Gaudeamus

Odgađanje je majka mudrosti

Benjamin Franklin rekao je: „Vi možete odgađati, ali vrijeme neće“.

Ipak, znam dosta ljudi koji kao da imaju neku svoju najdražu, nešto u stilu „što možeš danas, ostavi brate za sutra, preksutra, ma kad god te volja“. Meni je to neshvatljivo te sam zato odlučila da ću pokušati shvatiti taj mentalni sklop u razgovoru s prijateljicom.

Kako bi ti objasnila taj koncept odgađanja? Kako to uopće u praksi izgleda?

Postoje dvije skupine ljudi: oni koji sve obavljaju odmah, da se toga riješe i da si olakšaju život, a s druge strane postoje oni koji nikako da se pokrenu, koji vole živjeti na rubu i zakomplicirat stvari do maksimuma. Mislim da je očito u koju ja skupinu pripadam. Da se razumijemo, imam ja sto ceduljica, podsjetnika, alarma, planer (koji je čak organiziran po satima!) i ja lijepo i uredno sve obaveze tamo upisujem. Ali kad dođe vrijeme za izvršiti te zadatke, e tu stvari postaju zabavne. Prvo se prisilim da one jako, ali zbilja jako bitne stvari obavim. Stavim kvačicu. Onda gledam popis i vijećam sama sa sobom u glavi i pitam se što da radim. Na kraju za neke stvari odlučim da ipak nisu od egzistencijalne važnosti i samo ih elegantno izbrišem s popisa. Onako u tajnosti. Kao da me netko gleda. E a sad slijedi ono najgore. Za neke jednostavno stavim kvačicu. Ne napravim ih. Ne odgodim ih. Ništa. Kvačica. Samo to. I okrenem stranicu praveći se kao da se ništa nije dogodilo.

To zvuči užasno (i) nepotrebno. Zašto to radiš? Kako uopće dođe do tog odgađanja?

Mislim, jako je lijepo to odgađanje. Čovjek bude jako bezbrižan u tom trenutku, kako ćemo, lako ćemo. Ali onda se nađe pred zidom. Govorim iz prve ruke. Predavanja su završila, joj, ni ja se ne sjećam kad, eto toliko je vremena prošlo od tada. Naravno da sam ostavila ispite za jesen. Glupa Univerzijada me zeznula, barem tako kažem. Trebam se tješit malo. Prvo sam si rekla da se moram par tjedana odmoriti, jer ipak sam bila jako vrijedna tijekom godine. Onda je počelo ono poznato pomicanje datuma. Treba početi učiti na okrugli datum. Ali joj, taj datum nije ponedjeljak. Tko je vidio početi učiti od utorka ili četvrtka. I onda se nekako poklopi savršen dan i savršen datum i odlučim da ću učiti od 9 sati. Ali možda bolje da se dobro naspavam, kao onda ću raditi manje i kraće pauze. Ajmo od 10, to je isplativije. Naravno da se ujutro zadržim u šetnji ili gdje god, a kada dođem za radni stol, već je 10:03. Pa tko je vidio učiti kad nije puni sat? Najbolje da pričekam 11. I tako u nedogled.

Što ti drugi kažu na to? Imaš li neke izlike ako te pitaju? Jesi svjesna u kakve se situacije upuštaš time?

I tako ja odgađam i odgađam i krene već biti frkovito jer je vremena malo, a posla puno. Drugi me pitaju kako mi ide učenje, kažem da ću s tim uskoro početi jer „bolje funkcioniram pod pritiskom, bojim se ako krenem prerano učiti da ću do ispita sve zaboraviti“. Rekla je jednom moja profesorica iz kemije: „Znanje vam je, dragi moji, kao zec. Sad je tu, a onda ode u grm i nema više ga.“ Ja bome svog zeca trebam počet držat na lajnici. I tako dođe ono kritično, ali zbilja grozno razdobolje kad shvatim da sam se uvalila u gluposti preko ušiju i pitam samu sebe zašto nisam odavno naučila lekciju.

Što misliš, postoji li neki lijek protiv odgađanja?

Zbilja ga nemam i zbilja sam probala sve. Savjetovali su mi onaj sistem nagrađivanja, znaš. Naučiš lekciju, pustiš si pjesmu koju voliš, pojedeš kolač, izađeš. Moja interpretacija toga je bila da sam stavila slušalice u uši, kolač u posudu i izašla. Skripte sam ostavila usamljene na stolu, netaknute. Bitno da je pored njih bilo sto različitih markera jer sam vidjela da tako rade oni marljivi u knjižnici makar nikad nisam shvaćala koja je poanta toga. Što će ti toliko markera, brate?

Čini mi se da je to vrlo stresno. Zašto si to radiš?

Ne znam. Možda volim livin' la vida loca. Možda sam krivo interpretirala onu staru latinsku „audaces fortunan iuvat“. U mojoj glavi su odvažni oni koji su dovoljno ludi da sve ostave za zadnji tren. Možda mi se i ovaj put posreći i izvučem se na ispitima. Saznat ćemo uskoro. To be continued...