Izdvojeni Glas

Koja je veza gospodarstva i obrazovanja ili zašto su ljudi naš najveći resurs?

I mada se gospodarstvo polako već pozicioniralo kao središnja tema aktualne gradske vlasti, čini se kako svima postaje jasno i da napretka nema bez znanja, ali i kako su obrazovanje i mladi jedina sigurna investicija.

Na sreću,obrazovne institucije našega grada, zahvaljujući prije svega kvalitetnom vodstvu, vlastitoj kreativnosti, učenju iz tuđih, pozitivnih iskustava, ali i okretanju nekim vanjskim izvorima financiranja,  potvrđuju kako je kvalitetnu podlogu itekako moguće steći i u manjim sredinama.

Škole s nultom stopom tolerancije na nasilje, one sa zelenom, pa i zlatnom eko zastavom, škole koje nameću nove trendove u obrtničim zanimanjima, ali i one koje prepoznaje IT div, Microsoft, nastavni programi kakve imamo samo mi, inovacije u automobilskoj industriji, nastava bez školskog zvona, europske razmjene znanja,ali i stručne prakse po Njemačkoj i Austriji, nebrojene nagrade i priznanja osvojena na državnim smotrama znanja- samo je dio referenci koje krase životopise novogradiških osnovnih i srednjih škola, a koje definitivno idu u prilog dugoročnom pozicioniranju grada kao sredine u kojoj se cijeni znanje.

 U tom smjeru čini se, budućnost grada planira i aktualna ekipa na čelu, predvođena prvim čovjekom grada, gradonačelnikom Vinkom Grgićem.

4 interaktivne, pametne ploče poklonjene gradskim osnovnim školama na početku nove školske godine, prvo suvremeno multifunkcionalno dječje igralište ( pitamo li klince koji svakodnevno u redu, strpljivo čekaju ukrcaj na gusraksi brod-potez za čistu peticu ), ali i tek jedno u nizu, jer ako je vjerovati gradonačelnikovom obećanju, ali i svibanjskoj odluci Novogradiščana s biračkim pravom, takva nas i slična igrališta očekuju u svakoj godini mandata, prve prave građanske inicijative ( znači li to kako polako postajemo svjesni značaja snažnog civilnog društva, ali i vlastite uloge u mijenjaju osobnog mikrokozmosa, tek ćemo vidjeti)  koje su se, uz podršku gradske vlasti, pobirnule za nabavu opreme, ali i uređenje prostora dvorišta novog starog vrtića, te na kraju, 50 tisuća kuna izdvojenih ovih dana za opremu suvremenog biokemijskog laboratorija u gradskoj Gimnaziji, ( isti iznos namijenjen je i Elektrotehničkoj školi) koji, osim što značajno podiže ljestvicu kvalitete nastavnog procesa, školi dugoročno pruža mogućnost otvaranja prirodslovno-matematičkog usmjerenja. I mada je posla još jako puno, epur si move, ili važno je da smo krenuli.

 Iako aktualni, ali i mnogi drugi, za sada, tek, najavljeni potezi i planovi u ovom trenutku još uvijek zvuče pomalo utopijski, nova ,drugačija promišljanja koja bi Novu Gradišku dugoročno trebala pozicionirati kao akademsku sredinu, ali i svojevrsni sveučilišni centar, (uostalom i na žalost, sve je više sirotinje, a sve manje onih s ovih prostora koji će si moći priuštiti studiranje u glavnom gradu svih Hrvata ..Tek pokoji novi entuzijastični Ivica Kičmanović),  za svaku su pohvalu…

  Stoga, dok zažive priče o nekim budućim diplomskim i dodiplomskim studijima, kao i planiranom kampusu smještenom u prostoru vojarne (zamišljeno gotovo idealno, iako je, obzirom na stanje u kojem se objekt nalazi posljednjih 20-k godina, i totalnom građevinskom analfabeti  jasno kako bi daleko povoljnija opcija bila izgradnja novog prostora, nego li obnova postojećeg, krajnje derutnog, ali o tom, potom) , valjalo bi, prije svega, promisliti o donošenju cjelovite razvojne strategije koja bi se fokusirala na razvoj i osuvremenjivanje onog što imamo. Jer epitet akademske, sveučilišne sredine, koliko god zvučao prestižno, za sobom povlači puno toga drugoga, i nije dovoljno tek studentima ponuditi prostor za smještaj. I mada su planovi o učestalim kulturnim događanjima stidljivo zaživjeli ovo ljeto, za neke nove Ivice Kičmanoviće koji će vlastitu bolju budućnost i znanje tražiti možda baš iz našeg grada, potrebno je puno više, pa i kultura koju je moguće konzumirati ne samo tijekom ljeta i ne samo na ljetnoj pozornici, ali i kultura koja je puno više od par glazbenih koncerata godišnje.

Tu je i dugogodišnji sjajan plan, kao i navodno, odavno dogovorena lokacija neke nove ,suvremenom trenutku, ali i broju čitatelja, primjerene gradske knjižnice. Promišljamo li o mogućnosti da postanemo grad znanja, ne bi li bilo potrebno konačno riješiti i još uvijek nepostojeću školsko sportsku dvoranu u gimnaziji, jer, ne zaslužuje li to najprestižnija srednjoškolska ustanova u gradu, a i nije li to, zasigurno jedna od posljednjih nacionalnih škola, koja se za takav prostor do sada još nije pobirnula? Možda i gradski bazen, jer slavonska sirotinja sigurno će tijekom praznika i ispitnih rokova, u nedostatku novca, rijetko kući, pa što se ne bi osvježili na ovaj način, obzirom da je more odavno luksuz, čak i za one koji nisu studenti. Biti akademski grad znači i svima onima koji dolaze ponuditi mogućnost besplatnog surfanja internetom, možda baš s klupe u nekom novom Gradskom parku, ali i odlazak na pivo s ekipom, i to ne samo vikendom nego i radnim danom. Način je to kako se kreira akademska atmosfera, ali i mijenja svakodnevna, tužna i krajnje depresivna vizura grada i njegovih ulica. 

 I mada je svaki od poteza, ali i ambicioznih planova za svaku pohvalu, ako smo već odlučili kako je ulaganje u mlade i njihovo obrazovanje, jedan od prioriteta, ali i jedina isplativa investicija, nismo li onda dužni pobrinuti se da iste te mlade, nakon što se okite diplomom, pod svaku cijenu ovdje i zadržimo? I mada posao ni jedne vlasti na svijetu nije stvaranje radnih mjesta, zasigurno jest kreiranje klime koja pogoduje razvoju gospodarstvu. A, onda bi se stvari, možda i počele pomicati s mrtve točke. Obećavajuće djeluje činjenica što smo bar krenuli..Možemo li tim smjerom i nastaviti? Što kažete, gradonačelniče?

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik