebesnim pitanjima prijatelja, ali i znatiželjnim pogledima. Na pitanje što nosi oko pojasa, i kakva mu to „struja viri“, tetkino pametno je, mrtvo-hladno odgovorilo-„stvarno nemaš pojma, pa, pumpa za gušteraču!“ i tek onda ostavilo sve oko sebe u aposlutnom neznanju)... Kako dijete ne bi naglo i iznenada izložilo različitostima, potrebno je o njima razgovarati.Kako o onim sociološkim i kulturološkim, tako i onima koji ulaze u sferu osobnih izbora. I, pri tome, jasno i glasno reći kako smo svi različiti i kako svatko od nas misli, jede, trči, radi na svoj način, ali i kako nikoga zbog različitosti ne smijemo osuđivati, jer,upravo je to najveće bogatsvo ljudske vrste. Takvim susretima i druženjima kod djeteta razvijamo nešto što se zove kulurološka svijest, onaj iznimno bitan element koji će kasnije odrediti stupanj njegove otvorenosti, tolerancije i spremnosti na uvažavanje različitosti.A, upravo su to vrijednosti na koje bi kod svog djeteta trebali biti najponosniji.

Vrijednosti i izbori-stižemo do još jednog škakljivog područja, jer, vaše će dijete ići u razred, a možda i dijeliti školsku klupu s djetetom koje nije odrastalo na sličnim vrijednostima kao vaše, djetetom koje je gledalo drugačije televizijske sadržaje, slušalo drugačiju glazbu, možda i onu kakvu vi nikada niste slušali, ili ste, je, često i pred djetetom, neadekvatno komentirali.Moglo bi se dogoditi da vaš klinac ili klinceza, potaknuto mogućnostima izbora, slijedeći primjere drugih, odjednom, odluči promijenti stil odjevanja,korisiti riječi koje vi u svom vokabularu niste nikada koristili, ili, zatražiti da mu kupite odrđenu drugačiju vrstu hrane, ili CD izvođača kojega nikada ranije niste slušali zajedno.Ovo je trenutak u kojemu svom malom nasljedniku valja objasniti vaše obiteljske vrijednosti, ali i upoznati ga s vrijednostima koje imaju druge obitelji. I tu je, ponovno, najvažnije uvažavanje različitosti, prihvaćanje tuđih vrijednosti i tuđih izbora, bez osuđivanja, uz napomenu kako se s prijatljevim vrijednostima ne moramo složiti, ne moramo ih niti slijediti, ali ih, baš uvijek moramo uvažavati.Iznimno zahtjevna, ali i nadasve važna lekcija!

Učiteljica je rekla, ili „zbunjoza“ oko autoriteta-nemojte se iznenaditi, piše ugledna pedagoginja, ako vam pri nekoj blažoj raspravi, mali pametnjaković odgovori protuargumentom-ali učiteljica kaže ovako?!.Dijete treba naučiti poštivanju autoriteta, osvijestiti kako je učiteljica taj autoritet, ali i naučiti koja su to područja u kojima valja slušati učiteljicu, a koja ona gdje je glavni vodič i mentor-roditelj.Stručnjaci kažu kako je to najlakše postići ukoliko, u startu i Vi razvijete kvalitetan odnos i usku suradnju s učiteljicom.

POGLAVLJE BROJ 3./ ISKLJUČIVO ZA RODITELJE

U ovom periodu života vaše će se najdraže po prvi puta susresti s istinskim, vlastitim uspjehom, ali i onom drugom, tamnijom stranom. Iznimno je važno svaku malu pobjedu djeteta, već od prvih dana škole, nagraditi. Skromno, dakako i više na simboličkoj i poticajnoj razini, ali, uvijek nagraditi. Kako uspjeh prati vrlo često i neuspjeh, i o tome valja porazgovarati s djetetom i jasno mu dati do znanja kako neć uvijek i u svemu biti jednako uspješan, kako će mu određeni zadaci ići jednostavno, a drugi će od njega zahtijevati trud i razmišljanje, kako će Marko, možda rasturati u matematici, a on neće potpuno shvatiti učiteljicu.....I što tada? Kako reagirati kada dijete dođe kući tužno znog svog prvog neuspjeha? U svakom slučaju, kvalitetnim i iskrnim razgovorom, valja mu objasniti kako su i propusti i neuspjesi dio života i dio procesa učenja, kako će se današnji neuspjeh, već, sutra pretvoriti u uspjeh i kako nikada ne trba odustati od novih pokušaja. Ono, što, je ipak, najvažnije, a što ćete postići jedino ukoliko ste, od početka vašeg zajdničkog odnosa, ustanovili razgovor kao glavnu i jedinu odgojnu metodu je –dati djetetu do znanja kako vaša ljubav i vaše mišljenje o njemu nipošto ne ovisi o uspjehu u školi i dobrim ocjenama. Ukoliko tu lekciju sada propustite, nikada je više nećete moći nadoknaditi. I škola će se, vrlo brzo, već s prvim pravim izazovima i zahtjevima, pretvoriti u traumu i za vas i za vašeg malog đaka. Osim toga, dugoročno, slaže se i struka, tako stvarate nesigurno dijete sklono muljanju i laganju, u pokušaju skrivanja svakog novog neuspjeha.

POGLAVLJE BROJ 4. ili prilika za novu, završnu rekapitulaciju

Nakon što ste s razumijevanjem i strpljenjem čitali tekst do ovog dijela,zasigurno ste  još jednom, sami sebi, potvrdili kako ste učinili sve što je potrebno, kako neće biti većih trauma i iznnađenja kada zazvoni prvo školsko zvono i kako sada, mirni,  ali i s blagoslovom struke,  možete biti sigurni da imate potpuno spremnog budućeg prvašića.Jer, usvojio je sve potrebne psihomotorne vještine, uvježbao strpljivost, ustrajnost i radne navike ( tu, doduše, još malo štekamo, teško se budimo rano ujutro, ne napravimo, baš svaki  put ono što nam se kaže, ali uvježbat ćemo mi i to do tog prvog dana, razvio potrebne socijalne vještine ( divno ga je gledati kako se lijepo i kreativno igra sa susjedovim malim, kako se zna izboriti za vlastiti stav i posebno željenu igračku, kako zna nametnuti svoj izbor igre prijatelju, ali i kako se zna kvalitetno posvađati, ako stvari nisu u redu). Osim toga, pristojan je, mamino zlato, jasno i glasno pozdravlja starije, zna se predstaviti, na pravi način doživljava i osjeća svoju okolinu, razumije sve ono o čemu s njim, kao s velikim, razgovarate, i ono što je najvažnije-ima pozitivnu sliku o samom sebi.

A, ukoliko ste, već do ovog trenutka, uspjeli postići upravo to, onda ste odradili izniman posao kao roditelj. Jer, sve ste mu vrijeme života pokazivali kako vjerujete u njega i njegove sposobnosti, ohrabrivali i podržavali, davali priliku da uči na vlastitim greškama, naučili ga kako ima pravo griješiti i znati prihvatiti neuspjeh, ali i znati se ponositi svojim malim i velikim uspjesima, hvalili ga i hvalite za sve pozitivno što uradi, ili, bar pokuša uraditi, izbjegavali svaki oblik kritike i kazne, ne želeći potaknuti njegovu nesigurnost, ako ga niste previše gušili štiteći od svega, primajući u njegovo ime boli i teške trenutke, i učili ga da se zna zauzeti za samoga sebe, ako ste svjesni kako ste uspjeli i u tome da samostalno zna riješiti probleme, ali i sukobe,podnositi male, usputne frustracije, jer, ne može se, baš, uvijek u životu dobiti sve što se poželi, ako je, zahvaljujući vašoj roditeljskoj mudrosti i toplini naučio pomagati drugima, suosjećati i dijeliti s prijateljima, i ako mu, povrh svega i uvijek pokazujete LJUBAV I POŠTOVANJE.E, onda,  možete biti ponosni na svog malog budućeg prvašića. I onu suzu, koju , ipak, nastojte sakriti od njega dok ga ponosno budete pratili do škole, svakako dočekajte kao suzu radosnicu. Jer, ovo je veliki korak i za vas i za vaše malo zlato. Uspjeli ste-IMATE PRVAŠIĆA. Sad mirno čekajte školsko zvono. I ponavljajte u sebi onu mudru, divnu misao Franje Asisškog ( jer, vjerujte, morat ćete je imati na umu svakodnevno )- s djecomje potrebna čašica mudrosti, bačva razuma i more strpljenja

Šalabahter

I sretno vam bilo obojima!

Privitci:
DatotekaOpisVeličina datoteke
Preuzmite ovu datoteku (SALABAHTER_ ZA_RODITELJE.pdf)Šalabahter za roditelje 253 kB

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik