Izdvojeni Glas

Uz 10.prosinca, Međunarodni dan ljudskih prava

„Sva ljudska bića se rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima“

( možeš misliti?! Ili…naučimo nešto o UN-ovoj Deklaraciji o ljudskim pravima)

I mada se, na prvu, činila kao svaka druga uobičajena subota, ova jučerašnja, uz koju je na kalendaru pisalo 10.prosinca, itekako je drugačija od ostalih. Jer, jedini je to dan u kojem bi  svijet i službeno, trebao promišljati o onome što bi nam svima trebalo biti urođeno i neotuđivo-ljudskim pravima. Osim toga, kaže tako i prvi član svemirski važnog Dokumenta-Deklaracije o ljudskim pravima- „sva ljudska bića se rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u bratstvu.“

Deseti dan mjeseca prosinca godine 1948. datum je koji se smatra prekretnicom suvremene povijesti. Jer, dan je to kada se svijet zauvijek udružio stajući na put genocidu nastalom u vrijeme drugog svjetskog rata. 70 godina poslije, istog će dana globalno biti obilježen Međunarodni dan ljudskih prava, s ciljem usmjeravanja pozornosti naroda svijeta na Opću deklaraciju o ljudskim praavima kao zajedničko mjerilo postignuća za sve narode i sve države svijeta. Jer potpisivanjem ovog svemirski važnog dokumenta po prvi je puta u povijesti čovječanstva priznato pravo svih ljudi na život, slobodu i sigurnost, bez ikakvih razlika, čime je postavljen i kamen temeljec za Međunarodni dan ljudskih prava.

U vrijeme prenaglašavanja prirodnih i umjetnih prava ,potrebnih i nametnutih, korisnih i štetnih, stvarnih i vitualnih, u trenutku kada se ljudsko dostojanstvo gotovo svakodnevno obezvređuje, a temeljna prava pojedinca grubo krše i obezvređuju, obilježavanje 10.prosinca, kao i podsjećanje na značaj i sadržaj deklaracije o ljudskim pravima, važnije je no ikada ranije. Jer, svi su ljudi rođeni slobodni sa jednakim dostojanstvom i pravima, kaže prvi članak deklaracije, podsjećajući na pravo svih na život, slobodu i sigurnost, bez razlika.

Ideje dostojanstva, slobode, jednakosti i pravde javljaju se još u grčkoj filozofiji, a prisutne su i u većini svjetskih kultura i religija. Prava, kako ih danas shvaćamo, postupno su prenesena s područja filozofije i religije na područje prava i politike te su rezultat dugotrajnog procesa raspravljanja na osnovi znanstvenih teorija te prvenstveno političkih, ali i društvenih ili individualnih inicijativa. Važnu ulogu u razvoju ljudskih prava imali su brojni filozofi i politički mislioci, posebno oni iz 17. i 18. stoljeća, vremena u kojem su  po prvi puta formulirani zahtjevi za građanskim i političkim pravima.

Jedan od njih zasigurno je Thomas Hobbes , engleski filozof koji se bavio problemom društvenog i političkog uređenja. U čuvenom djelu„Levijatan“, Hobbesizlaže teoriju društvenog ugovora, koji ljudi sklapaju kako bi iz "prirodnog stanja" ( onog koji je prema Hobbesu-rat svih  protiv sviju), prešli u stanje civiliziranog društva, prenoseći svoju vlast na pojedinca ili skupinu ljudi odnosno na državu. Država je, u tom slučaju, rezultat društvenog ugovora, ali i sredstvo osiguranja mira, vladavine prava, razuma i zakona.

Slično kao Hobbes Jean-Jacques Rousseau , francuski, ali i jedan od najznačajnijih svjetskih filozofa prosvjetiteljstva, u svojim razmatranjima o društvenom uređenju i suverenitetu, ishodište pronalazi u teorijama prirodnog stanja i društvenog ugovora. Međutim, suprotno Hobbesu,  Rousseau smatra da su ljudi  po prirodi dobri, "slobodni, jednaki i ravnopravni", a ono što ih kvari su civilizacija i kultura. Društveni ugovor bi prema Rousseau trebao osiguravati prava koje su pojedinci imali u prirodnom stanju, te volju svakog pojedinca sadržanu u općoj volji, zbog čega je najbolji oblik vladavine prema Rousseau,  demokracija.

Službenim Dokumentima pretečama koji i danas reguliraju pitanja ljudskih prava i sloboda stručnjaci najčešće nazivaju  Ustav  Sjedinjenih Američkih Država  i Američku povelju prava, potom Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine, koja je izraz poznatog zahtjeva Francuske revolucije"libert­é, egalité, fraternité"te predstavlja političko i pravno utjelovljenje ideje ljudskih prava. Svakako najvažnije ideje sadržane u Deklaraciji jesu, da se čovjek  "rađa i ostaje slobodan i jednak u svojim pravima. Ideja o međunarodnoj regulaciji prava i sloboda koje bi se trebale odnositi na sve ljude, rađa se polovicom dvadesetog stoljeća, a povod su svakako stradanja u Drugom svjetskom ratu, što je  rezultiralo osnivanjem Ujedinjenih naroda i proglašenjem Opće deklaracije o ljudskim pravima 10. prosinca 1948. godine.

Shvaćajući kako su priznanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske zajednice osnova slobode, pravde i mira u svijetu, ali i kako nepoštivanje i preziranje ljudskih prava vode barbarskim postupcima koji vrijeđaju savjest čovječanstva,  budući da je stvaranje svijeta u kojem će ljudska bića uživati slobodu govora i vjerovanja i slobodu od straha i nestašice proglašeno kao najviša težnja običnih ljudi, budući da je bitno da ljudska prava budu zaštićena vladavinom zakona kako čovjek ne bi morao, kao krajnjem izlazu, pribjeći pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja, Ujedinjeni su narodi 10.prosinca donijeli Oću deklaraciju o ljudskim pravima, jer, je itekako  važno zalagati se za razvoj prijateljskih odnosa među narodima, potvrđujući vjeru u fundamentalna ljudska prava,  dostojanstvo i vrijednost čovjekove ličnosti kao i ravnopravnost muškaraca i žena, te na taj način promicati  društveni napredak i bolji životni standard, ali i postići unapređenje univerzalnog poštivanja i ostvarenja ljudskih prava i osnovnih sloboda,

 10.prosinca dan ljudskih prava simobol je vjere i nade u pravednije društvo, društvo jednakih i jednakoprvnih. Taj nas dan podsjeća da svatko, bez izuzetka ima pravo na život, slobodu i sigurnost.Dan je to kada je svijet prije gotovo 70 godina rekao nikad više strahotaama drugog svjetskog rtaa, ali i proglasio kako sva ljudska bića, gdje god se nalazila i tko god bila, imaju prava koja se moraju poštivati u svim okolnostima, praava koja su polazište pri izradi gotovo svih pravnih standarda zaštite ljudskih prava u čitavom svijetu.

10.prosinca Međunarodni dan ljudskih prava , dan koji slavi tezu kako  svatko od nas, svugdje, u svako doba ima pravo na cijeli niz ljudskih prava, da ljudska prava pripadaju jednako za svakoga od nas i vežu nas zajedno kao globalnu zajednicu s istom idealima i vrijednostima – čitavu godinu!, svih njenih 365 dana, a ne samo prigodno i povremeno. U trenutku dok se ljudska prava diljem svijeta svakodnevno grubo krše, važnije je no ikada ranije podsjetiti na značaj ljudskih prava ali i kako se među temeljna ljudska prava ubrajaju i pravo na rad, kao i pravo na socijalnu sigurnost,. Opća deklaracija o ljudskim pravima, među ostalim, predviđa kako svatko ima pravo na rad, slobodu na izbor zaposlenja, pravedne i primjerene uvjete za rad i zaštitu od nezaposlenosti; svatko bez ikakve razlike ima pravo na jednaku naknadu za isti rad; svatko tko radi ima pravo na pravednu i primjerenu naknadu koja njemu i njegovoj obitelji osigurava život dostojan čovjeka .

