Izdvojeni Glas

Nikad se ne potcjenjujte zbog vlastitog izgleda, jer niti jedan vaš nedostatak nije toga vrijedan

Razgovor s Anom M.

NGB pretilost

Ana M. je djevojka koja je, unatoč nametnutim, nezdravim kanonima o ljepoti , hrabro odlučila progovoriti o životu s viškom kilograma. U Hrvatskoj, ali i izvan nje, obzirom kako je dobar dio  života živjela i radila u nekoliko europskih zemalja.

Ana je  književnica, pjesnikinja koja iza sebe ima nekoliko objavljenih zbirki pjesama, a trenutno sa sestrom priprema jedinstvenu slikovnicu za djecu  u stihovima. Čitav se život bori s viškom kilograma o čemu otvoreno i iskreno progovora za portal NG-Buntovnici, objašnjavajući nam  kako doživljava okolinu koja na nju gleda, uglavnom prijezirno.

Dobar dan,Ana i hvala ti što si pristala govoriti o sve prisutnijem problemu , u ime svih osoba s prekomjernom težinom. Krenimo od početka pa nas upoznaj koliko se dugo boriš s viškom kilograma?

. S prekomjernom težinom  borim se, čini mi se, od prvog dana  života. Prava je borba, ipak,  počela negdje u 3.-4. razredu osnovne škole , na pragu puberteta, u trenutku kada se svi  gledamo pod povećalom...( meni povećalo nije trebalo, jer sam bila dovoljno velika... hahaha)...

Koliko ti je vanjski izgled pomogao ili odmogao u životu ?

Pa pomogao mi nije ,sigurno, iako se, time, zapravo i nisam puno zamarala. Ipak, prilikom traženja posla, imala sam dosta poteskoća .Pamtim jedno posebno neugodno iskustvo.Riječ je bila o sezonskom poslu na moru. Trebala sam početi raditi kao pomoćna kuharica , sve je bilo dogovoreno, plaća i datum mog dolaska, a poučena iskustvom iz prošlosti , u startu sam naglasila kako  sam punija djevojka, ali i kako mi to ne predstavlja problem pri poslu. Spakovala sam svoje stvari i uputila se daleko od kuće za poslom , sva sretna kako cu, eto, bar par mjeseci raditi. Stigavši na odredište, gospođa s kojom sam posao dogovarala mi je prišla s vrlo neugodnim izrazom na licu i upitala : ,,Vi ste Ana ?"  „Da , ja sam Ana, drago mi je!", odgovorila sam, i dobila šutnju, nevjericu i dozu gađenja, ali i zanimljiv, slijedeći komentar.,, Slušaj, djevojko , ti si rekla da si punija, ali ne da si toliko debela i ja stvarno trebam radnika koji ce raditi, a ti to ne možeš , ne s tolikom kilažom. Ako imaš autobus, vrati se odmah kući pa da dalje ne radimo scene.".

Nije to bilo jedino takvo iskustvo, mnogi poslodavci nisu rekli naglas kako je moj izgled i moja kilaža razlog zašto sam odbijena za određeni posao, ali puno puta čovjek osjeti ono izrečeno, čak i ako to nije rečeno naglas.

Jesi li imala problema zbog izgleda u školi?

U školi sam s vremena na vrijeme znala doživjeti poneku neugodnu situaciju, ali nisam to osjećala kao stalan  problem. Uvijek sam imala puno prijatelja i bila prihvaćena u društvu tako da se nisam osjećala odbačenom ili ismijanom zbog tjelesne težine.

Bavila si se i sportom. Koliko ti je tom smislu izgled stvarao probleme ?4

Hmm... Ne znam, više, kojim se sportom  nisam bavila. košarkom , karateom , odbojkom , rukometom , stolnim tenisom. Kilaža mi, pro tome, nikad nije predstavljala problem, uz sve te moje silne kile, oduvijek sam bila i još sam uvijek  iznimno dinamična i pokretna i tjelesna me težina  ni malo ne sputava u svakodnevnim poslovima, pa tako ni u sportu.  Funkcioniram sasvim normalno. Da se razumijemo, postoje tu određena ograničenja, poput recimo,  brzine pri trčanju, ali zar svi mršavi ljudi trče brzo?

Što trenutno činiš u vezi svog problema i jesi li, ikada, iz određenog razloga, pokušala smanjiti težinu?

Pokušavala sam to nekoliko puta. Ustvari, puno više od nekoliko:  20 sam puta najmanje počinjala neku dijetu, bila na raznim preparatima, razmišljala  i o želučanoj premosnici i operaciji. Svašta sam pokušla, ali moram priznati kako ni u čemu  nisam bila doslijedna.

Prije je motivacija najčešće dolazila iz pogleda u ogledalo, komentara poznanika, ali sadashvaćam kako su to potpuno pogrešni motivi. .Očito sam se voljela takva kakva jesam. To, doduše, nikako ne znači da sam voljela ili volim svoje kilograme, to  samo znači da me oni ne brinu u tolikoj mjeri, niti ih smatrama najvažnijom stvari „pod  kapom nebeskom.“

Kako je višak kilograma utjecao na tvoje zdravlje?

Za sad višak kilograma nosim jako dobro i što se tiče zdravlja, ni najmanje mi ne smetaju.  

Misliš li da okolina prihvaća našu vanjštinu i u kojoj mjeri?

Mislim kako okolina prihvaća sve ono što prihvatimo i sami. Kako se mi postavimo prema okolini, tako se i okolina postavlja prema nama. Moja okolina je prema meni, na sreću, uvijek bila naklonjena i gdje god da sam bila , osjećala sam se ugodno i prihvaćeno.  S druge strane, svako pravilo ima i svoju iznimku, i ne znam postoji li uopće čovjek  koji se uvijek i svugdje osjeća sjajno

U školskoj dobi, djeca ne znaju uljepšavati stvari, i brutalno su iskrena. Da li je odrđni komentar na tvoj izgled ostavio traga na tvoje psihološko stanje?

Što se tiče problema sa prekomjernom težinom definitivno ne.

Čime se sad baviš i jesi li sretna, ispunjava li te tvoj posao?

Sretna sam i ispunjena poslom. Godinama sam radila s djecom i taj me je posao pozitivno  promjenio, ali mi i uljepšao život . Trenutno radim kao njegovateljica starih i nemoćnih, što me ispunjava kao osobu. Pronašla sam se u pozivu koji radim i radim ga s punim srcem i bićem najbolje što znam. Za  uzvrat dobivam dječji osmijeh ili blagoslov starije i nemoćne osobe.

Jesi li  zbog svog izgledaimala problema u emotivnom životu? Ima li tih i takhvih iskustava u tvojim stihovima?

Možda ćete sada pomisliti kako sam , ali na moju sreću, stvarno nikada nisam imala takvu vrstu problema. Kao sto sam već prije rekla, okolina nas vidi  onako kako se vidimo sami . I, da pisala sam i pišem dosta pjesama o ljubavi i sve do jedne su autobiografske. Ima ih puno nsretnih,   jer  tako je bilo u odrđenom periodu života, i tada sam, zapravo, najintenzivnije pisala. Na sreću, moje ljubavi  nikada nisu bile nesretne zbog mojih kolograma ili izgleda.

Što te najviše smeta kod okoline i načina na koji te promatra?

Mene kod okoline ne smeta ništa. Ljudi koji su mi bliski nemaju predrasude, a one druge, ionako ne smatram bliskima, pa  mi njihovo mišljenje apsolutno nije važno. Vrlo rijetko sam u životu  u svojih 29 godina, patila zbog kilograma ili odnosa drugih prema mom vanjskom izgledu.

Radila si i izvan Hrvatske i u Beogradu. Kakav je tamošnji odnos okoline prema osobama s prekomjernom težinom?

Osobe s prekomjernom težinom su prihvaćene svugdje jednako, važno je jedino kako one prihvaćaju same sebe. Jedina je razlika kako se u zemljama izvan Hrvatske  puno više cijeni trud , rad i iskrenost nego kod nas, a Nizozemce ili Engleze ni malo nije briga imas li 50, 100 ili 150 kg. Njima je važno jedino da je posao obavljen u roku i  na najbolji mogući način, u skladu sa svim propisima.

Što bi poručila mladima koji se bore s viškom kilograma?

Svijet i okolina će se prema vama otvoriti onog trena kad se otvorite sami prema sebi. Što prije i što više zavolite sebe takvima kakvi jeste i drugi ce učiniti to isto. Nikad, ali nikad se nemojte potcjenjivati zbog izgleda . Ili, rečeno jezikom pjesnika-" Jer bitno je oku nevidljivo ".

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik