Gaudeamus

Hrvatska parodija američkog sna

Slušajući ministra financija posljednjih dana shvatila sam kako dotični ima neopisivo veliki talent za iskrivljavanje stvarnosti.

Kao uostalom i pola Vlade. Radi se o ovom novom, ne znam kojem po redu zaduživanju. Koje je kako on reče veliki uspjeh za Hrvatsku. Iako ja nisam ekonomski stručnjak. Čak štoviše ne razumijem se naročito u većinu ekonomskih pojmova, ipak imam dovoljno zdravog razuma da shvatim kako zaduživanje ne može biti i nije uspjeh.

Prema našem vrlom ministru, mi smo dovoljno uspješni, za razliku od nekih europskih zemalja, te međunarodno tržište prepoznaje našu uspješnost, i prema tome mi se uspješno zadužujemo.

Sad tko je tu lud, ne znam!

Zemlje koje se više ne mogu zadužiti na stranom tržištu, uglavnom to ne mogu iz razloga što im vanjski dug prelazi godišnji BDP, a naš još valjda nije prešao, iako nismo daleko od toga, te gledajući s te strane zaista jesmo uspješni. Iz perspektive da je uspjeh ne dotaći dno. Ali, većina ljudi će vam reći da se takvo poslovanje ili preživljavanje ne može nazvati uspjehom, nego tek održavanjem na životu. A uspjeh će nazvati nečim što se kreće uzlaznom putanjom, a ne zadržavanjem jednu stepenicu od dna.

Jer postavimo to ovako, na najbanalnijem primjeru. Imate čovjeka koji radi za recimo tri tisuće kuna (mizerno, ali za naš grad uspješno), kojemu je zaduženje na plaću 900 kuna. Dakle, teoretski i zakonski taj čovjek ima prostora za još zaduženja, jer mu prvotno ne prelazi trećinu plaće, ali da li bi itko tog čovjeka, koji ima rupe u vlastitom kućnom proračunu, nazvao uspješnim? Mislim da ne bi.

Kako onda možemo nazvati uspješnom Vladu koja se zadužuje da bi pokrpala rupe u vlastitom proračunu, a koje je sama stvorila, a pitanje je dokad će biti održiva, odnosno dokad će moći tako preživljavati? Jer i stepenica do dna je dno, kad gledaš koliko je visoko sunce!

Jednog dana će to međunarodno tržište zatvoriti ventile, i onda nam takva ''strategija'' i ''uspješnost'' baš i neće biti izvediva. Da ne spominjem kako uz ovakvu stopu nataliteta, nezaposlenosti i ljudi koje uzdržava država te dugove neće imati tko vraćati.

Ali neka im! Ionako percepcija uspješnosti kod prosječnog Hrvata se po mnogočemu razlikuje od iste percepcije građana Europe, odnosno Zapada.

A to je ustvari ono o čemu sam htjela pisati.

Pojam uspješnosti, odnosno takozvanog američkog sna, je svojim radom stvoriti nešto, pa makar to značilo rad po cijele dane. Dok je kod nas situacija malo drugačija.

Takozvani hrvatski san bi se mogao opisati kao postizanje što ranije i što veće penzije, ili nekakvog drugačijeg obitavanja na državnoj kasi.

Mene želudac zaboli kad vidim ljude od svojih četrdesetak godina, na prvi pogled zdravstveno ispravne, da se tako izrazim, koji su u mirovini. Mene bi bilo sramota. Iako ima onih koji su zaista pretrpjeli neke oboljenja, ili ozljede, ili ranjavanja, pa nisu sposobni za rad, ima jako puno onih koji su u potpunosti sposobni za rad, ali eto, ovako im je ipak lakše. Ili ljudi koji obitavaju na državnoj kasi u vidu raznih socijalnih pomoći, umjesto da mrdnu dupe i krenu raditi. Ili onih koji se smatraju pokretačima populacijske politike, pa imaju po 5-6 djece od kojih efektivno mogu uzdržavati možda jedno, pa ih se naziva socijalnim slučajem, koji stvaraju nove socijalne slučajeve, ali neka, država će dati!

Pa onda s tim državnim parama prakticiraju teoriju uspješnosti ministra Šukera, pa se zadužuju i tim kupuju nove aute, kuće itd. A ako im se slučajno pokuša oduzeti nešto od tog novca, žale se po raznim medijima, kako će oni sad sa svojim kreditima, u koje ih nitko nije tjerao.

Jer kao i Šuker misle da ventili nikad neće biti zatvoreni!

Iako ti i takvi ljudi nisu jedini krivci što žive taj hrvatski san, jer očigledno je da je ova i ovakva vlast, u svrhu kupovine glasova, omogućila takvo stanje!

Pa je dijelila šakom i kapom svima, samo kako bi pridobila veću hordu glasača ili kupila socijalni mir!

Sad kad su shvatili da je takvo stanje neodrživo, i da nema dovoljno novca u državnom proračunu kojim bi uzdržavali sve te korisnike nastala je pobuna. Jer čovjek se teško oduči od takvog života!

Mene stvarno zanima kada ćemo dobiti Vladu koja će imati hrabrosti zaustaviti, odnosno promijeniti takvo stanje stvari, pa čak i nauštrb svoje pozicije! Jer ljudi konačno moraju shvatiti da zbog onih koji žive svoj hrvatski san, mi ostali živimo noćnu moru!

Ali i ta noćna mora može završiti buđenjem! Svih nas!

Facebook