Gaudeamus

Hans Christian Andersen

Već ste upozanti s mojom željom da, ako je ikako moguće, nikada ne upoznam kako je to izgubiti maštu ili se zaboraviti igrati, a pretpostavljam da vas ima još koji se bune protiv svijeta odraslih.

Stoga, mi, takvi volimo pobjeći čitajući fantasy knjige slične Gospodaru prstenova ili subotom umjesto izlazaka i tulumarenja po klubovima radije gledamo Alice in Wonderland pod dekicom sa šalicom vrućeg čokoladnog napitka u ruci.

To su trenuci u kojima ne osjećam dodir svijeta odraslih. Postoji još jedna vježba kojom možete istrenirati maštu tako da ona nikada ne „ishlapi“, a to je čitanje bajki pa zatim crtanje, ilustriranje na temu pročitanog. Možete za početak pročitati i samo ulomak nekog teksta te iskušati svoju maštu koliko je daleko pobjegla i koliko ste zapravo odrasli.

Vjerujem da je velik broj čitatelja upravo pomislio na oca najljepših bajki svijeta, Hansa Christiana Andersena. Najpoznatiji danski književnik napisao je 175 priča i bajki, oko 14 novela i kratkih priča, 50 drama, 12 putopisa i čak 800 pjesama te velik broj članaka i humorističnih priča. Meni osobno najdraža Andersenova bajka je Ružno pače, možda zato jer sam kao mala često nailazila okretajući kanale na televizoru upravo na taj crtani film pa mi je tako ostao u lijepoj uspomeni. Pokušajte i vi za trenutak pobjeći u djetinjstvo i „iskopati“ vašu najdražu bajku, ne mora biti Andresenova.

Rodio se 1805. godine u Danskoj u drugom gradu po veličini, Odenseu u vrlo siromašnoj obitelji. Kada je napunio 11 godina umire mu otac te tako ostavši bez jednog hranitelja biva prisiljen raditi već od malih nogu. Najprije je radio kao krojač, a kasnije u tvornici duhana pa zatim u mlinu. Christianova makja se umbzo nakon smrti muža ponovno udaje za postolara, ali taj čovjek ne mari previše za malenog Christiana. Nažalost, postolar nekoliko godina kasnije umire, a Christianova majka se odaje alkoholu te umire u domu za stare u nemoćne, oko 1833. godine. Bez obzira na siromaštvo i svu nesreću, Andersen se nije dao smesti te sa 14 godina odlazi u Kopenhagen u želji da postane slavan. Tada nije ima ni dana redovnog školovanja, ali je pokušavao upisati kazališnu školu baleta i pjevanja. Nažalost, neuspješno jer su ga smatrali nedarovitim. No, ubrzo upoznaje čovjeka koji mu postaje cijeloživotni prijatelj i zaštitinik te mu pomaže upisati „latinsku školu“ nedaleko od Kopenhagena. Christian je bio vrlo osjetljiv student te se ispisuje iz škole, a prijatelj Collin mu osigurava privatnu poduku. Napokon završava svoje školovanje u konehanškom sveučilištu te zapošinje pisati proze, pokušava pisati i pjesme, ali nakon nekoliko zbirki odustaje. Volio je pisati drame, imao je mnogo ideja, ali nikada ih nije uspio realizirati za pozornicu. Na kraju krajeva, ostaje pri romanima, bajkama i pričama, napokon, ostaje u onome što ga je i učinilo toliko slavnim i besmrtnim da se i dan danas djecu uspavljuje čitajući njegve bajke.

Pisati bajke u ono vrijeme nije bila iznimka već pravilo. To je bilo vrijeme romantizma i nove duhovnosti koja je ušla u sve strukture društva od politike do umjetnosti. Prve Christianove bajke inspirirane su pučkim bajkama i pričama koje je i sam čuo kao dječak, ali naravno, dodao je svog žara i svoje boje u svaku od njih. Izvor inspiracije su mu bili i literarni motivi te folklorna književnost, a sve ostalo izmišlja sam. Bajke koje piše govore o dobroti i sebičnosti, iskrenosti i laži te o nevolji i nadi u svačijem životu. Christian se često rugao ljudskim manama te je stoga preporučljivo da se ponekad vratitie bajkama jer pouke koje se skrivaju unutar teksta mogu vas izgraditi u osobu koja ne poznaje mržnju te zato odlučno pristajem ostati dijete. Put do zvijezda je trnovit, a Hans Christian Andersen ga je najbolje znao.

Facebook