Izdvojeni Glas

„Mali istraživač“

Priča o zagrebačkom vrtiću za 21.stoljeće.

„Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete, više bih bojala prstima, a manje upirala prstom.

Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala.Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega.Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo.Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva.

Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala.Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda.Više bih ga grlila, a manje vukla.Rjeđe bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala.Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću.Manje bih ga poučavala ljubavi prema moći, a više o moći ljubavi.“ Riječi su to američke profesionalne trenerice životnih vještina, ali i svojevrsni savjetnik, mali šalabahter kako biti uspješan i kompetentan roditelj, ali i kako, na pravi način odgajati. Stručnjaci kažu kako je, za kvalitetan odgoj, uz beskrajnu ljubav, potrebno i poticajno okruženje.Okruženje u kojem se vaše dijete imati čime baviti cijeli dan, gdje je prihvaćeno i dobrodošlo, gdje ga odrasli ne sile da čini ono što ne želi i  gdje se s njim razgovara kao s osobom koja ima vlastiti stav.Upravo takvo okruženje pruža zagrebački vrtić „MALI ISTRAŽIVAČ“, vrtić po mnogo čemu poseban u nacionalnim okvirima.

Vrtić je to koji potiče razvoj slobodnog, samopouzdanog, snalažljivog i odgovornog djeteta koje kreativno i kritički razmišlja, vrtić čija je uloga, smatraju njegovi odgojitelji, nije pripremiti dijete za školu, nego stvoriti dobre temelje za život. Neki ga zovu najboljim vrtićem u zemlji, drugi vrtićem za 21.stoljeće.Točno je i jedno i drugo, jer riječ je o vrtiću o kojemu svakodnevno pišu mediji, ali i vrtiću u koji po pravu lekciju iz odgoja navraćuju odgijtelji iz cijele Hrvatske. Koncept Malog istraživača“ nastajao je dugih 16 godina, na temelju osobnih iskustava nekolicine djelatnica ( pedagoginje Vesna Brlenić, aktualne ravnateljice vrtića Ljiljane Vukšić, te doktorice znanosti, Arijane Miljak, kao svojevrsne liderice koncepta ), uspješnih primjera iz prakse, ali i pedagoške teorije, te entuzijazmom i idejama brojnih stručnih djelatnika.

Iako ih zovu revolucionarima i pionirima, u „Malom istraživaču“ skromno tvrde kako ne rade ništa specijalno novoga.Možda samo imaju sreću da rade u daleko kvalitetnijem i značajno opremljenijem prostoru nego li to rade njihovi kolege i kolegice iz ostalih dijelova Hrvatske. U svakom slučaju, posljednjih su godina, želeći stvoriti vrtić kao dječju kuću , kombinirajući elemente reggio pedagogije i Montessori pedagogije, odgojnog pristupa „korak po korak“, te takozvane NTC metode, dr.Ranka Rajevića koja govori o povratku djece u stvarno djetinjstvo i življenje s prirodom-uspješno spajajući kockice u jedinstveni i prepoznatljivi odgojni „miks“ svega, koji je, uostalom i službeno uveden u Nacionalni okvirni kurikulum, 2013., osnovali vrtić o kojemu danas pričaju svi-i struka i roditelji, ali i oni koje se to najviše tiče-predškolci i polaznici „Malog istraživača“. Tako je nastao i sasvim poseeban pristup odgojno obrazovnoj praksi djece rane i predškolske dobi, temeljen, na prvom mjestu, na spoznaji da djeca uče istražujući svoje okruženje samostalno. Uvažavajući svako dijete kao individuu za sebe, cijeneći njihove posebnosti, njihove stavove i potrebe, sjajna ekipa „Malog istraživača“ nastoji svakodnevno stvarati  vrtić u kojem se djetinjstvo živi u svojoj punini. Stoga je ovaj vrtić- laboratorij, a svako dijete -mali istraživač koji, z stručno pomoć i vodstvo odgojitelja, dobiva dobre temelje za življenje svoga djetinjstva na njemu prihvatljiv način. Princip rada u dječjem vrtiću „Mali istraživač“ potiče djecu na aktivnost, a ne na pasivnost i poslušnost.

Djeca su, kažu u ovom jedinstvenom dječjem vrtiću, ta, koja biraju što će raditi, čime će se igrati i kako će stupiti u odnose s drugom djecom i odraslima, bez prevelikog uplitanja odgajatelja. Uparavo zbog toga bi ovakvi vrtići trebali biti standard u Hrvatskoj. Uostalom, standard je to koji je propisuje i Nacionalni okvirni kurikulum, ali i koji je, na žalost, zbog niza razloga ( globalna kriza, nezaposlenost, nedostatak financijskih sredstava, nemogućnost jedinica lokalne samouprave da proračunom odvoje dovoljno sredstava za kvalitetan predškolski odgoj...) u najvećem dijelu Hrvatske još uvijek nemoguće dostići.  Želeći osobna dugogodišnja iskustva kroz koja su ,sustavno osvještavali i mijenjali i vlastitu odgojno - obrazovnu praksu, transformirajući sebe i svoj profesionalni identitet, prenijeti i svima drugima, tim Malog istraživača uvijek je spreman na edukaciju kolega, ali i zajedničko istraživanje i učenje. Jer, samo je tako moguće unaprijediti samoga sebe kao odgojitelja, ali i podići ljestvicu standarda u predškolskom odgoju. Stoga je, smatra i ravnateljica dječjeg vrtića“Mali istraživač“, Ljiljana Vukšić, sintagma „cjeloživotnog učenja“ iznimno važna i odgojiteljima. Jer, upravo su oni ti koji, kroz svakodnevani rad na samima sebi, ali  i kroz suradnju s drugim kolegama i predškolcima, najbolje mogu odgovoriti na pitanje-što je kvalitetan odgoj. Želeći „prepisati“ pozitivna iskustva „Malog istraživača“ i u okviru vlastitih financijskih mogućnosti, prenijeti ih u svoju sredinu, ovaj zagrebački vrtić gotovo svakodnevno posjećuju kolege iz svih dijelova Hrvatske, koji dio svog slobodnog vremena ili godišnjih odmora rado odvajaju na učenje i podizanje osobnih kompetencija.

A, one su, kada je riječ o kvaliteti odgojitelja u Hrvatskoj, smatra Ljiljana Vukšić, na zavidnom nivou. Dokazuje to i niz dječjih vrtića u kojima se, i pored bojnih financijskih problema, svakodnevno radi iznimno kvalitetno i kreativno, a sav potreban didaktički materijal , nerijetko, nabavljaju odgojitelji osobno, vlastitim sredstvima. Što je potvrda entuzijama i predanosti profesiji. Uz sve, do sada navedeno, „Mali istraživač“, jedinstveni zagrebački vrtić, ima još jednu specifičnost. Za razliku od svih drugih vrtića, tamo ništa nije u minijaturi. Nema malih stolova i stolica, nema plastičnih tanjura i pribora za jelo, nema ni higijenskih elemenata prilagođenih klincima. Vrtić je to, koji je, u potpunosti odgovara i prostoru i okruženju obiteljskog doma. Jer, baš kao što i kod kuće, jedu za velikim obiteljskim stolom, na isti takav način jedu i u vrtiću. Osim blagovanja za velikim, obiteljskim stolom, u „Malom istraživaču“ tjedni jelovnik sastavlja zdravstvena voditeljica s dugogodišnjim iskustvom, a roditelj, u svakom trenutku ima pravo uvida u jelovnike,pitem službenih stranica vrtića, facebook profila i oglasnog prostota u ustanovi. Osim toga, za razliku od vrtića na kave smo, uglabook prilvnom  navikli, „Mali istraživač“ nema klasičnih odgojnih skupina u kojoj se jedan odgojitelj, u jednoj, za to namijenjenoj prostoriji, brine za nekoliko desetaka malih polaznika.ć ima nekoliko vrhunski opremljenih soba-poput glazbene i likovne sobe, prostorije za male stolare ili male istraživače. Polaznici ovog dječjeg vrtića, odlučujući sami čime će se baviti, svakodnevno se slobodno kreću kroz čitav prostor vrtića, odabirući  pri tome, sobu prema vlastitim dnevnim interesima. Zanimljivo je, kako ovakav pristup rada, smanjuje i nepotrebne traume vezivanja djeteta za određenog odgojitelja.

Problem je to s kojim se nosi gotovo svaki dječji vrtić, ali ne i „Mali istraživač. Uvažavajući činjenicu kako svako dijete ima jedinstven uzorak i tempo razvoja u „Malom istraživaču“ vode računa da svakom svom polazniku osiguraju i osnovne potrbe.To su boravak na zraku, kultura blagovanja koju naglašavaju načinom serviranja stola, poticanjem djeteta da samostalno odluči o količini hrane koju će konzumirati,ali i poticanjem poželjnog ponašanja za stolom, te na kraju, dnevni odmor. Jer, djetetu, smatraju o ovom vrtiću, treba pružiti uvjete da nastavi svoj ritam življenja neovisno o periodu dana, da se, primjerice, vlastitom odlukom, „ispiše“ sa spavanja, ili ako tako odluči, ponovno upiše. ( svima nam je poznato kako je vrijeme spavanja u svim drugim, uobičajenim, vrtićima, strogo utvrđeno dnevnim redom, i kako ga sva djeca, bez obzira spava li im se ili ne, u tom trenutku, moraju poštivati.) U skladu s temeljnim uvjerenjem kako dijete treba biti izloženo bogatstvu poticaja, posebnost odgojno - obrazovnog rada u ovom dječjem vrtiću ,uz iznimno stručne odgojitelje zaljubljene u svoju profesiju, leži, dakle, i u ponudi različitih programa, ali i u uvažavanju individualnosti  svakog malog polaznika.Jer, upravo je to ključ dobrog odgoja, smatra i ravnateljica Ljiljana Vukšić. Uostalom, možda se, baš, u nekome od trenutnih polaznika „Malog istraživača“, krije i osoba koja će , kroz 20-ak ili 30-ak godina, krojiti i našu bolju budućnost. Ustalom, „Odgajamo sada. Čak i kad mislimo da ne odgajamo. Jer, sve što smo mi – odgaja našu djecu, bez govora i truda, samo od sebe.“, misao je koju je davno izrekao mudri Voltaire, a svakodnevno jese pridržavaju u „Malom istraživaču“, vrtiću za 21.stoljeće. Nadajući se kako će vam priča o ovom zagrebačkom dječjem carstvu pomoći u svakodnevnim roditeljskim izazovima, portretom „Malog istraživača“ željeli smo, u trenutku kada mnogi od vas razmišljaju trebaju li ili ne svog klinca ili klincezu upsiati u dječji vrtić,  apstrofirati i iznimnu važnost odgojitelja, ali i dječjih vrtića kao ustanova . Jer, osim što svakodnevno brinu o vašoj djeci kao da su njihova, odgojitelji su ti, koji im s puno pažnje, ljubavi i znanja pružaju kvalitetne temelje za življenje. A, poklon je to, složit ćete se,čija je vrijednost neprocijenjiva. Uostalom, vrtićki su dani i uspomene iz djetinjstva, trenuci kojih se čitavog života prisjećamo s posebnom radošću i sjetom.