Ideali zacrtani još davne 1919. godine, danas, gotovo stoljeće poslije, svakodnevno se dovode u pitanje.Jer, suočeni smo s milijunima radnika koji rade, a siromašni su, s 21 milijunom onih koji rade u uvjetima prisilnog rada,sa 168 milijuna djece koja su prisiljena na dječji rad, od čega čak polovica u najgorim oblicima rada,s 27 milijuna osoba koje su žrtve trgovine ljudima,- kao i 870 milijuna radnika i njihovih obitelji koje žive u siromaštvu. Suočavajući se s brojkama, uoči još jednog 10.prosinca, svjedoci smo kako je i danas itekako otrebna posebna pažnja i ulaganje napora radi ostvarivanja načela deklaracije u praksi. Unatoč napretku u razdoblju od skoro 7 desetljeća , ljudska prava socijalno ugroženih, starijih i nemoćnih osoba, manjinskih skupina, ugrožena su u razvijenim zemljama, te prije svega iu onim nerazvijenim. Stoga je Poštivanje načela Deklaracije, solidarnost, tolerancija i aktivna uloga svakog pojedinca u promicanju ljudskih prava, zadaća koja nikada neće i ne bi smjela biti u potpunosti okončana.

Suvremena međunarodna regulativa ljudskih sloboda i prava počinje Poveljom Ujedinjenih nacija 1945.godine koja kao jedan od globalnih ciljeva UN-a proglašava i definira nužnost suradnje među državama, radi rješavanja međunarodnih problema ekonomske, socijalne, kulturne ili humanitarne, kao i unapređivanje, ali i podsticanje poštovanja prava čovjeka i njegovih osnovnih sloboda-bez obzira na rasu, spol, jezik iili vjeru.Danas, unatoč izostanku ratnih sukoba globalnih razmjera, u trenutku otvorenih i grubih kršenja ljudskih prava, svijet je daleko od mira. Život na egzistencijalnom rubu, globalna prijetnja terorizma, samo su neke od dnevno-političkih okolnosti u kojima živimo, a koje itekako, povijesno je dokazano, doprinose jačanju ekstremnih ideologija, što, na kraju krajeva, potvrđuje i politički uspon desnice u velikom dijelu Europske unije. Takvi trendovi, nakon 70 godina, ponovno u pitanje dovode jednakost, ravnopravnost, ali i temeljna ljudska prava. Jer, na meti bi se, još jednom u povijesti, mogli naći svi oni drugi i drugačiji, svi oni koji ne odgovaraju standardu, odnosno nad-standardu.

Zbog svega je toga danas, više nego ikada ranije, važno podsjetiti na značaj dokumenta zvanog Opća deklaracija o ljudskim pravima, u čiju čast svijet 10.prosinca, obilježava Međunarodni dan ljudskih prava. Osim toga, riječ je o datumu koji se smatra  prekretnicom u suvremenoj povijesti, jer svijet se tog dana, po prvi puta, udružio kako bi zauvijek stao na kraj genocidu nastalom za vrijeme Drugog svjetskog rata. Riječ je o svemirski važnom dokumentu koji sadrži 30 članaka,kasnije elaboriranih u međunarodnim ugovorima, regionalnim instrumentima ljudskih prava, nacionalnim ustavima i zakonima koji proizlaze iz Deklaracije. „Sva ljudska bića rođena su slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima… Svi imaju pravo na život, slobodu i sigurnost… Svi su jednaki pred zakonom." - samo su neka od načela spomenute Deklaracije, a koja su ugrađena u temeljne pravne akte većine modernih država svijeta. Nažalost, mnoge zemlje brzo su zaboravile što su potpisale, o čemu govore i ratovi u drugoj polovici 20. stoljeća. No nisu samo ratna stradanja dovela u pitanje srž ove deklaracije. Gospodarski kolaps koji je pogodio svijet prije 5 godina povećao je broj nezaposlenih, mnogi su završili na ulici jer nemaju za otplatu kredita. 70-ak godina kasnije kada smo od temeljnih načela opće deklaracije dalje no ikada 10prosinca, Međunarodni dan ljudskih prava 10.prosinca trebao bi biti dan čije ćemo vrijednosti slaviti svih 365 dana u godini. Jer, jedino je tako moguće stvoriti drugačiji i pravedniji svijet, svijet koji će počivati na poštivanju prava i sloboda svakog pojedinca., svijet u koji vjerujemo i mi.

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik