Izdvojeni Glas

Sasvim netipična obavijest o još jednoj (čini se) potpuno tipičnoj, elementarnoj nepogodi

Ima li priroda u svojoj prirodi crtu osvetljubivosti? I vraća li nam, kojim slučajem, sve ono loše što smo joj učinili?

Jesmo li za ekološke i meteorološke katastrofe krivi sami, ravnaju li  klimom neka viša, nadnaravna bića, kolektivna svijest ( we are the Borg ) NASE, CIE i slične „ie“, ili, pak, znanstveni freakovi, na tragu konačnog globalnog THE PLANA o potpunom pokoravanju jedinog nam planeta, u svrhu profita ? (zasigruno u svakom od postavljenih pitanja postoji i zrnce istine-ono, cum grano salis?!)

I je li na stvari teorija zavjere ili efekt leptira, onaj prema kojemu, tvrde matematičari, udarac krilima tog estetski neponovljivog  primjerka života, može prouzročiti olujno nevrijeme na drugom kontinentu, odgovorite sami.

U svakom slučaju, ima neke, gotovo poetske pravde, u činjenici kako nam je priroda, konačno, nakon bezbroj udaraca, odlučila prestati  nuditi drugi obraz. Jer, pa, dokle ćete više, majku mu?! Žalosno je, pri tome, što će u čitavoj priči Slavonci još jednom izvući deblji kraj.A, upravo su oni oduvijek imali poseban odnos sa zemljom. Od nje su živjeli, ona ih je hranila, oblačila i školovala. Ili, kako reče pjesnik: „ U Slavoniji sam ravnicu pretvarao u pticu.I oblake zakopao u brazde i stihom prvi puta zakrvario. U toj plemenitoj grudi, blatnoj i gizdavoj, u meni se oralo i pjevalo....“Nju su, dakle majku zemlju ( ovaj put zemlju kao tlo, podlogu za nastanak života, zemlju kao „earth“, a ne zemlju Hrvatsku),  mirisali, osluškivali i gledajući u nebo planirali budućnost. Doduše, nekada davno, ili baš i ne tako davno, (pamtimo svi ona dobro prepoznatljiva godišnja doba, trenutke kada si sa sigurnošću znao kako kad počne školska godina navečer van nikako ne možeš izići jakne, ali i kako s prvim danima lipnja, polako, ali sigurno stiže ljeto)  na klimu smo mogli računati i na vrijeme se osloniti. Dovoljno je bilo pogledati na kalendar i znati kako se od ljeta polako možemo početi pozdravljati nakon blagdana Velike Gospe,  ( i znaš kako zahladi onih večeri Novogradiškog glazbenog ljeta, nakon kojih, prije odlaska na spavanje, završiš na još jednom pivu)  kako će sa Svetom Katom stići i prvi snijeg na vrata, ali i kako ono što Sveti Medardo daje 40 dana traje.

 U posljednje vrijeme čini se, bitku s  klimatskim promjenama i globalnim zatopljenjem, polako, ali sigurno, valjda po prvi puta od kako je svijeta i vijeka, počinju gubiti iskonska narodna saznanja i spoznaje nastale na iskustvu. A, nama Slavoncima i dalje ostaje jedino gledati u nebo, moliti se i nadati ... I, koliko god problem imao globalne razmjere, a, opće je poznato, kako nitko od nas nije otok, ne mogu se oteti dojmu kako i  priroda i klimatologija, onako, generalno, svoju najokrutniju stranu, iz godine u godinu, pokazuju upravo Slavoniji i Slavoncima. Onima, koji su joj se, oduvijek, obraćali s posebnim poštovanjem, štujući je i slaveći. Ironično, zar ne? I, džaba nam lokalni, domaći ministar, naš čovjek, baja iz sela slavonskog, link između Ministarstva poljoprivrede i Državnog hidrometeorološkog zavoda, nikako više da „prošljaka“!?)

Ali, živ se, čovjek, ionako, na sve navikne, zna to i naš narod. Pa, trpi i nada se, gledajući u zemlju i u nebo, pa onda opet u nebo i u zemlju..A, kad nam već ništa ne ide, kada su nam regiju, istu onu koja je oduvijek hranila čitavu zemlju ,sustavno uništile jedne i druge, pa onda opet jedne i druge, na prvi pogled potpuno različite, ali na već na drugi, potpuno  iste političke garniture, zašto bi nas priroda i klima mazile? Bit će da je tako.

U prilog uvodnoj priči ide još jedna ( tko, zna koja po redu u zadnje vrijeme?), elementarna nepogoda, proglašena ovih dana, zbog posljednjeg olujnog nevremena praćenog tučom koje se na grad spustilo 2.kolovoza. Kako ni jedna nevolja nikada ne dolazi sama, čelnici županije, ovih dana razmatraju mogućnost proglašenja nepogode i za područje cijele županije, slijedeći primjer Osječko baranjske i Požeško slavonske, ali i osluškujući meteorološke najave koje prognoziraju još najmanje dva tjedna iznimno suhog i vrućeg vremena. Nakon prošle godine, još jedne iznimno nepovoljne po Slavonce, godine koju ćemo pamtiti po kišama, ali i štetama od nešto malo više od 100 milijuna kuna ( priznajem kako ne znam koliko je od toga prijavljenog i tada oštećenog  isplaćeno, je li se država pobrinula oštećeno i prije poplava dobrano načeto slavonsko selo i u kojem su iznosu oštećeni obeštećeni) , ova nam godina opasno prijeti sušom, što će, zasigurno, ionako osiromašenog slavonskog poljoprivrednika dovesti na sam rub egizostencijalnog ponora.  Iako se, i pored već spomenutog lokalnog ministra ( onoga za kojega znalci i stručnjaci koji prilike poznaju daleko više od mene tvrde kako je nepovratno uništio nacionalnu poljoprivredu)  ne možemo nadati Bog zna kakvoj pomoći od Vlade, ( uostalom, pitanje je koliko toga, uopće, više može podnijeti proračun??) proglašenje elementarne nepogode otvara kakve-takve mogućnost nadoknade štete. Ako ništa drugo, bar ćemo se neko vrijeme moći nadati.. Dok čekamo kišu.S druge strane, izlaz i to onaj daleko izgledniji, mogao bi stići u euro obliku, dakle, u novcu europskog fonda solidarnosti.

A, novca će, definitivno trebati. I bit će, tek kap u moru za žednu zemlju i žednog seljaka. Jer, štete se, učinjene na jednogodišnjim i višegodišnjim nasadima, već sada procijenjuju na nekoliko desetaka milijuna kuna. Sušom su najviše pogođeni ratari, povrtlari i voćari , a najviše su štete pretrpjele kukuruz, soja i ostale uljarice, te voće i povrće.Slično stanje je i u Požeško slavonskoj i Osječko baranjskoj županiji na kojoj se prema prvim procjenama i neslužbenim podacima štete kreću oko astronomskih 350 milijuna kuna!!! Iako će suša skupo stajati sve one koji u Slavoniji žive, (ili to pokušavaju činiti), od zemlje, najvišu će cijenu, još jednom, platiti, ionako, osiromašeni stočari.Zbog slabe kvalitete zrna, kažu, trebat će pobrati puno veću količinu žitarica da bi bilo dovoljno hrane za životinje.U svakom slučaju, slavonskom su seljaku, još jednom, ni krivom ni dužnom, ruke vezane.Na sreću, uši su još slobodne. Slobodne za priče o  nužnom, hitnom i neophodnom navodnjavanju, koje, zasigurno, tek što nisu krenule kolati. Jer, bliže se izbori, a dobra izborna mašinerija ti Slavonci, jel?!