Gaudeamus

„Tolerare“, grčki podnositi, snošljivist,uvažavanje tuđih ideja, stavova i načina života

Uz Međunrodni dan tolerancije, 16.studenoga ili ne čini drugima što ne želiš da čine tebi

Svijet je prošloga tjedna, točnije 16.studenoga, obilježio Međunarodni dan tolerancije. Za one tolerantne spram različitih, bio je ovo dan kao i svaki drugi.

No za one sklone osuđivanju, dan je to kada bi se, itekako trebalo zamisliti nad vlastitim mislima i djelima. Što je zapravo tolerancija? Trebamo li joj se učiti od rođenja, i tko je utemeljitelj tolerancije kod djece-roditelji ili društvo? Kako nitko na ovom svijetu nije isti ,tolerancija prema svima trebala bi biti vrijednost i osjećaj o kojem se ne razmišlja, ali i koji bi svatko od nas, smatramo li se dijelom civiliziranog društva, trebao osvijestiti u samome sebi. I mada je u posljednje vrijeme jedan od najčešće spominjanih pojmova, tolerancija se naa žalost još uvijek i suviše rijetko primjećuje i primjenjuje u svakodnevnom životu pojedinca, obitelji, pa i društva. I mada je 16.studenoga iza nas, nikada nije kasno progovoriti o toleranciji, ali i mijenjati vlastite stavove. Stoga ćemo, makar simbolično, ali i koristeći snagu medija, dati sami sebi u zadatak da promijenimo bar dijelić društvenog stava prema svima onima koji su različiti od nas, promišljajući o toleranciji.

Što je uopće tolerancija? Pojam dolazi od grčke riječi tolerare, što znači podnositi. Ona podrazumijeva, snošljivost i uvažavanje tuđih ideja, stavova i načina života. Biti tolerantan znači biti osviješten o različitosti u odnosu na nas same i prihvaćanje toga u svakodnevnom životu. Uz ovaj se pojam vežu i slični pojmovi kao što su stereotipi i predrasude. Predrasude se odnose na iracionalnu sumnjičavost ili mržnju prema određenoj skupini ljudi, rasi ili religiji, temeljene su na društvenim stereotipima, a u najekstremnijoj varijanti, rezultiraju time da se određenim skupinama ljudi ukidaju ljudska prava, ili pak, da se nekim drugim skupinama daje nepoštena prednost.Paradoksalno je kako vjerojatno ne postoji period u ljudskoj povijesti u kojem se više pisalo i govorilo o onome što se zove tolerancija i suživot, a da je u isto vrijeme bilo više netolerancije, mržnje, netrpeljivosti i diskriminacije među ljudima različitih nacija i vjera, kao što je to danas. o suživotu i toleranciji posljednjih godina pišu i govore političari, sociolozi, filozofi, teolozi, književnici, pjesnici i znanstvenici raznih profila,  a. zbog važnosti ove problematike, Generalna skupština UN-a, 16.dan mjeseca studenoga proglasila je međunarodnim danom toleranciji. Prema UNESCO-voj definiciji, tolerancija je: ”Poštivanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti. Temelji se na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savijesti i uvjerenju te predstavlja harmoniju u različitostima. Biti tolerantan znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i poštivati da se i drugi drže svojih, prihvatiti činjenicu da ljudska bića, prirodno različita u svojim religijskim vjerovanjima i ubjeđenjima, govoru, ponašanju i vrijednostima, imaju pravo živjeti u miru i biti kakvi jesu, bez bilo kakve diskriminacije.”

Engleski filozof John Gray koristio je sintagmu modus vivendi, koju on definira kao: ‘’potragu za mirnim suživotom.’’ dok je, Aristotel govorio o društvu koje počiva na solidarnosti, a ne na korisnosti, odnosno na prijateljstvu koje se može interpretirati kao građanska solidarnost.’’ Postoji nešto u čovjeku što ga tjera na otpor prema različitostima. Znanstvenici su pokušali to objasniti evolucijskim teorijama, no nijedna još nije naišla na sveopće odobravanje. I dalje ostaje činjenica da se ljudi ‘boje’ različitosti. Svaki oblik deformacije izaziva negativne osjećaje, kao da sve što ne izađe iz opće prihvaćenog kalupa ne valja. Dobar je dio te ljudske antipatije prema ‘drugačijem’ usvojen tijekom djetinjstva i obrazovanja. Na temelju razlika u obrazovanju ili pak neobrazovanosti, kao i zbog brojnih točnih i netočnih informacija kojima smo izloženi tijekom cijelog života, stvaraju se čudna, iracionalna uvjerenja, rigidni stavovi i razni stereotipi, kao i nerazumijevanje i neprihvaćanje općepoznatih činjenica. Tolerantan čovjek snošljivo će se ponašati i prema ljudima koji ne dijele njegova uvjerenja i svjetonazor, svjestan vlastite pogrešivosti, potrebe za raznovrsnosti, ali i potrebe društvenog napretka.

