Izdvojeni Glas

6.sjednica gradskog vijeća, najvjerojatnije posljednja radna u aktualnoj godini

Tko laže, tko krade, a tko je gradska štetočina?

 

Prema onoj čuvenoj „svaka sličnost je slučajna“ ( ili, baš i nije), novogradiški gradski vijećnici, očito, nastavljaju slijediti nacionalne trendove.

Dokazala je to i posljednja, u aktualnom sazivu,šesta po redu sjednica Gradskog vijeća,  ( vjerojatno posljednja ovogodišnja radna, prije one tradicionalne, svečane uz Dan grada),  na kojoj je, po uzoru na nedavno saborsko prepucavanje na liniji Stazić-Culej, bilo svega pomalo, iako nitko nikoga nije nazvao primitivnim i neobrazovanim.

 Ali, zato lažljivaca, čini se, ima na svim stranama. Kao i onih neposlušnih i zaigranih, kojima je predsjednik Gradskog vijeća, dr. Zoran Jukić, u svom prepoznatljivom, gospodski uglađeno-poetskom stilu, tu i tamo, više tamo nego tu, udijelio i pokoju „packu po prstima“. Hajmo, ipak, redom, od aktualca koji je i ovaj puta dobrano prekoračio regularnih 60 minuta, ali i nabrijanom atmosferom i pokojim žešćim osobnim komentarima dežurnih  „vijećnika-udarnika“, na trenutke, poprilično zabavio slušatelje, izazivajući oštre gradonačelnikove, kao i reakcije predsjednika ovog „časnog tijela“.

 A, počelo je, nakon buđenja i prve jutarnje kave, onako kako nalažu osobni bon ton i politička kultura ( kojoj se, uz dužno poštovanje pojedincima, još uvijek učimo) pristojno i smireno. Kratkim, konciznim i konkretnim pitanjima gradskih vijećnika- oko završetka projektne dokumentacije i ishođenja građevinske dozvole za svih pet ulica gradskog naselja Mala, uređenja Društvenog doma u Ljupini, regulacije potoka Šumetlica od Gajeve ulice do „Tanga“, pronalaska mogućih rješenja dugogodišnjeg problema neasfaltiranog dijela ulaza na Gradsko groblje, kao i konačnog završetka takozvanog „komemorativnog trga“, programa proslave skorašnjeg 268.rođendana Grada i blagdana Župe, te obilježavanja značajne 170.godišnjice gradske bolnice.

 Sve do trenutka dok svoj red na izlazak za govornicu nisu dočekali ranije spomenuti dežurni vijećnici-udarnici-Željko Bigović i Dario Marenić.

Nastavljajući sve prisutni, stalno tinjajući sukob na relaciji bivši-aktualni gradonačelnik, Željko Bigović je optužio Vinka Grgića za, kako je rekao, nepovratni gubitak diplomskog studija sestrinstva ( podsjetimo, ovaj postojeći u gradu je dodiplomski) čime je, neposredno zaustavljen i akademski razvoj grada, isti onaj o kojem na velika usta govori aktualna gradska vlast. Izazvan komentarima svog prethodnika, Grgić je, pozivajući se na „vlastitu pamet i pored amnezije koja ga uhvati s vremena na vrijeme, podsjetio Bigovića na njegovu nedavnu izjavu „odaslanu s časne govornice“ u kojoj je rekao kako bi, da je on ostao gradonačelnik, grad danas, zasigurno imao studij, čime je izravno implicirao i kako je, upravo on, i pored činjenice kako se poziva na lokalpatriotizam i dobrobit grada, zapravo radio protiv njega. I koliko god ga, unatoč stalnom, primjetno smirenom i uglađenom stilu, pomalo ražestio retorikom „Maksim po diviziji“, Bigovićev je istup gradonačelniku poslužio i kao dobar šlagvort, dajući mu priliku da se, najprije, javno pohvali dogovorenim sastankom koji bi, dugoročno, trebao rezultirati dovođenjem ne jednog, nego čak dva nova studija u grad, a onda i podsjeti na ambiciozan plan pretvaranja ruinirane zgrade vojarne u sveučilišni kampus.

Da ne bi bilo „nismo znali“ , ali i da ne bi zaboravili, Bigović je i ovaj puta kolege vijećnike, a prije svega, Novogradiščane, podsjetio i na netransparentno financiranje lokalnih medija, kao i brojne, kako je rekao, profesionalno nedopustive poteze prvog među njima, onog koji ga i dalje žulja, ali i onog kojeg je nazvao „gradskim štetočinama“. Demonstrirajući i konzumirajući prava i dužnosti prvog čovjeka Gradskog vijeća, kao i osobnu sklonost političkom pragmatizmu i uspostavljanju „mira u kući“, na ovaj je Bigovićev komentar, iznenađujuće oštro reagirao dr.Zoran Jukić, upozoravajući kako su takve kvalifikacije podložne i mogućoj tužbi, te  u maniri pučkoškolskog učitelja sa šibom i ravnalom u ruci, „iš-iš style“, potjerao bivšeg gadonačelnika s govornice. Bigoviću se u jurišu, već po defaultu, pridružio i kolega Dario Marenić, optuživši prvog čovjeka grada kako pričama o mogućem dolasku tvornice biodizela „dovodi u zabludu one koji bi tim potezom trebali najviše profitirati, poljoprivrednike šireg novogradiškog kraja, čime neizravno pokazuje da ne provjerava potencijalne poslovne partnere.

 „Čudim vas se gospodine Marenić. Bar bi vi kao uspješan poduzetnik, svjetski putnik, sudionik „predsjedničine karavane“, ali i svih relevantnih sajmova, čovjek koji voli biti viđen, ali se time i pohvaliti, trebali znati kako stvari u tom sektoru funkcioniraju, kako se kreira poduzetnička klima, ali i kako je za uspjeh i moguće poslovne dogovore, prije svega neophodno kretati se tamo gdje su lova i investicije“, zaključio je, još jednom elaborirajući radne sastanke i inicijalne dogovore, s izvjesnim Johnom Banachom, kanadskim multimilijarderom koji vlastiti poslovni interes traži i na našem terenu, a od kojih bi, kako je rekao Grgić, bude li sve išlo kako je planirano, dugoročno mogao profitirati i grad.  Iako politički i svjetonazorski međusobno udaljeni, sudeći prema temama koje kontinuirano nameću, ali i koje ih, čini se, iz ovih i onih, manje i više javno-tajnih razloga, trajno „žuljaju“, ( prije svega položaj i uređivačka politika lokalnog medija broj jedan), Marenić i Bigović bi mogli osnovati i zasebni, vlastiti vijećnički klub. Osim toga, tvrde tako obojica, pozivajući se i na konkretne argumente, postojeće tonske zapise, kao i dojave „dobronamjernih“ ( mo;š misliti?!) sugrađana, isti taj medij, iz sjednice u sjednicu, namjerno prekida izravni prijenos upravo tijekom njihovih izlaganja.Tehnički problemi, čista slučajnost ili….?

 Sumnjajući u ispravnost Marenićevog sata, aludirajući na prekoračenje dozvoljenog vremena, podsjećajući na brojne druge, daleko relevantnije teme, kao i duljinu predviđenog dnevnog reda sjednice, i ovaj je puta reagirao predsjednik Jukić, podsjećajući vijećnike na nedopustivost miješanja politike u rad medija, ali i nastojeći sačuvati profesionalni ugled „privatnog poslovnog subjekta“. I mada su preostala vijećnička pitanja izazvala znatno manje žuči, do povremenih verbalnih prepucavanja, ali i brojnih upućenih replika došlo je i kod pitanja opremanja gimnazijskog biokemijskog laboratorija, imenovanja članova Nadzornog odbora u Industrijskom parku ( tema koju je još na prethodnoj sjednici nametnuo Dario Marenić), uklanjanja zaostalih predizbornih plakata s kojih nam i dalje namiguju nasmiješena, ali i bradom, brkovima, te proskribiranim simbolima zvijezde petokrake i zloglasne svastike, „ukrašena“ lica potencijalnih kandidata za najprestižniju poziciju u gradu, te odgovornosti , odnosno neodgovornosti izvjesnih, imenom i prezimenom prozvanih gradskih referenata. 

 Ostatak sjednice, temama, itekako zahtjevan i ozbiljan, za razliku od aktualca, protekao je, ipak, bez veće rasprave.

Vijećnici su, gotovo jednoglasno pohvalivši rad direktora Gradskog komunalnog poduzeća „Slavča“ prihvatili izvješće o radu tvrtke koja je dugo godina bila gradski problem broj jedan, Gradske knjižnice, muzeja i Učilišta Relković.

U skladu s nadolazećim predblagdanskim raspoloženjem, kao i najsvečanijim trenutkom u životu svakoga grada, tenzije i strasti će se, u narednom periodu, zasigurno smiriti. U očekivanju novih rovovskih bitki, nakon kurtozanih čestitki za novu, bolju godinu…..Na kraju krajeva, godina koja kuca na vrata je izborna… A biti gradonačelnik, stvar je prestiža. Čak i grada koji grca u problemima… 

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik