Gaudeamus

Izložba Munira Vejzovića u Modernoj galeriji

Moderna galerija u Zagrebu „udomila“ je radove, slike i skulpture, Munira Vejzovića.

Munir je rođen u Doboju gdje pohađa i osnovnu školu, a srednju upisuje u Sarajevu na slikarskom odjelu Škole primijenjene umjetnosti. Interesantno je da je upisao i završio Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, također na odsjeku slikarstva.

U inozemstvu prvi puta izlaže 1983. godine, a 1966. biva odlikovan Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marukića. Osim New Yorka, samostalno je izlagao u Ankari i Istambulu. Ovo su bile vrlo krate i oštre crtice o Muniru jer sam prvi put čula za njega upravo na izložbi njegovih radova u Modernoj galeriji u Zagrebu.

Za početak, izložba je otvorena 22. rujna, ja sam je imala čast pogledti prvi dan nakon otvaranja pa ću vam iznijeti neke od svojih dojmova. Kao studentica Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, na sreću, imam slobodan ulaz u svim muzejima i galerijama u gradu Zagrebu pa tako i u Modernu galeriju. Kažem na sreću jer ono što sam vidjela na Vejzovićevoj izložbi me, blago rečeno, nije baš nešto dojmilo. Naziv izložbe je „Zagrljaj erotike i plastike“, od erotike nisam vidjela ništa, ali je uspio opravdati plastiku u nazivu izložbe nekim skulpturama. Znate kako mnogi ne razumiju baš Picassa, najčešće je to on, te ga smatraju neukim i bezobraznim jer: „Ne temelju čega je on vrhunski umjetnik?“. Meni je Picasso bio neshvatljiv sve do moje dvadesete godine dok nisam pogledala izložbu njegovih radova u zagrebačkoj galeriji Klovićevi dvori. Da sam izložbu gledala sama, pritom mislim bez vodiča, vjerujem da bih ostala na istom dojmu kao i do dvadesete godine, ali srećom tu je bio čovjek koji je ne samo meni već i drugim posjetiteljima uspio približiti Pablovo stvaranje i njegove faze uopće. Picasso mi je sada razumljiv i fanstastičan, ali što ćemo s Munirom? Naime, gledajući izložbu s velikim zanimanjem, vidjela sam nešto Pabla u Vejzoviću. Vidjela sam, zapravo, u njegovom stvaranju: „Imam akademiju na papiru pa mogu što god poželim.“ Pri tome mislim da postoji jako puno umjetnika koji uspiju prodati smeđu mrlju na platnu za masne novce samo zato jer je to „umjetnost“. Moguće, ljepota i sve drugo je u očima promatrača te kao studentica akademije likovnih umjetosti samo iznosim svoje mišljenje „isprovocirana“ izložbom. Svatko doživljava jedan komad umjetnosti na svoj način, ne mora nužno uglancano, uredno i figurativno biti lijepo, ali trudeći se, zaista se trudeći, Munir Vejzović nije mi „sjeo“ kao umjetnik. Dok će, vjerujem, nekoga ostaviti bez daha te će morati barem još jednom pogledati svaku sliku i svaku skulpturu od glave do pete. Postoji mogućnost da mi je bio potreban jedan vodič kao na Picassovoj izložbi da bih si približila Munirovu poantu izložbe. Voljela bih da mogu vidjeti još nekih njegovih radova, samo da si uspijem umiriti duh time da on zaista može doprijeti do mene. Možda su to bila takva djela isključivo ciljana za tu izložbu i da on negdje u svom ateljeu skriva još mnogo toga što bi svijet mogao vidjeti. Voljela bih pogledati što je izlagao u New Yorku, Ankari i Istambulu.

Pogledala sam mnoge izložbe, vidjela sam i puno „iščašenih“ figura, ali sve su te figure bez obzir ana iščašenost imale sklad. Takvo što, vidjela sam samo u jednom Vejzovićevom radu.

Od svog šarenila na izložbi uspjela sam doživjeti „erotiku“ u jednom plastičnom djelu. To je nekakva skulptura ženskog akta koji je pomalo iskrivljen i neproporcionalan, ali doista erotičan. Po svemu što sam vidjela, vjerujem da je Vjezoviću velikim dijelom uzor Picasso jer ima te Pablove bikove, disproporcionalne aktove i oči na sve strane. No, velika je razlika u načinu na koji to Picasso interpretira i koliko je za mene neuspješno imitiran od strane Vejzovića.

Moja druga akademska godina je tek krenula i imam još puno toga za naučiti, ali oči, stavove i mišljenje imam te ga iznosim upravo u ovom članku, ponavljam, provocirana izložbom. Umjetnost se teško može studirati „balav“ pa je moguće i da sama prvo moram još odrasti za Munira.

Izložbu imate priliku pogledati sve do 20. listopada pa možete i sami procijeniti i slobodno iskomentirati te iznijeti svoje mišljenje o izložbi. Bit će drago i meni i onima koji su pogledali izložbu s vama prokomentirati upravo o njoj. 

Foto: alm.hr