Kao i mnoge druge stvari u životu, i tolerancija se može naučiti. Najveći dio gradiva ‘obradi se’ u roditeljskom domu, a kasnije se brusi od vrtića do fakulteta. Djeca kao spužve upijaju svijet oko sebe. Djetetu možete reći da se ne smije prelaziti cestu kad je na semaforu upaljeno crveno svjetlo, no ako je vi jednom pretrčite, zabrana je zauvijek izblijedjela u dječjem umu. Ista je stvar i s učenjem tolerancije. Djeca stvaraju vlastite stereotipe i predrasude na temelju roditeljskih, koje možda nisu izričito izgovorene, ali su im dane do znanja. Vidljivo je da za učenje tolerancije nije dovoljna samo izgovorena riječ nego i primjer. Tolerantan roditelj, tako će, svom klincu, objasniti kako nema ništa lošeg u ljudima druge boje kože, vjere, zanimanja i slično, ali i kako izrugivanje zbog nečega na što ne možemo utjecati  i što ne možemo promijeniti nije opravdano, jer drugomu nanosi bol.Prvi korak prema toleranciji svakako je razbiti iluziju svoje nepogrešivosti, i kad se radi o onome što smatramo nepobitnim istinama, a posebno po pitanju vrijednosnih sudova. Čak i ako samo prihvaćamo mogućnost da možda pogrešno mislimo ili nešto radimo, dobivamo priliku čuti druge, biti tako veliki ljudi da priznamo svoju grešku i da učeći jedni od drugih dođemo što bliže pravoj istini. Treba znati i da su svi veliki umovi bili – neshvaćeni! Napredak u društvu rijetko se rađao na temeljima već poznatoga, velike su stvari uvijek stizale kao nešto posve drugačije i neobično, nikad viđeno i dugo je bilo potrebno da ih ljudi prihvate. No, do napretka se može doći samo tolerancijom i dopuštanjem pluralizma mišljenja, u protivnom, odbijanjem drugačijega, moglo bi nam se dogoditi da napretku zatremo put.Način izražavanja tolerancije uvelike ovisi o odgoju i obrazovanju,

 i to tako da će obrazovanija i bolje odgojena osoba svoju nesnošljivost iskazati na sofisticiraniji i manje očit način od neobrazovanih ili neodgojenih ljudi.
Tolerantan čovjek tako u istom paketu dobiva i slobodu, i zdravlje. Neopterećen razmišljanjem o onima koje tolerira i negativnim emocijama koje bi oni u njemu mogli izazvati, slobodan je od mržnje, prezira i nesnošljivosti. Ignorirajući pravilo ‘Ne čini drugima što ne želiš da drugi čine tebi’ često štetu činimo samima sebi, jer nitko ne želi biti izložen nesnošljivosti, tlačenju i izrugivanju, a ipak se zaboravlja tolerirati tuđe nazore, nauk i način života.Važno je zato podsjetiti -Netolerancija se izražava vrijeđanjem, izrugivanjem, nasiljem, hladnim tonom glasa, pa i šutnjom. Djeca stvaraju vlastite percepcije i predrasude na temelju roditeljskih, koje možda nisu izričito izgovorene, ali su im svakako dane do znanja. Stoga je važno osvijestiti kako se do napretka može doći samo tolerancijo i pluralizmom mišljenja. Tolerantna osoba uzet će u obzir činjenicu kako je netko odgojen u duhu druge kulture, kako postojeće različitosti nisu uvijek negativne i neće misliti da su njegove vrijednosti superiorne, a upravo je to odlika tolerantnih ljudi. Možda bi s ovom misli mogli i završiti, osvješćujući još jednom na važnost obilježavanja Međunarodnog dana tolerancije, 16.studenoga.Jer dan je to koji nas podsjeća na važnost poštovanja i uvažavanja svih onih drugačijih od nas, dan u kojemu smo pozvani ppoticati jedni druge na snšljivost i suživot, ali i razmisliti o tome koliko su različitosti veliko bogatstvo.Tolerancija podrazumijeva volju i sposbnost prihvaćanja različitosti, bilo da se radi o razlikama u političkom uvjerenju, onom vjerskom, o razlikamaa u rasi, spolu, dobi, izgledu, osjećajima, uvjerenjima ili stavovima.

U trenutku kada svjedočimo bodljikavim žicama na granicama, migracijama tisuća nesretnih ljudi, susretu kultura i svjetova, terorističkim napadima i raznim drugim vidovima netolerancije, podsjećanje na njenu važnost, značajnije je no ikada ranije.Tolerancija znači slobodu, zajedniištvo i prihvaćanje, stajanje iza vlastitih uvjerenja i poštivanje tuđih, drugačijih. To nije namentanje ni sila, niti neprihvaćanje ali ni zatvaranje očiju, srca i vrata. Tolerancija je budućnost, ali i mogućnost drugačijeg svijeta i društva kakvog bi, uvjerena sam, svi voljeli biti dio.

 

Facebook