Gaudeamus

Otac horor filmova

Svaki put kada me u noći probudi jaka grmljavina sva se zaprepastim.

Osim što svi znaju već da se jako bojim elementarnih nepogoda, a naročito groma, još mi i moje sjećanje „zagorča“ život. Naime, svakim udarom groma sjetim se horor filmova i koliko često se zapravo u najstrašnije scene ubacuje veliko noćno nevrijeme popraćeno jakim grmljavinama. Ponekad su te silne scene u filmovima, naročito američkim, očekivane i predvidljive toliko da postaju smiješne. No, kad ostanemo sami u određenim trenucima koji nas zastrašuju, nije nam do smijeha. Uhvaćena sam bila u jednoj takvoj, možda na prvu smiješnoj situaciji, okružena galebovima, ali tko je gledao film „Ptice“ Alfreda Hitchcocka ne bi ostao ravnodušan kao ni ja tada.

Vrlo je mali broj redatelja koji bi mogao i koji je uopće spojio film kao umjetnost i zabavu. Zadovoljiti kritiku i publiku niej nimalo lako, no, Alfred Hitchcock je to radio i više nego zadovoljavajuće, on je to radio vrhunski. Za početak malo biografije fantastičnog Hitchcocka koji se rodio 1899. godine u Leytonstonu, na istoku Londona. Budući da su mu roditelji bili katolici tako su i odgajali svoju djecu, u katoličkom duhu. Alfred je stoga pohađao skolu koju su vodili jezuiti, a kasniej je na Londonskom sveučilištu studirao umjetnost. Još s 15 godina otkriva skoju ljubav prema filmu kada čita američke filmske časopise te češće odlaziti u kino, a svoju ljubav je ubrzo i realizirao zaposlivši se u filmskom studiu kao dizajner naslova i podnaslova nijemih filmova. Hitchcockova redateljska karijera je započela davne 1923. godine kada se redatelj filma „Uvijek reci svojoj ženi“, razbolio. Film je trebalo završiti u roku pa je Hitchchock dogivši posao jako brzo impresionirao šefove studija. Ubrzo dobiva još jedan zadatak kao redatelj na filmu „Broj 13“ te nakon karijere u Velikoj Britaniji, ne odustaje i nastavlja u Americi. Na početku Drugog svjetskog rata započinje njegova hollywoodska faza, a američki debi je imao filmom „Rebbecca“. Taj film je bio nagrađen Oskarom kao najbolji film, a Alfred je tada nije bio nagrađen Oskarom kao najbolji redatelj. Nastavimo li s kronologijom Alfredovih filmova doći ćemo do filmova „Psiho“, za koji su svi čuli ako ga nisu gledali, zatim, filmskih klasika poput „Drž'te lopova“ i „Nazovi M radi ubojstva“.

Njegovom najvećom zaslugom mogu se smatrati uvođenja visokih profesionalnih standarda u filmsku industriju, a svojim osebujnim smislom za stvaranje napetosti i psihološko profiliranje likova je tada gotovo trivijalne krimiće u to vrijeme ipak učinito uglednima. Karakteristike njegovih filmova su sklonost montaži i pokretima kamere, zatim, crni humor koji nije manjkao ni kod njega samog, ironij te napeta fabula kao podloga djela. Svojom genijalnošću je postigao nešto što mnogi redatelji u današnje vrijeme teško mogu, ne moguće je prestići Alfreda Hitchcocka čiji su zaštitni znakovi pojavljivanja u filmovima kameleonski, smještanje običnih ljudi u neobične situacije i naravno, smještanje radnje u kupaonice. Sve se to možda i može pojaviti u filmovima današnjice, ali Alrfed je pokrenuo lavinu hitchcockovskog načina snimanja.

Za kraj, jedna Alfredova anegdota iz djetinjstva koja je, navodno,  bila poticaj zašto određene scene nerijetko prikazuje u svojim filmovima. Naime, kad mu je bilo pet godina otac ga je nakon nekih dječjih nepodopština poslao s nekakvim papirićem u policijsku stanicu. Rekao mu je kada tamo stigne, neka policajci pročitaju što piše na tom papiriću. Policajci su pročitali poruku te malenog Alfreda zatvorili u ćeliju na desetak minuta, ne dugo pa mu rekli: „Vidiš što se događa kada budeš zločest?“. Navodno je baš ta anegdota razlog zašto su te gore spomenute scene, scene fobije od policije, nerijetko u njegovim filmovima. 

Facebook