Gaudeamus

Osvrt na 2.“Let s Gavranom“. Kako poletjeti još bolje i još više?

Ili…..Oni najveći su uvijek i oni najjednostavniji

Osvrt na 2.“Let s Gavranom“

I mada životinjski okrutna narodna kaže kako se prvi mačići u vodu bacaju, kad god nešto radiš prvi put, gotovo da možeš sa sigurnošću računati na propuste i pokoji značajniji kiks.

I mada je, kako neki dan, zgodno reče gradonačelnik, „drugi put tradicija“, i mada je, kako kaže vic- dva put dva put, još je uvijek riječ o trenutku učenja. Na osnovu prvog iskustva, ali i iskustava tuđih, po sistemu pokušaja i pogreške, vjerujući kako će ovaj put stvar biti uspješnija. I dobro je da je tako. Unatoč i uspkros manjkavostima. Jer samo se tako stvaraju brend i kontinuitet. I samo se tako raste….Učeći iz vlastitih grešaka….I sasvim je svejedno je li riječ o osobnoj evoluciji ili izgradnji jedne priče….Na kraju krajeva, jedino je važno da priča ide dalje…ali i da njene vrijednosti, značaja i kvalitete polako, ali sigurno postajemo svjesni svi. I oni važni, na mjestima na kojima se odlučuje i oni, tek uvjetno rečeno, manje važni, a opet itekako važni, koji će priču pratiti.

Osvrt na 2.“Let s Gavranom“A riječ je uistinu o priči kojom bi se ponosile i puno veće i puno urbanije sredine, priči koja nam je, zaslugom veličine, ali i jednostavnosti Mire Gavrana, njegove spontanosti i neformalnosti, lojalnosti, ali i lokalpatriotizma radi, doslovno „pala u krilo“. I dozvolila nam da zajedno s njom poletimo. Priča koju  pod svaku cijenu i prije svega, trebamo sačuvati, a onda, polako i pametno, nastaviti „bildati“ . Jer, priča je to kojom se gradi grad..Možda na pomalo drugačiji, ali itekako značajan način. Osjećajući i živeći kulturu i umjetnost, kreirajući urbanost, leteći s Gavranom. .

Iz pozicije osobe žestoko nakačene na umjetnost i sve ono što umjetnost jest-književnost, kazalište, film, glazba, čitateljskog manijaka koji brojem tjedno pročitanih knjiga opako šiša nacionalni prosjek per capita, Novogradiščanke koja voli svoj grad, a tek onda i novinarke, koliko god ovoj temi željela pristupiti afirmativno, pikantnosti ali i dobronamjerne kritike radi, morat ću opaliti i po koju blagu packu po prstima. (U svakom slučaju, riječ je o pedagoškoj metodi koju bi, sigurna sam, odobrila i pravobraniteljica). Jer, iako dugo pripremano dvodnevno događanje na prvom mjestu zahtijeva naklon i poštovanje svakog Novogradiščanina, isto tako, zbog veličine umjetnika kojemu je posvećeno, zahtijeva i daleko veći nivo.

Osvrt na 2.“Let s Gavranom“Na kraju krajeva, imati čast, priliku i zadovoljstvo biti grad domaćin skupa kakvim bi se ponosile i daleko veće i urbanije sredine, zahtijeva daleko ozbiljniji pristup i značajno kvalitetniju organizaciju, ali i angažman najboljih ljudskih resursa koje kao grad, itekako imamo. Je li problem u slaboj komunikaciji između pojedinih institucija, nedovoljno ozbiljnom pristupu ili tek neiskustvu, manje je važno. Ipak, i pored pokojeg malog, ali i u svjetlu značaja i vrijednosti skupa, velikog kiksa, prije svega treba pozdraviti napore organizatora, kao i volju i želju da priča koja je spontano počela prošle godine postane tradicija. A, da uistinu imamo nešto vrijedno i ove su godine, uz Ministarstvo kulture, prije svega svojim dolaskom potvrdili i gosti-creme de le cream struke, profesori, teoretičari, vrsni kazalištarci, književnici, redatelji,odajući tako čast glavnom krivcu skupa, ali istovremeno i gradu domaćinu, svjesnom ugleda, ali i ponosnom na svog Miru. I dokazali su to brojni, dobro osmišljeni , iako i malčice manje dobro organizirani sadržaji.

I ovo je sasvim dobronamjerna kritika, jer za gotovo sjajan dojam, ali i podizanje „Leta s Gavranom“ na malo višu razine, u prostore u koje je svojim djelom odavno uletio, dovoljno bi bilo samo malo. Prije svega, cjelodnevni sadržaji koje bi realizirali svi zainteresirani aktivni gradski intelektualci i kreativci, članovi gradskih udruga u kulturi , srednjoškolci, na temu Miro Gavran. Profesionalni moderator koji bi stručni dio priče, znanstvene skupove, književne promocije, izložbe  možda mogao koncipirati kao neformalni talk show ( na kraju krajeva, životno i umjetničko i profesionalno opredjeljenje „zvijezde večeri“ je neformalnost), na način koji bi, oko Mirinog djela, ali i kazališta i književnosti, spojio struku i laike, mlade i stare, učenike i učitelje, i sadržaj pretvorilo u večer kulture u dobrom društvu.

Osvrt na 2.“Let s Gavranom“

Možda i nešto poput kratkog igrokaza, suvremenog, zabavnog kabarea ili modernog recitala, u režiji novogradiških gimnazijalaca, na temu proznog i kazališnog opusa Mire Gavrana, 60-minutna čitanje proznih i književnih djela Mire Gavrana, možda i gradski štandovi, postojeće turističke kućice u kojima bi bilo moguće prelisati Mirine, do sada objavljene romane, ali i vidjeti promotivne letke odigranih predstava?? .Puno, puno bolje osmišljeno druženje Mire s gradskim osnovnoškolcima, kao i članovima fan kluba, koje bi moglo i moralo biti i prilika za afirmaciju knjiga i čitanja, baš kao i, kada bi bio kreiran na intimniji i neposredniji način, to moglo biti i naknadno  neformalno druženje malih čitatelja i omiljenog im pisca,  „glavne zvijezde“ kazališno-književnog festivala koji nosi i njegovo ime.

Osvrt na 2.“Let s Gavranom“I obavezno i neizostavno, daleko svečaniji, daleko drugačiji, daleko „on the whole differrent level“onaj završni, najčešće pretpremijerni, kazališni dio priče. Jer, ako nam Miro Gavran poklanja predstavu prije nego li ju je vidjela zagrebačka publika, onda i on, i Novogradiščani i kompletna publika u dvorani, zaslužuju i daleko dostojniju, daleko kreativniju uvertiru. Da li tek u obliku službenog pozdrava, pretenciozno mudre staro latinske, da li s klincima, malim recitatorima ili glumcima koji će sve „najaviti“ ulomcima iz Mirinih brojnih, sjajnih dječjih romana ili kazališnih predstava, ne znam, ali drugačije bi i trebalo i moralo biti. Uz minimalne estetske zahvate, s mrvicom kreativnosti,  daleko boljom međusobnom suradnjom i komunikacijom između gradskih, ali i odgojno obrazovnih institucija, književno-kazališni festival „Let s Gavranom“, rijedak kulturno-znanstveni biser grada, mogao bi postati i njegov istinski brend. Baš kao što je to i Miro. A, onda bi nam svima zajedno letjeti bilo još i bolje! 

Facebook