Izdvojeni Glas

Dolazak ( latinski adventus ) - odlazak

Osvrt na novogradiški božićni sajam… ili a zašto ne drugačije

Da, znam kako je gradska božićna priča završila prije nekoliko dana i kako je srž novinarstva u aktualnosti i pravovremenosti. I mada ste apsolutno u pravu, u duhu blagdana, pokušajte biti blagonakloni, pa ovih par zakašnjelih dana, shvatite tek kao priliku za promišljanje i subjektivno-objektivnu analizu.Može?

Možda nema, poput Beča, Schonbrunn, vruću čokoladu i guštanje u komadu „švarcvaldice“, (koja će vam, by the way, zbog količine potrošenih „ojra“ vjerovatno zastati u grlu),  ali, itekako ima autentične mirise Adventa i Slavonije. Dokazala je to tradicionalna, deseta po redu novogradiška božićna manifestacija „Advent u našem gradu“,  spajajući, na sasvim poseban način, duh blagdana i potencijale kontinentalnog turizma.Manifestacija koju su sada već davne 2007.godine osmislile Ljiljana Siročić , tadašnja direktorica Turističke zajednice grada i Vesna Alasić, savjetnica u Poljoprivredno savjetodavnoj službi, s vremenom je izrasla u jedan od brendova grada, ( zapravo jedini relevantan i prepoznatljiv zimski „event“),  te istovremeno postala mjesto ugodnih predblagdanskih susreta i druženja, ali i sve značajniji dvodnevni sajam obrtnika, malih poduzetnika i predstavnika obiteljsko poljoprivrednih gospodarstava regije.Dokazalo je to i ovogodišnje izdanje, s rekordnih 80 izlagača iz Požeško slavonske, Vukovarsko srijemske, Sisačko moslavačke, Zagrebačke, te domaćina manifestacije Brodsko posavske županije, ali i rođendanska torta, u kojoj su, slavonsko domaćinski, mogli uživati svi.

Uz iznimno bogatu sajamsku ponudu prepunu autohtonih gastronomskih delicija-prije svega, onih koje se režu „pod 45“i bez kojih je svaka slavonska priča nezamisliva, ali i onih uz koje sve „lakše klizi“, od slatkog do slanog, ali i pikantno-šarf, onako kako mi to već volimo, od Zdravine tjestenine koju posebno cijene i Istrijani ( a ako itko zna što je dobra pašta, onda bi to trebali biti oni),  do eliksira zdravlja, preko prirodne kozmetike ( dopustite mi malu žensku digresiju u vidu preporuke i prvom se prilikom, pošto poto, ali i pod svaku cijenu, koja je u ovom slučaju, ali i u odnosu na daleko razvikanije, ali i daleko manje kvalitetne proizvode, i više nego simbolična, razmazite mirisnim čudima koje stvara novogradiška „Korina d.o.o“)  i ženama jednako toliko dragih ukrasnih sitnica- „Advent u našem gradu“ i ove je godine posjetiteljima ponudio i niz kulturno-glazbenih sadržaja u čijoj su realizaciji, zajedničkim snagama, sudjelovale gotovo sve gradske udruge u kulturi, ali i vrtići i škole.

E, upravo taj dio priče, dakle onaj prateći, iako ne i manje važan, sporedni, u kojem su, možda i po prvi puta na ovakav način, samoinicijativno sudjelovale gotovo sve udruge u kulturi, dio je na kojem se moramo malo duže zadržati. Jer, koliko god na prvu takav odnos djelovao obećavajuće, ali i nudio dugoročno sjajnu perspektivu novgradiškom civilnom sektoru, stvari nisu onakve kakvima se, izvana čine. I mada je za grad- koji još uvijek nije do kraja i potpuno osvijestio definiciju, značaj i vrijednost civilnog društva, ali i za udruge koje se međusobno, (budimo brutalno iskreni), uglavnom i u svakoj prilici, doživljavaju prije svega kao žestoka konkurencija, nerijetko podmećući jedna drugoj klipove, čemu, (recimo i to jasno i glasno), ni malo ne pomaže činjenica kako zapravo i nisu u ravnopravnom položaju, obzirom da pojedine među njima, prema ovom ili onom, do kraja nejasnom kriteriju, vlastitom nahođenju ili osobnim afinitetima, određeni vremenski period koji se, gle čuda, uglavnom poklapa i s političko mandatnim razdobljem, gura jedna ili druga politička opcija-ovakva suradnja u jednu ruku ogroman iskorak, nekim novim budućim aranžmanima sličnog tipa, trebalo bi pristupiti daleko studioznije, daleko organiziranije, ali prije svega i daleko, daleko kreativnije.  Hajmo sad redom.

I mada  se, do sada, uglavnom ljetna događanja, polako, čini se, počinju protezati i na ona zimska, i mada bi organizacijsko marketinški na svemu itekako valjalo poraditi i tako pozicionirati još jedan event, važno je da se Advent dogodio.Jer, prilika je to da, iz godine u godinu, kroz vlastito iskustvo, prije svega, naučimo nešto novo, ali i skontamo što je ono što i nije tako dobro, ali i što bi, pod svaku cijenu valjalo zadržati. Osim toga, nastojanjem da svaka iole vrijedna manifestacija postane tradicija, namjerno, ali i nesvjesno, odgajamo publiku, učeći ih sticati naviku praćenja kulturnih i inih sadržaja u vlastitom gradu. Prilika je to, kako smo već rekli, i za „bildanje“, ali i pozicioniranje civilnog društva, kao i izgradnju njihove, toliko potrebne, bolje međusobne suradnje. Jer, okupljanjem gradskih udruga s ciljem kreiranja jedinstvenog, zajedničkog sadržaja, ne samo da stvaramo snažniju zajedničku platformu, koja će, kad-tad, ostvare li se priče o nekom budućem društveno kulturnom centru za mlade, ali i počnu li odgovorne gradske službe i pojedinci razmišljati o izvlačenju europske love upravo za te i takve namjene, postati itekako potrebna i ključna, ( jer, vidi vraga, ta zajednica s 28 zvjezdicaa traži i zahtijeva upravo to, a i valjalo bi odjednom povući kojih par stotina tisuća eura, istih onih koje ni jedna udruga, bez obzira na iskustvo i kapacitete, sama jednostavno nije u mogućnosti), otvaramo mogućnost da osmišljeni sadržaj bude daleko kvalitetniji od ovog kakav „Advent u našem gradu“ nudi trenutno. Jer, itekako je jasno da su dvije glave, oduvijek puno pametnije i puno kreativnije od jedne.

Na taj način, profiliranjem, znatno drugačijim načinom reklamiranja ( tko zna, možda čak i putem „Crnog jaja“, na kraju krajeva, vidjeli smo kako ni ta platforma nije bez vraga?), ali i novom svježinom i kvalitetom, Advent bi mogao postati pravi mali turističko gospodarski bombon. E, a to su stvari na kojima treba još puno, puno raditi . Istovremeno,dovoljno je, tek tu i tamo, onako stručno, studijski, posjetiti brojne slične sajmove  kakve posljednjih godina, diljem zemlje, nudi svako malo veće selo i pokupiti dobre ideje.Na kraju krajeva, topla voda je ,ionako, odavno otkrivena.U svakom slučaju, jedina ozbiljnija zimska gradska manifestacija, ali i Novogradiščani,  zaslužuju puno više od pokojeg amaterskog folklornog nastupa. I da ne bi bilo zabune, narodnu baštinu, kao i sve ono što nas čini ponosnim Slavoncima, pod svaku cijenu treba čuvati. I promovirati je svakom prilikom. To istovremeno ne znači kako apsolutno svaki sadržaj, pa tako i onaj folklornog predznaka i karaktera, pristupi li mu se na pravi način, iz pravog ugla, s pravim ljudima, ne može izgledati drugačije i prije svega, suvremenije, u skladu s vremenom i datumom na kalendaru.

Relativno neuspješno, iako u startu jako dobro osmišljeno, pokazala se ideja o realizaciji pratećih sadržaja na središnjoj gradskoj pozornici. Jer, iako su tako trebali postati dostupni svima-i izlagačima u sajamskom šatoru, gostima našeg grada, i prolaznicima na gradskoj špici, iz ovih ili onih razloga, opravdanih ili neopravdanih, ( a oduvijek je „ko jači, taj kači“), najveći dio svega onog pripremljenog s puno ljubavi, odrađenog s velikom tremom, jer nije mala stvar nastupiti na gradskoj pozornici, i ovaj su puta vidjeli uglavnom roditelji i rodbina malih izvođača i tek pokoji prolaznik koji se slučajno zatekao na „šahovnici“. Na svu sreću, zato smo, bar, program radija broj jedan u gradu, mogli čuti cijelo vrijeme, sve tamo negdje do zgrade „Pauna“, pa nismo ostali zakinuti ni za prve dnevne vijesti. Kristalno je jasno kako u šatoru za tako nešto i nema previše prostora i kako ideja od odvajanju sadržaja itekako ima smisla. Riječ je, tek o ovogodišnjoj neuspjeloj izvedbi, ali i važnom dijelu priredbe, na kojem bi, do iduće godine, itekako trebalo poraditi. Osim toga, pogledamo li slične manifestacije na nekim drugim mjestima, riječ je o zabavno-kulturno-gospodarskoj priči koja se , istovremeno, tijekom cijelog dana, odvija na više gradskih lokacija. Možda bi na tragu takvih ideja, trebalo razmišljati i kod organizacije „Adventa u našem gradu“?

Osim toga, gradski park, udaljen tek par koraka od središnjeg izložbenog šatora, itekako bi mogao poslužiti kao kulisa neke nove čarobne božićne bajke, koju bi, vlastitim idejama, mogla realizirati neka od brojnih gradskih udruga. I središnja gradska ulica morala bi se i mogla, razmišljamo li kreativno i out of the box, pametno prostorno iskoristiti i postati na tih par dana, možda duga crvena staza okićena božićnim sitnim slavonskim kolačima? I zašto ne bi, nastavimo li istim tragom, mudro, ali i krajnje financijski dostupno ( što u situaciji u kojoj jesmo nije ni malo zanemarivo), većinu klupa u istoj toj ulici, „obukli“ u tople zimske dekice, pretvarajući ih jednim potezom, u prostore na kojima će lokalni vinari, tijekom cijelog dana, ali i kasno navečer ( uostalom, vikend je, ali čak i da nije, dani su to u kojima čak i oni najljeniji i najnezainteresiraniji među nama, s guštom vole izići i proveseliti se),  nuditi kuhano vino, kreirajući tako male oaze ugodnih susreta i druženja s prijateljima? Kako je sve već odavno izmišljeno, pametno kradući od drugih, ali i dodajući svemu tuđem neophodan osobni novogradiški štih, valjalo bi razmisliti i o usputnim „stanicama“ na kojima bi se mogla pojesti sarma, degustirati ovogodišnje kobasice, te tako, istovremeno, gastronomsko blago kojeg imamo u obilju, ponuditi i potencijalnim turistima? Na sreću, ovakvih i sličnih, ali i daleko boljih ideja, razmišljamo li kreativno, pristupimo li, pri tom, organizaciji eventa studiozno, uvjerena sam ima još jako puno.

Ono što je, u svakom slučaju za pohvalu, ali i ono zbog čega organizatori manifestacije mogu „trljati ruke“, nadajući se, opravdano, još boljem trendu slijedeće godine, svakako je ovogodišnji broj izlagača. Upravo zbog njih, ne zaboravljajući pri tom Novogradiščane, gradski božićni sajam trebao bi postati zimska atrakcija broj jedan. Jer, „Advent u našem gradu“ prilika je od koje mogu profitirati svi, prilika za prezentaciju potencijala kontinentalnog turizma, pozicioniranje autohotnih proizvoda regije, ali i prilika za stratešku razvojnu granu grada-gospodarstvo. Dokazalo je to 10.izdanje, potvrđujući kako je riječ o manifestaciji koju, uz „pametni marketing“ i tek pokoji kreativan organizacijski detalj, na čemu treba još malo raditi ,nadajući se kako će značaj suradnje, (oko ovog, ali i svih drugih novih i starih gradskih događanja) prepoznati i udruge u kulturi, stvarajući tako snažnu platformu civilnog društva na čemu treba još malo raditi, pod svaku cijenu valja zadržati, ali je i nastojati predstaviti i izvan granica regije. Osim toga, ako se dobro sjećam, zar nije grad Nova Gradiška potpisao povelju o prijateljstvu s Malim Lošinjem? Istim onim gradom čiji je gradonačelnik danas prvi čovjek turizma u Hrvata? I zar nije jedna od intencija Hrvatske turističke zajednice, već godinama povezivanje plave i zelene Hrvatske? I kad već spomenuti Mali Lošinj tijekom ljeta, ima nadaleko čuveni turistički gastro stol, zar je, baš toliko neizvedivo sličan stol zimi, tijekom trajanja „Adventa u našem gradu“, postaviti negdje na gradskom Korzu?

S veseljem čekamo novih 10 godina….