Izdvojeni Glas

Razgovor s Ivanom Stanišićem - Od Batrine do Škole vizualnih umjetnosti u New Yorku

 

Pod sloganom „A zašto ne drugačije“ portal NG buntovici donosi priču o Ivanu Stanišiću, na prvi pogled, sasvim običnom, ali i sasvim neobičnom mladiću, umjetniku, privremenom stanovniku New Yorka, budućem studentu Grafičkog dizajna..

Iako se, gotovo ničim posebno ne izdvaja od svojih vršnjaka, ovaj pristojan i „fino“ odgojen „dečko iz susjedstva“, itekako zaslužuje svoj komadić medijskog prostora.Uostalom, malo je tko iz Batrine stigao do New Yorka. A, sve je krenulo strelovitom brzinom u srednjoškolskim godinama, kada je Ivan dobio priliku da sudjeluje u ljetnom programu njujorške Škole vizualnih umjetnosti (SVA), kao jedan od dvoje prvih učenika iz Hrvatske. Priča itekako novinarski atraktivna, ali i povod za razgovor.

 Pozdrav , Ivane, hvala ti što si pristao biti gost portala NG-Buntovnici. Krenimo, onda, od početka. Kako si, zapravo, otrkio slikanje kao umjetnost i prostor u kojem se najbolje možeš izraziti?

Pozdrav i vama, hvala vama što ste izrazili želju doznati nešto više o meni i mojoj umjetnosti.

Kako sam otkrio slikanje? Pa, zapravo, sasvim slučajno . Kao neodlučni osmaš nabasao sam na Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, koju sam, potom uspješno upisao.Ljubav između mene i vizualnog izražavanja počela je gotovo istog dana i traje i dalje...

Zahvaljujući talentu, dobio si priliku boraviti i učiti u Americi, točnije u New Yorku. Koliko ti je to pomoglo u slikanju i što si sve tamo naučio?  

Da, bio sam u New Yorku na stipendiranom programu u School of Visual Arts, kao grafičar.. Njihov izniman ljetni program pomogao mi je na prvom mjestu u širenju vidika.Onih osobnih, ali i onih umjetničkih. Iako američka škola ima znatno veće mogućnosti i sredstva nego li naše umjetničke škole, oduševljava tempo kojim se tamo stvara, organiziranost i mogućnosti koje, doslovno, iskaču na „svakom ćošku“. Tamo sam, po prvi puta, dobio priliku  okušati se u nekim novim grafičkim tehnikama koje ovdje nisu dostupne, ali i dodati novu dimenziju svom radu.  U svakom slučaju, Amerika je bila izazov i prilika života.  

Koje razdoblje u slikarstvu ti je, osobno, najdraže i umjetnički najbliže?

Najdraži su mi modernistički pravci koji su se počeli pojavljivati početkom 20. stoljeća. oduvijek me oduševljavao ekspresionizam, to surovo izbacivanje osjećaja na papir/platno, pa onda kubizam, enformel, a naročito pravci apstraktne umjetnosti čijem sam izričaju i sam sklon. Eto, to su neki moji uzori u umjetnosti.

S kojim poznatim umjetnicima si do sada radio?

Mislim kako za velike suradnje u mojoj životnoj dobi (18), još uvijek nije pravo vrijeme. Jednostavno, smatram kako po kvaliteti i sposobnosti još nisam na toj razini, a ni sa školovanjem još uvijek nisam u potpunosti gotov. Mogu, se, doduše pohvaliti sa skupnim izložbama na kojima sam sudjelovao- na Tjednu dizajna, Danu D, Baunetu u MSU-u i zajedničkim školskim izložbama u Zagrebu, Rovinju, Lovranu. Sudjelovao samo i na završnoj izložbi u New Yorku, a tu su i neke, meni drage suradnje na izradi kalendara i ilustriranju slikovnice. Za ozbljne projekte i suradnje još ima puno vremena, mlad sam.

Što misliš,jesu li žene ili muškarci bolji umjetnici?

Gledajući krugove u kojima se krećem, od škole, akademije pa do izložbi i raznih kreativnih radionica, mogu reći da uglvanom prevladavaju žene. Naravno. to ne znači kako su žene bolje umjetnice. Sve je to individualno, a i talent ovisi o tome koliko ste spremni u njega ulagati i razvijati se kao umjetnik. U umjetnosti, na prvom mjestu, cijenim kvalitetu, nastala ona od muške ili ženske ruke, sasvim je svejedno.

 Na Akademiji si student grafičkog smjera. Znači li to kako je grafički dizajn trenutno, daleko unosnije zanimanje, od klasičnog slikarstva, umjetnosti  slikanja kistom na platnu?

Da, upisao sam grafički odsjek, iako nema posebnog razloga zašto je to grafika, a ne slikarstvo. Možda je, ipka, malo, prevladala ljubav prma crtakim tehnikama i načinu na koji se grafika stvara. Iako, moram priznati kako zapanjuje napredak grafičkog dizajna u posljednih par godina .

Slušaš li glazbu dok radiš i koja te glazba najbolje opušta?

Više manje, imam svoje playliste koje me opuštaju. Nađe se tu glazba iz 70-tih, ali i ona suvremena. Ipak, radio je taj koji me najčešće prati, Otvoreni ili Antenu, tu i tamo poslušam i vijesti, čisto radu doticaja sa svijetom.  

Pretpostavljam kako je od umjetnosti teško živjeti, imaš li, možda  afiniteta prema nekom drugom, konkretnijem zanimanju i u čemu bi se volio okušati?

Idealno bi bilo da radim nešto srodno mom zanimanju, dakle, nešto vezano s grafičkim dizajnom, možda kao profesor, onako, radi financijske sigurnosti, jer mora se od nečega i živjeti. Osim toga, uz taj, uvjetno rečeno 'siguran' posao , svakako bih volio imati vremena za bavljenje umjetnošću, pokušati se probiti u taj uski svijet malo dublje, izlagati i ako je moguće pri tome od umjetnosti i zarađivati. Vrijeme je na mojoj strani, stoga se još ne zamaram time previše.

Prepoznaju li ljudi umjetnost u ovom užurbanom životu?

U svijetu u kojemu se ja krećem, umjetnost je prisutna. S druge strane,gledajući poziciju u kojoj se nalazi Hrvatska, ali i svijet, čini mi se kako takve teme i nisu, baš, na nekoj zahvalnoj poziciji u našim životima. I dok urbane sredine nude takve sadržaje, provincija je potpuno zakinuta za sva umjetnička događanja. Postajem toga svjestan svaki puta kada dođem kući, u Slavoniju. A, bilo bi, zapravo, vrlo jednostavno takvu situaciju promijeniti i umjetnost približiti svima. Jer, u krajnjem slučaju, umjetnost nam pomaže da svijet vidimo i doživom drugačijim, uz umjetnost postajemo kreativniji imaštovitiji,umjetnost nas opušta, oplemenjuje, ali i uči kako poštovati i razumijeti okolinu.

Imaš li neku svoju sliku koja ti je posebno draga i zbog čega?

Malo je teško izdvojiti omiljeni rad, jer iza svakog dolazi i neka posebna priča. Recimo samo kako najviše uživam u apstraktnim temama. Prostor je to u kojem se mogu najviše opustiti i  izbaciti sve ono što u meni čuči“. 

Planiraš li jednom  u budućnosti i Novogradiščane upoznati s onim što radiš.? Možemo li očekivati neku izložbu?

Nemam trenutno ništa u planu, ali razmišljao sam o toj opciji obzirom na dolazak ljeta i višak slobodnog vremena.Osim toga, definitvno bih volio iskoristiti priliku i složiti pokoju zanimljivu umjetničku priču u svom gradu. Dakle, sponzori i potencijalni organizatori, javite se, tu sam i čekam u niskom startu!

Foto: deviantart.com

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik