Gaudeamus

Povijest se ponavlja

Srednji vijek obilježen je uskom povezanošću države i Crkve, to bi značilo, ako se slučajno netko pobudni protiv Crkve dovodi u pitanje čitav ekonomski, društveni, politički pa i religiozni sustav države u to doba.

Herezom se smatralo svako mišljenje ili teorija koja nije u skladu s prihvaćanjem mišljenja i učenja Crkve, tako je, primjerice u Rimu, bivao ubijen svatko tko nije smatrao da je rimski car Božji potomak.

No, zna se da su heretici bivali spaljivani na lomačama puno prije nego je utemeljena inkvizicija, naime, još u 5. stoljeću je car Justinijan izjednačio herezu s veleizdajom, a zna se i kako su se kažnjavali veleizdajnici. Povijest se ponavlja, ali ako ne ovog trenutka, ponovit će se, vjerujem, uskoro. Naime, sve ovo što se događa u svijetu i kako su „kažnjavani“ ljudi drugačiji od gomile vraća nas u dvanaesto i trinaesto stoljeće, ali i puno prije, dakle u doba vladavine Justinijana.

Vrlo je malo tolerancije u svijetu, ako je i ima, uvijek mora biti jedna strana protiv nečeg što bi trebalo biti pravo svakog čovjeka. Nitko nije kriv ako se rodio crne boje kože, nitko nije kriv ako se rodio grbav, dlakav ili „ružan“, no, takve se redovito stavlja na stup srama jer nisu kao većina i jednostavno se ne uklapaju u društvo. Svijet ne može funkcionirati na temelju jednakih. Bilo bi fanstastično da se svatko može sa svakim složiti u bilo čemu, ne bi bilo napetosti, ali zato bi nedostajalo šarenila koje nas obogaćuje. Zbog tog šarenila je svijet ovoliko lijep, nijedna biljka nije jednaka drugoj, svaka je posebna za sebe, svaki kamenčić, list, svaki čovjek je poseban za sebe jer je drugačiji. Eto, takve se za vrijeme papinske ili drugim nazivom, srednjovjekovne inkvizije kažnjavalo. Za vrijeme pape Innocenta trećeg, dakle krajem trinaestog stoljeća, slabila je moć Crkve u Svetoj zemlji, danas su to Izrael i Palestina. Kad je papa to osjetio nije bilo druge nego poslati križare u pohod osvajanja Konstantinopolisa i Katara u Južnoj Francuskoj, a upravo se tim ratom utemeljila, odnosno rodila inkvizicija kao pokret. Krajem 15. stoljeća inkvizicija je uglavnom ispunila svoje ciljeve, ali se nažalost i obnavljala. Koliko god papinska inkvizicija bila nemilosrdna postojala je još jedna, puno nemilosrdnija i orkutnija inkvizicija pod nazivom španjolska iinkvizicija. Cilj im je bio iskorijeniti lažne kršćane, a najviše su htjeli iskorijeniti muslimane i židove iz Španjolske. Španjolska inkvizicija je postupno pretvorena u oruđe državne vlasti i vrlo dobro uhodani sustav državne kontrole. Jedina joj je svrha bila borba protiv antikatoličkih strujanja u zemlji. A što se inkvizije u Hrvatskoj tiče, ona je pristigla kada su na naše prostore došli dominikanci i franjevci. Ne znam puno o inkvizicijama u Hrvatskoj, no inkvizitori su djelovali u Zadru, Zagrebu, Kopru i Dubrovniku. Svi su se oni borili protiv krivovjerja, no, zar vas to ne asocira na nešto?

Premotajte malo filmove u svojim glavama i prisjetite se događaja u poljednih godinu dana, a čak ni godinu, u posljednih deset godina. Dogodilo se toliko toga što dokazuje u kojoj mjeri smo netolerantan narod i koliko čitavom čovječantsvu nedostaje tolerancije. Istim tim događajima možemo pripisati i ponavljanje povijesti. Nema veze što se baš ritualno ne spaljuju oni drugačiji, ali se na druge načine trudi da ih se smakne. Mlada sam, ali ne i slijepa da ne vidim što pokušavaju napraviti ovih dana, svatko od vas to može vidjeti osim ako slijepo vjeruje, tada ne vidi ništa. Ono što se osjeti u zraku nije ništa drugo no ponavljanje jedne, ako ne identične, onda slične povijesti. Istina je da što više idemo dalje tako sve više tonemo u srednji vijek jer ne dozvoljavamo promjene, ne svi, ali oni koji bi nas trebali gurati naprijed to ne rade. Mi mali ne možemo ništa jer nas gaze jer guše i samu pomisao na promjenu. Pokušajmo barem malo otvoriti umove i pustiti živim bićima da budu živa bića u svom punom svjetlu i svojim bojama, poštujmo, tolerirajmo i volimo. Zar je to toliko teško? Zašto bi jedni bili bolji od drugih? Zašto bi ponavljali povijest u kojoj se kupalo u krvi kada možemo biti šareni i sretni?  

Facebook