Gaudeamus

„Sve je teško, a najteže je biti normalan“

Ili…što smo sve naučili od Georgea Orwella

 

Iako nema konkretnog povoda, svaki je dan, svaki sat, svaki dnevno politički događaj, gotovo poput one filmske kako je „svaka sličnost slučajna“-ili pak namjerna“.

Prilika kada bi se mogli i morali sjetiti jednog od najvećih romana svih vremena, ali ga i iskoristiti za svojevrsnu retrospektivu godine. Jer, ništa nije tako snažno, tako direktno, tako proročanski, a opet apsolutno alegorijski, ni prije, a ni poslije, opisalo smjer kojim je krenula globalna politika nedugo nakon 2.svjetskog rata, kao što su to učinila tri, na oko bezazlena slogana- RAT JE MIR; SLOBODA JE ROPSTVO;NEZNANJE JE MOĆ.

Uz“ Brave New World“ Aldousa Huxleya i „Fahrenheit 451“ Raya Bradburyja, riječ je o jednoj od  najpoznatijih antiutopija u književnosti, djelu napisanom prije 67 godina, ali i djelu koje je jednako aktualno, ali i jednako strašno i danas, romanu kojega su svijet i čitatelji, nakon davne 1949.kada je napisan, itekako s razlogom, ponovno otkrili 2013.godine, u trenutku kada je londonski Guardian otkrio da američka tajna služba NSA nadzire internet i elektroničku poštu cijeloga svijeta. Tih je dana, naime, samo jedna američka online kompanija  za prodaju knjiga, za ovom o kojoj govorimo,  zabilježila porast potražnje za čak 6000 posto. Riječ je naravno o romanu 1984., autora Georgea Orwella,  čija je radnja smještena u London istoimene godine. Jedinstvena i sasvim originalna priča opisuje futurističko totalitarno društvo čiji oligarhijski vlastodršci upotrebljavaju najsuvremenija dostignuća tehnologije i psihologije da bi mase držali u pokornosti. Glavni lik romana je Winston Smith, sitni službenik u Ministarstvu istine zadužen za režimsku propagandu koji postaje razočaran svojim životom i pokušava izvesti pobunu koja završava njegovim uhićenjem i mučenjem.Tisuću devetsto osamdeset četvrta je postao ne samo najpoznatiji Orwellov roman nego jedno od klasičnih djela distopije i jedan od najutjecajnijih romana 20. stoljeća, klasikom moderne književnosti. Temeljen na autorovim iskustvima vezanim sa španjolskim građanskim ratom, odnosno Drugim svjetskim ratom i ideologijama fašizma i komunizma, roman je shvaćen kao upozorenje budućim generacijama, odnosno inspiracija mnogim književnicima, filozofima i političkim teoretičarima.

Smatra se kako je autor, osim što  je poprilično točno i pomalo proročanski opisao nadzor i cenzuru za koje smo oduvijek sumnjali da postoje, a sada to i znamo, ovim djelom, čak pola stoljeća prije, utjecao na ideju o popularnom Big Brotheru, o čemu itekako jasno i glasno govori i preuzeta rečenica- “Veliki Brat te promatra” .Roman 1984. preveden je na 62 jezika ,a po njemu je snimljen i film. Zbog Orwellovih insinuacija na staljinistički režim knjiga je bila zabranjivana u mnogim zemljama. Teško je nabrojati što se sve ispunilo iz proročanskih Orwellovih riječi, a još je teže navesti sve njegove citate i misli koje su danas aktualnije nego li ikada. Njegova nevjerojatna sposobnost sagledavanja društva, ali i razvoja zla među (ne)ljudima , dovela je do stvaranja kovanice „orvelijansko društvo“ koje se temelji na svim sustavima kontrole i supresija sloboda navedenim u Orwellovim djelima, a čitatelje natjeralo da se zapitaju koliko ima istine u autorovom uvjerenju  kako će s vremenom „ ljudski život biti sveden samo na dio mase bezličnih radilica koje će s vrha biti kontrolirane propagandom, policijskim aparatom i ispiranjem mozga.“? Ili smo, možda, već odavno, tamo? ( odnosno tu?) Promislite još jednom nakon što pročitate što nam jesve poručio genijalni George Orwell.

 

Politički jezik je dizajniran s namjerom da laži zvuče kao istina te da se opravdaju ubojstva.

Najbolji način da se unište ljudi je da se im se uskrati razumijevanje vlastite povijesti.

Sloboda je pravo da se ljudima govori ono što oni ne žele čuti.

Za one koji žele upravljati nama, rat je mir, sloboda je robovanje, a neznanje je snaga.

Oni koji kontroliraju prošlost, kontroliraju budućnost, oni koji kontroliraju sadašnjost, kontroliraju prošlost.

Stranke samo traže načine da se održe na vlasti, njih ne interesira boljitak za druge, njih ne interesira pravda, stranke jedino teže moći i vlasti.

Moć nad drugima znači razbijanje njihova uma na milijune djelića, nakon toga taj isti um se slaže i gradi na način kako to moćnicima odgovara.

U vremenima univerzalnih laži, izražavanje istine je revolucionarni potez.

Nacionalizam je glad za moći obojana samozavaravanjem.

Najbrži način za okončavanje rata je da ga izgubite.

Žurnalizam je tiskanje stvari koje vlast ne želi da izađe u tisku, sve ostalo spada u domenu odnosa s javnošću.

Mi ne samo da uništavamo naše neprijatelje, mi ih mijenjamo onako kako nama odgovara.

Sva ratna propaganda, svo deranje, sve laži, sva mržnja i objede, dolaze isključivo od strane ljudi koji se ne bore.

Nitko na vlast ne dolazi s mišlju da će jednog dana otići s te vlasti.

Što društvo više upada u laž, to ljudi više mrze one koji govore istinu.

Svi vjeruju u neprijateljska zvjerstva, no ne vjeruju kako njihova vlastita strana čini ista takva zvjerstva, čak što više neće vjerovati niti dokazima o takvim činima, niti će željeti provjeriti dokaze, oni će se a priori odb Glupost je jednako važna kao i inteligencija, no inteligenciju je teško održavati.

Ljudi služe samo sebi.

Nesvjesni ljudi se ne bune, treba se osvijestiti da bi se pobunili protiv jarma u kojemu živimo.

Sve je teško, a najteže je biti normalan.

Facebook