Izdvojeni Glas

Valy - preko „trnja“ do zvijezda

U svijetu pravila, normativa i klasifikacija, ponekad se čini kako smo zaboravili najvažnije pravilo, temeljno ljudsko pravo-pravo različitosti. Jer, prihvaćanje i razumijevanje različitosti, temelj je demokratskog, građanskog društva.

Uostalom, bogatstvo različitosti čini život lijepim, a prihvaćanjem različitosti učimo se toleranciji.Osim toga, tko među nama, međusobno toliko različitima, može, zapravo o istim tim  različitostima, suditi? Koja su to mjerila i parametri po kojima je netko drugačiji? Na žalost, osobe s invaliditetom vrlo smo često skloni proglasiti drugačijima, hendikepiranima, iako su, po svemu, iste kao i svi mi ostali. Jednako zakinuti za po koju sposobnost, ali i jednako uspješni u nečemu drugome.  Osobe s invaliditetom baš poput nas „normalnih“ osjećaju na isti način, imaju iste potrebe i interese , suočavaju se s istim probemima kao i svi mi. Imaju jednaka prava, jednake slobode, ali i jednaku odgovornost. Imaju pravo razvijati se i postići najviše u skladu s vlastitim mogućnostima . Ipak, postoji i jedna bitna razlika. Da bi postigla uspjeh na intelektualnom , kulturnom ili sportskom području, osobi s invaliditetom potrebno je  puno više vremena , puno zahtjevnijeg treninga, puno odricanja, ali i beskrajno puno razumijevanja . Obitelj je tu, na prvom mjestu, kao životni stup oslonac, mjesto na kojemu se traži i pronalazi utjeha, ali i podrška.Jer, čak i kada uspiju, staze njihovog uspjeha uglavnom su posute trnjem i prepune prepreka. Zanimljivo, ali nekima od njih upravo je to najveći izazov-dokazati samima sebi, ali i drugima kako mogu isto što i svi ostali, možda, čak i bolje i više.Valentina Ivanišević  je 15-godišnja djevojčica, skromna i samozatajna , prepuna maštanja i snova, baš poput svake druge djevojčice njene dobi. Ipak, za razliku od drugih, Valentina je svoje snove počela ostvarivati već sa 7.godina, od trenutka kada je u Novoj Gradiški svoja vrata otvorio Plesni studio Marine Mihelčić, pružajući jedinstvenu priliku  klincezama da se osjećaju kao princeze obuvajući svoje prve plesne papučice, oblačeći raskošne plesne haljinice,  šminkajući se pravom scenskom šminkom. Već su prvi odlasci u studio pokazali kako Valentina ima izrazitog dara za ples i glazbu. Obožavala je sve- ples i plesne pokrete, teške koreografije, i s nestrpljenjem očekivala treninge , upijajući poput spužvice riječi svoje trenerice. U to je vrijeme Valentina bila presretno dijete. A, onda je njene snove u 8.godini života prekinuo pijani vozač .U jednom trenu, trenutak njegove „ sreće „, za Valentinu je postao trenutak nesreće , ali i trenutak koji joj je zauvijek promijenio život.  Valentina je zadobila teške tjelesne ozljede , opasne po život. Teška povreda glave , sllomljena i nagnječena rukica i nogica, nagnječenje vitalnih organa, slomljena peta . I dijagnoza-60 postotni invalid.  Usljedio je dogotrajan oporavak, svakodnevni odlasci liječniku i brojnim specijalistima , fizikalne terapije kao svakodnevnica. Sve to, uz redovne školske obveze. Kao da to nije bilo dovoljno, kao posljedica teškog potresa mozga, dijagnosticirana joj je i epilepsija. Pojavili su se i neizostavni psihološki problemi i Valentina je tonula u sve veću depresiju, gubeći samopouzdanje i samopoštovanje,slomljena i nemoćna tijelom i duhom . Ne shvaćajući u potpunosti sve što joj se događa, trpila je i gnjev školskih kolega i kolegicćajući se odbačenom i potpuno napuštenom. Uz velike napore obitelji-roditelja , brata i sestara, pomoć je potražena i „Centru za mlade“ Slavonski Brod. Savjet liječnika specijaliste i  psihologa za što brži oporavak bio je-pronaći nešto što Valentina neizmjerno voli. I, onda se, s 9 godina , Valentina ponovo vratila svojoj najvećoj ljubavi –plesu. Zahvaljujući Nataši Ledić, trenerici, njenom beskrajnom strpljenju i velikom srcu, Valentina je, uz naporne treninge, i neosporan talent, unatoč svim problemima, uspjela izvući najbolje i najkvalitetnije iz same sebe. Da se upornost, ali i ogromna želja za uspjehom i dokazivanjem, na krNjena upornost, svakodnevno treniranje, i želja da bude najbolja  ,ubrzo je urodila plodom . Vidni motorički u, uvijek isplati, pokazalo se vrlo brzo. Tjelesni hendikep bio je sve manji, osmjeh na licu sve primjetniji, a želja i spremnost za dokazivanjem sve veća. A, onda su krenula natjecanja. Najprije regionalna, potom državna, europska, pa svjetska. Sa samo deset godina Valentina je osvojila čak nekoliko prestižnih natjecanja i po prvi put se natjecala na Svjetskom prvenstvu. Lavina se pokrenula i Valy  je, kako je od milja zove trenerica, poput najžešćeg „tajfuna“ rušila sve prepreke pred sobom. S trinaest godina kao najmlađa juniorka na Svjetskom prvenstvu osvojila je treće mjesto u solo nastupu u kategoriji Jazz-a.  U ovom trenutku je ponosna vlasnica 88 medalja od čega  54 zlatne, 22 srebrne i 12 brončanih, 18 pehara sa državnih natjecanja i 4 sa Svjetskog prvenstva.

 

Valentina iza sebe ima dvadeset i sedam otplesanih plesnih cjelovečernjih  priredbi,  značajan  broj priznanja za najtalentiraniju plesačicu na natjecanjima¸ supokretač je prvog Flash mob-a maturanata generacije  2014/2015 Elektrotehničke i ekonomske škole, usko surađuje sa Turističkom zajednicom Nova Gradiška na promociji aktivnosti za  djecu i mlade , volonterka u Udruzi „Sport za sve“ – rekreacijskoj sportskoj i ritmičkoj gimnastici , gdje pomaže djeci s teškoćama u razvoju . Posljednih pet godina  zajedno s trenericom Natašom, trenira naše najmlađe i najslađe plesačice , djevojčice u dobi od tri do pet godina, pripremajući se za svoj životni poziv i najveću želju-postati trenerica i tako sve svoje znanje i ljubav prema plesu  prenositi na druge, nove talentirane klince i klinceze.

28 07 2015 296

28 07 2015 297

28 07 2015 298
Kao plesačica, najviše uživa u stvaranju vlastitih plesnih koreografija i odabiru prateće glazbe. Sve ovo Valentina vam nikada ne bi sama rekla, jer je iznimno skromna i samozatajna.Ipak, pohvalit će se svima s jednom uspješno realiziranom idejom, koja joj je bila i životna želja. Na nedavno održanom Regionalnom natjecanju u Požegi vlastitom je koreografijom, improviziranom na samoj sceni, rasplakala prepunu dvoranu. Učinila je to koreografijom pod nazivom „MS“ posvećenom sestri Martini koja već osam godina boluje od Multiple skleroze. Valentina želja je bila, plesom približiti  svima tu opaku, nepredvidivu i još uvijek nedovoljno poznatu bolest. Pomoć pri realizaciji ideje potražila je u našoj redakciji, a mi smo se, spremno odazvali. Rezultat je snimljen video pod nazivom „ My sister:s keper“- , jer Valentina je, istinska „čuvarica svoje sestre“ osoba koja je Martini u trenucima kada je bila slijepa i potpuno nepokretna, pomogla da se vrati u život. Kroz sve godine borbe s multiplom ,Valentini je  sestra Martina bila najveća inspiracija, ali i povod za priču ispričanu kroz iznimnu plesnu koreografiju , u kojoj je tijelom, pokretom i savršeno odabranom glazbom, iznimno uspješno dočarala život i fizičko stanje oboljelih od MS-a.Sve je to ukomponirala u  vlastiti mali video , koji je ,na njeno veliko iznenađenje, u samo nekoliko dana obišao svijet . Uslijedile su poruke zahvale i  podrške sa svih kontinenata. Valentinin cilj i životna želja su, time, ostvarene, a  ljudi diljem svijeta, upoznati s bolešću  s tisuću lica.

Priča je to o djevojčici Valentini, od milja zvanom Valy, čija upornost, samozatajnost, skromnost i nesebična ljubav za sve sebe , usprkos stazi posutoj „trnjem“, ali sigurno gazeći svojoj zvijezdi, uistinu inspirira.Za njen uspjeh, osim upornosti, vrlo često i tvrdoglavosti,  stoje, na prvom mjestu, roditelji i obitelj, potom trenerice,prijatelji , lječnici , nastavnici . Svi su oni dio njene priiče, jer , svako dijete, bez obzira na hendikep, ima pravo razvijati se i postići najviše , prema svojim mogućnostima. Stoga je iznimno važno da se u živote djece sa invaliditetom , njihov razvoj  i poticanje potencijala uključe, osim obitelji i sve institucije koje se bave tom problematikom . Jer još je puno djece s invaliditetom, djece koja žele postići punu integraciju u društvo i zajednicu u kojoj žive, izjednačiti se s ostalima , ali, ih ponekad i preteći u vještinama. Valentina, djevojčica iz priče dokazuje kako je Integracija iznimno važna za djecu s invaliditetom , jer i oni mogu biti vrijedni članovi zajednice i pridonositi na svoj način, u skladu s vlastitim sposobnostima, ali i pomoći okolini da ih prihvati sa svim njihovim ograničenjima, jer, upravo ih ona čine posebnima. Bio je ovo pokušaj da samo malo zavirimo u svijet djece s invaliditetom. I shvatimo kako u njemu žive brojna pametna, sposobna , vrijedna i nadarena djeca. I za sve nas, ali i njih, itekako ima mjesta na planetu Zemlja.

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik