Izdvojeni Glas

Step by step…priča o nestaloj urbanosti ili kako se gradi grad

Uz otvorenje novoobnovljenog Gradskog muzeja i izložbe kakve se ne bi postidjele ni istinski gradske sredine

Step by step…priča o nestaloj urbanosti ili kako se gradi grad 

Sjajno je sinoć ( utorak, 20.prosinca) bilo zvati se Novogradiščaninom ( što ti je veličina događaja, ali i snaga usmene predaje!!).

 Na kratko živjeti i udisati urbanost, a onda se  nahraniti kulturom i umjetnošću.Onakvom kakve se ne bi postidjele ni svjetske metropole, ali i onom čiji su korijeni zauvijek čvrsto ukopani u temelje nekadašnjeg Friedrichsdorfa.

Svečanim otvorenjem rekonstruirane zgrade Gradskog muzeja i retrospektivnom izložbom Tomislava Petranovića ( slikara kojeg umjetnički znalci i svjetske galerije poznaju pod pseudonimom Rvat i Thoma ) službeno su završili sadržaji proslave 268.rođendana grada, najavljujući istovremeno, neke nove (stare) pozitivne trendove, vraćajući gradu, korak po korak, esenciju urbanosti.

Step by step…priča o nestaloj urbanosti ili kako se gradi grad

Bio je to događaj kakav se ne propušta ( i mada je moja glad za umjetnošću uglavnom nezasitna, ovaj je puta virus influence, ipak, bio jači), ali i događaj čiji su značaj i veličinu, na sreću, prepoznali mnogobrojni Novogradiščani, dokazujući još jednom kako grad prije svega čine ljudi, ali i kako smo sredina gladna kulture i umjetnosti. Jer, uz predstavnike „poštene inteligencije“, one koji se na „eventima“ ove razine osjećaju kao kod kuće, događaj su, osobnim dolaskom, pozdravili i prepoznali i brojni drugi posjetitelji-zaljubljenici u slikarstvo, pjesnici i lutalice, znatiželjnici i lokalpatrioti.  Na kraju krajeva, opus Novogradiščanina Tomislava Petranovića, nastajao tijekom proteklih pola stoljeća, takav odaziv i zaslužuje.

Jer, riječ je o slikaru bez kojeg ( pišu tako i svjetske likovne enciklopedije), uz Generalića i Croatu, ne bi bilo ni čudesne hrvatske naive, osebujnom umjetniku, „slikaru fantastičnih vizija, maštovito isrctanih pojedinosti“, koji je tijekom iznimno dugog i kreativnog stvaralaštva sudjelovao na više od 100 skupnih i 25 samostalnih izložbi,  slikaru čija djela krase sve relevantne svjetske galerije, ali i slikaru koji je, imenom, prezimenom i djelom, odavno zadužio svijet. Na sreću, i grad koji ga je oblikovao, konačno ima prostor dostojan njegovog djela.

Step by step…priča o nestaloj urbanosti ili kako se gradi grad 

Zbog svega toga, retrospektivna izložba Tomislava Petranovića zaokružena reprezentativnom monografijom u izdanju novogradiškog Gradskog muzeja, s nadahnutim tekstom akademika dr.sc.Tonka Maroevića, istinski je rođendanski poklon gradu, ali i šećer na kraju još jedne novogradiške godine. Jer, naš se Toma ovom izložbom i više nego simbolično vratio kući. Sretan i ponosan, mada, zbog godina i bolesti, ne i osobno prisutan, kako je otvarajući izložbu, prisjećajući se slikareve, ali i prošlosti grada, podsjećajući, uz put, na Petranovićev dječački san o pilotiranju ( zbog čega brojne slike krase krila)  u slikarevo ime, rekao njegov sin, kazališni redatelj Silvije Petranović, još jedan od onih brojnih poznatih Novogradiščana, koji su vodom ili zrakom ovdašnjim, pokupili i talent umjetnički.

I nije samo što je naš, ali riječ je uistinu o umjetniku svjetske kvalitete, umjetniku čiji je opus stručnim riječima predstavio akademik Maroević, rekavši kako „nije lako ocrtati stvaralačku amplitudu Tomislava Petranovića. Jer, rezultat je djelo koje od zavičajnih premisa kreće prema kozmopolitskom i univerzalnom, djelo koje je izazove duha vremena i poticaje prostora življenja ,znalo procijediti kroz individualni filtar Tomislava Petranovića-pa bio on Rvat ili Thoma, odnosno i kada je jedan i kada je drugi.“

Jednako reprezentativan kao i izložba, novouređeni je prostor zgrade Gradskog muzeja, prostor koji je sugrađanima i posjetiteljima, prvi puta otvorio vrata nakon dugih 9 godina.

Priča sa sretnim krajem o obnovi i rekonstrukciji barokno klasicističke zgrade s kraja 18.i početka 19.stoljeća, graditeljsko spomeničko kulturno dobro zapadnog novogradiškog trga,  u kojem godinama „stanuje“ Gradski muzej, službeno je počela 2008. Priča je to u kojoj su se, dok je muzej radio u egzodusu, na desetak različitih, uglavnom neprimjerenih lokacija,  mijenjali projektanti, nadzorni inženjeri, ali i priča čija je prva faza, uz izniman osobni angažman čelnog čovjeka grada, gradonačelnika Vinka Grgića, ( prema ugovoru, prva faza radova na obnovi zgrade Gradskog muzeja trebala je završiti tek u lipnju 2017.), ali i izvođača radova, gradske tvrtke „Doln“, uspješno dovedena do kraja, sredstvima Ministarstva kulture, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Brodsko posavske županije i Grada Nova Gradiška.

I mada je službeno otvoren upravo radi izložbe Tomislava Petranovića, Gradski muzej i sve njegove djelatnike, tek čeka pravi posao. „Tijekom slijedeće godine uslijedit će radovi na opremanju radnih prostora i pronalaženju vanjskih depoa, s dugoročnim ciljem otvaranja prostora za stalan postav. Jer, i pored novoobnovljene suvremene zgrade, Muzej još uvijek nema dovoljno prostora, obzirom na zavidnu i kompleksnu arheološku, kulturno povijesnu i etnološku građu. Tu su još i adaptacija potkrovlja, pronalazak idejnog rješenja za zapadni, dvorišni dio muzeja, kao i njegova dogradnja, uz nabavu brojnih dodatnih mzejskih sadržaja i opreme, čime bi ovaj prostor učinili atraktivnim, prije svega za Novogradiščane, ali i potencijalne turiste. Na sreću, dovoljno smo kreativna i stručna ekipa, pa ideja ne manjka.“, istaknula je, ravnateljica Gradskog muzeja, profesorica Marija Mihaljević.

Step by step…priča o nestaloj urbanosti ili kako se gradi gradUz nedavno nagrađena najbolja idejna rješenja studenata Fakulteta arhitekture iz Zagreba i Splita, u okviru studije o rekonstrukciji najužeg centra grada, planove za novi, suvremeni izgled središnjeg gradskog parka, potencijalno sjajnu ( iako u ovom trenutku, još uvijek tek na papiru), priču o izgradnji jedinstvenog Muzeja Vojne krajine, novobnovljena zgrada Gradskog muzeja, dugoročno bi, uistinu, ( doduše, ne zasmetaju li joj, kao i uvijek, niske političke strasti i osobni interesi, a prevlada li razum, pretvarajući izlizane, otrcane fraze i frazetine gradskih vijećnika o interesu grada i svih njegovih sugrađana, u realnost),  mogla postati i priča o novoj Novoj Gradiški, njenom drugačijem, suvremenom i urbanom pozicioniranju, ali i toliko potrebnom re-brendiranju. ( kako god stvari na kraju, a kraj je u ovom slučaju, prije svega mjesec svibanj, završile, riječ je, na sreću, o iznimno dugoročnoj priči, jednoj od onih koju bi, pod svaku cijenu, bez obzira na stranačke boje čelnih ljudi grada, trebalo proglasiti javnim interesom i strateški važnom odlukom. Ili, možda, pokazati istinsku demokratsku zrelost, informiranost i educiranost, pa iskoristiti jedan od dostupnih nam oblika izravnog odlučivanja, i onda, putem referenduma, demonstrirati, a potom i realizirati,  istinsku volju i želju Novogradiščana??)

I sad još samo jednom recite kako je, u Hrvatima toliko omiljenoj igri zvanoj demokracija i izborni sustav, važno tek ime i prezime kandidata kojeg birate, a ne i njegovo zanimanje? I bi li stvari u arhitektonsko-urbanističkom smislu išle ovim smjerom, da nam je gradonačelnik, kojim slučajem, konobar ili nastavnik tjelesnog odgoja, a ne arhitekt?!

Step by step…priča o nestaloj urbanosti ili kako se gradi grad

Kakve god političko propagandno predizborne igre uslijedile, a uslijedit će sigurno, i to odmah nakon što s veseljem i pod gasom ugazimo u novu godinu gospodnju, nekolicina poteza aktualnog nam gradonačelnika, ovakvih kakvi, korak po korak, vraćaju gradu epitet urbanosti  ( onak koji mu, po deafultu pripada ), ali i ovakvih za kakvima očigledno, postoji interes i potreba, itekako su za pozdraviti. Stoga, pozdrav gradonačelniče. ;Ajmo dalje „delati“!