Gaudeamus

Djeca nose svjetove na dlanu

Uz Međunarodni dan djeteta, 20.studenoga

Oni su naše bogatstvo, ali i naša budućnost i koliko god zvučalo hladno, jedina su investicija u koju je vrijedno ulagati, jer „njihove duše borave u kući od sutra“, sanjajući prostore i vrijeme, koje mi ne možemo posjetiti čak ni u snovima.

I mada na dnevnoj bazi, u promotivno-političko-deklarativne svrhe, rado i redovno pozivamo na kreiranje svijeta po njihovoj mjeri, o njihovoj dobrobiti, položaju i pravima, iskreno, kao društvo, baš i ne razmišljamo puno.Tek, tu i tamo, prigodno, kao što smo to učinili i 20.studenoga, onda kada i ostatak svijeta obilježava njihov dan, slaveći UN-ovu Konvenciju o pravima djeteta, taj, slažu se stručnjaci, svemirski važan dokument.

 

Riječ je o službeno prvom dokumentu ( 1989., generalna skupština Ujedinjenih nacija) u kojem su zakonodavci svijeta djetetu pristupili kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi kojoj je potrebna zaštita. Za razliku od Deklaracije o pravima djeteta donesenoj 30-ak godina ranije, 1959., koja ima moralnu snagu, Konvencija o pravima djeteta je pravni akt koji ima snagu zakona i obvezuje države na pridržavanje njenih odredbi. Riječ je o dokumentu koji sadrži univerzalne standarde koje svaka država potpsnica mora jamčiti svakom djetetu. I mada kao država još uvijek moramo učiniti dosta toga kako bi se mogli nazvati istinskim prijateljem djece, možemo biti sretni što im, ako već ništa drugo, omogućujemo odrastanje u miru. A, upravo je sredina u kojoj djeca postaju prijatelji, uče i rade, odrastajući upućeni u svoja prava i dužnosti, sa spoznajom o međuzavinsosti svih živih bića, ali i vrijednošću tolerancije, osnova za svijet mira.

Na žalost, i u ovom trenutku, kada već debelo gazimo kroz 21.stoljeće, na različitim dijelovima svijeta, djecu omalovažavaju, iskorištavaju kao radnu snagu, prislijavaju na prostituciju, nošenje oružja i sudjelovanje u ratnim sukobima. Potvrđuju to i alarmantni podaci koji kažu kako je u posljednjih 10 godina u ratnim sukobima diljem svijeta poginulo više od 2 miljuna djece.Odrastajući neslobodni, njih 10-ak milijuna žive s teškim psihičkim oštećenjima, 30 milijuna ih je u ratom pogođenim područjima, a u čak 26 zemaalja djeca mlađa od 15 godina, aktivni su vojnici. Zbog slike svijeta koji zasigurno nije kreiran po njihovoj mjeri, obilježavanjem Međunarodnog dana djeteta nastoji se podsjetiti vladajuće političke elite, institucije i civilno društvo na nužnost poduzimanja konkretnih koraka u zaštiti i unapređenju dječjih prava, jer upravo su ona temelj izgradnje naprednog demokratskog društva.I nije ni malo lak zadatak osigurati im život dostojan djeteta, život u kojem će se poštivati njighova osnovna prava, ali i život u kojem će moći biti samo djeca. Jer, iako su „njihove ruke male i ne trebamo očekivati savršenstvo dok crtaju, loptaju se ili spremaju krevet, iako su njihove noge kratke i moramo usporiti kako bi nas stigli, njihove oči nisu vidjele svijet onako kako smo ga vidjeli mi. I mada ga, ponekad, zbog njih, imamo potrebu obojati najljepšim bojama, dužnost nam je graditi bolji svijet, pomažući im da ga otkriju, ne sputavajući ih.

 

Vođeni tom idejom, vjerujući kako je „priznanje prirodnog dostojanstva, te jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji-temelj slobode, pravde i mira u svijetu, svjesni činjenice kako svakoj osobi pripadaju sva prava i slobode, bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacioanlno ili socijalno porijeklo, imovinu, rođenje ili neku drugu okolnost,podsjećajući kako djetinjstvu pripada posebna skrb i pomoć, ali i kako obitelji kao temeljnoj društvenoj grupi i prirodnoj sredini za razvoj i dobrobit svih njenih članova, a posebno djece, treba pružiti prijeko potrebnu zaštitu i pomoć kako bi ona u potpunosti mogla preuzeti odgovornost u zajednici, svjesni činjenice da dijete, radi potpunog i skladnog razvoja osobnosti, treba rasti u ozračju sreće, ljubavi i razumijevanja, u potpunosti pripremljeno za samostalan život i odgojeno u duhu mira, dostojanstva, snošljivosti, slobode, ravnopravnosti i solidarnosti, ali i surove stvarnosti koja pokazuje kako u svakoj zemlji svijeta postoje djeca koja žive u iznimno teškim okolnostima,članovi Ujedinjenih nacija,donijeli su Konvenciju o pravima djeteta, taj svemirski važan dokument koji djetetu priznaje sva prava i dužnosti koja ima i svaka druga osoba.

 

U skladu s Konvencijom osnovna dječja prava su pravo na preživljavanje, razvojno pravo, pravo sudjelovanja, pravo zaštite od zlostavljanja, zanemarivanja, izrabljivanja, mučenja, otmice i prostitucije. Tu je i iznimno važna stavka koje se, ako ćemo iskreno, još uvijek vrlo često i ne pridržavamo u potpunosti, a koja kaže kako nijedno dijete ne smije biti oštećeno zbog svog spola, boje kože, jezika ili religije ( što ćemo u tom smislu primjerice, s romskom djecom koja u najvećem dijelu zemlje još uvijek nemaju jednakopravan pristup obrazovanju, ili djecom srpske nacionalnosti, što ćemo s djecom koja su odgojena u ateistističkim obiteljima, pa kao takva, zajedno sa svojim roditeljima, imaju pravo ne pohađati nastavu vjeronauka, što ćemo s interseksualnom djecom, o kojoj, ne samo da nemamo pojma, nego bi se najradije ponašali kao da i ne postoje, što ćemo s još uvijek gotovo nepostojećim građanskim odgojem i obrazovanjem, kao i seksualnom edukacijom primjerenom vremenu u kojem odrastaju današnji klinci, a na koju, itekako, imaju pravo i u skladu s Konvencijom???) Što ćemo s pravom na najveću moguću mjeru zdravstvene zaštite i preventive, postane li liječenje luksuz koji si mogu priuštiti, tek malobrojni, što s pravom na besplatno osnovno obrazovanje, koje je, u našoj zemlji, sve samo ne besplatno, što s djecom invalidima, ali i djecom s posebnim potrebama koja su skoro ostala i bez prijeko im potrebnih, pomoćnika u nastavi?

 I mada se, kao roditelji od trenutka stupanja na životno najodgovorniju dužnost, trudimo dati im sve najbolje od sebe, učeći ih i odgajajući da odrastu u savjesne, odgovorne i prije svega tolerantne ljude, i mada smo, sve skloniji uvažiti preporuke donesene Konvencijom, tog najšire prihvaćenog dokumenta o ljudskim pravima na svijetu, univerzalno prihvaćene mjere globalne odgovornosti prema djeci , ali i trenutno najefikasnijeg sredstva za unapređenje uvjeta i promociju okolnosti povoljnih za život i razvoj djeteta, što ćemo sa svijetom? Tim prostorom ratova, strahova, podjela, međusobnog neuvažavanja, prostorom kojim će već sutra, „vladati“ današnji klinci? I je li više uopće moguće učiniti ga boljim, pretvarajući ga u veliko dječje igralište? Konvencija savjetuje kako bi, želimo li se približiti tom idealu, pri donošenju svih odluka, najvažnija morala biti njihova dobrobit. Stoga, pružimo im priliku za aktivno sudjelovanje u svemu. I dopustimo im slobodu izražavanja mišljenja.Na kraju krajeva, i ona imaju pravo na vlastiti stav, koji se ozbiljno mora uzeti u obzir.Osim toga, odavno su nam već sve poručili kroz svojih sjajnih 10 zapovijedi . Dovoljno je samo slušati. I istinski ih čuti… I nikuda bez šalabahtera u nastavku.

1. moje ruke su male-ne očekujte savršenstvo dok spremam krevet, crtam ili bacm loptu.

2.moje noge su kratke-usporite kako bih vas mogao stići.

3. moje oči nisu vidjele svijet kao što su vaše-pomozite mi da ga otkrijem i nemojte me sputavati.

4.kućni posao neće pobjeći, ja neću još dugo biti malen,nađite, stoga vremena za igru sa mnom.

5. ja sam vaš poseban dar, tako sa mnom i postupajte.

6. trebam vašu podršku dok rastem, nemojte mi prigovarati i kažnjavati me. I zapamtite.možete prigovarati mojim postupcima, a da ne prigovarate meni.

7. pružite mi slobodu samostalng odlučivanja, dopustite mi da pogriješim kako bih mogao naučiti iz vlastitih grešaka.Tako ću jednog dana biti sposoban da donosim pravilne odluke.

8.nemojte se bojati otići bez mene na vikend. Potreban vam je odmor od mene, a i meni od vas.To je također odličan način da mi pokažete kako ste međusobno važni jedno drugom.

9. znam da je to teško, ali nemojte me uspoređivati s mojom braćom i sestrama, ili s drugom djecom.

10. nemojte raditi stvari umjesto mene.Tada osjećam da način na koji ja to radim nije dovoljno dobar i da vas razočarava

Facebook