Gaudeamus

Hoću majko u penzionere

Znate onaj vic kad mali Crnogorac neće van iz materinog trbuha, pa ga mame svim i svačim dok napokon deda ne kaže malom da izađe, pa će bit đeneral, a mali upita- A jel u penziji?

Da, nekad smo se smijali tom vicu, međutim on se danas toliko približio stvarnosti u ovoj našoj državi da više nije komičan.

1, 1 milijun ljudi prima mirovinu iz državnog proračuna, od kojih samo 18 % onih koji su u mirovinu otišli s punim radnim stažem!

U cijelom tom gorkom kolaču, braniteljskih, vojnih i povlaštenih mirovina ima, na prvi pogled, zanemarivo malo, no ipak ne toliko malo kada se uzmu u obzir visine tih mirovina, kao i činjenica da su neke ipak nezaslužene!

Međutim, osim takvih penzionera, a kojih je u našem kraju vrlo mnogo, ima i onih koji primaju mirovinu, iako su zapravo radno sposobni. Više je razloga zašto su ti ljudi u penziji!

Između ostalog na taj način se zbrinjavaju državni i javni službenici koji, kad dođe do otpuštanja radnika u nekom sektoru, umjesto na burzu idu direktno u penziju.

Ali tu su i oni, koji iako zdravstveno ispravni ipak se odlučuju ići u prijevremenu mirovinu. Zašto? Pa kaže jedna stara uzrečica 'Bolje za dinar spavat, nego za dva radit!'

A kad se uzme u obzir da je danas čak obratna situacija, pa dok neki za dinar rade, drugi za dva leže, izbor je sasvim logičan!

Premda većina nas ima savjest, posjeduje primarnu društvenu odgovornost i shvaća da sa sve većim brojem umirovljenika dolazi do preopterećenja državnog proračuna, shvaća da uz veliku nezaposlenost nema tko puniti taj isti državni proračun i financirati sve te mirovine, ipak se odlučuje, ako je to ikako moguće, otići u mirovinu! Opet se nameće pitanje zašto, ali usporedo s pitanjem odgovor dolazi sam od sebe!

Zašto ne?

Kad jedan takav prosječan građanin, radno sposoban, vidi kako njegov susjed živi s tom istom penzijom, ide na ljetovanje, kupuje auto itd., odjednom oni njegovi minorni zdravstveni problemi, s kičmom naprimjer, postaju neizlječivi išijas ili nešto slično, krenu se obilaziti doktori, 'vamo šunkica, tamo cijela svinjica ako treba, i eto ti penzije.

 

I sad kad je ova Vlada, koja je, da ne zaboravimo, i sama donekle zaslužna za takvo stanje, napokon odlučila uvesti veće penale za prijevremeno umirovljenje i smanjiti povlaštene mirovine za 10, slovima deset posto svi se dižu na noge! Čemu?

Priznajem da je to možda nepravedno prema onima koji zaista nisu sposobni za rad, te zbog odluke o smanjenju prijevremenog umirovljenja neki neće moći ni zasluženo otići u takvu mirovinu, a ima ih, to je jedini način da se zaustavi masovno odlaženje u mirovinu, a indirektno i nova zaduživanja te da dođe do rasta prihoda u državnom budžetu.

Međutim, kako su ljudi navikli na takvo stanje, i na pozamašnu isplatu iz državnog proračuna svakog prvog, za očekivati je da će se buniti protiv takvih mjera. Gledam tako na TV-u tipa, od kojih četrdesetak godina, kaže ima penziju 7000, slovima sedam tisuća kuna, i sad će mu skinut deset posto. I on se žali, kako će on platiti kredit, a iza njega poveća kuća, a vjerojatno i auto. I mislim si, prvo tko te tjerao u kredit, jer 7 tisuća nije mala penzija, čak štoviše prelazi i prosječnu plaću na nivou države, a drugo, kako te nije sramota žaliti se kad u ovoj državi ljudi rade za pola tvoje penzije, a neki i za manje. A mnogo ih i ne radi uopće.

Svjesna sam ja da je vrlo nepopularno govoriti na ovakav način o tim i takvim penzionerima, kao i činjenice da nisu svi takvi i da ima i onih koji sa svojom mirovinom, iako imaju po dvadeset ili trideset godina radnog staža, jedva preživljavaju, i njima skidam kapu.

Zato smatram da je nužno ići u reviziju svih prijevremenih mirovina te sve one koji su nezasluženo u mirovini vratiti natrag na tržište rada, jer jedino tako ćemo kao društvo moći napredovati!

A ovih deset posto od nečije smanjene mirovine, evo za intelektualne usluge, nek pošalju meni! Ionako je iznos manji nego što Rumenko plaća takve usluge, pa valjda se ima!

Ili mi preporučite nekog preko koga ću i ja moći u penziju!