Gaudeamus

GMO

Najveća sreća kada krene ljeto su svo voće i povrće iz bakinog vrta ili voćnjaka.

Zar nije najljepše kada za salatu uberete sezonski paradajz pa ga onakvog grbavog, ali najslađeg pojedete uz ručak? Došla su takva vremena da djeca koja današ žive možda i ne znaju da je onaj kvrgavi, šareni, veliki i maleni paradajz zdraviji i sočniji od onog „savršenog“ crvenog iz Konzuma ili Dione. Danas se svakojako voće i povrće može naći u bilo koje doba godine na policama trgovačkih lanaca. Ako se zaželimo lubenice u prosincu, najmanji je problem otići do najbliže trgovine i kupiti jednu. No, znate li što je zapravo ta lubenica?

Ta lubenica je ni više ni manje nego GM proizvod. Da, već sam naziv zvuči zastsrašujuće, a kada biste znali što je GMO i što sve može, ali i ne mora učiniti ljudskom organizmu, svi biste se uhvatili motike i počeli raditi na svom zdravlju. Sve je bilo u redu i dozvoljeno kada su se geni u prirodi miješali i rekombinirali te stvarali milijunima godina nove životne oblike. Taj proces nazivamo evolucija. No, zatim dolazi čovjek pun znanja i vještina te bezobrazno remeti prirodu pokušavajući dramatično ubrzati taj proces. Genetsko modificirani organizmi, ili GMO, su se prvi put počeli uzgajati, a gdje drugdje nego u Sjedinjenim Američkim Državama te se proširilo dalje po Argentini, Australiji i Meksiku. Do tada do danas je broj GM usjeva u stalnom porastu i ne čini se da tome nema. Dosegli smo vrhunac napretka. Smatram da samo vrijeme ide naprijed, ali ne i ljudski mozak. Genetsko modificiranje se može dobro iskorisitit kad bi postojala inteligencija. Ne kažem da je proces genetičkog modificiranja najveće zlo što nam se dogodilo, naravno da ono ima i svoje prednosti. Primjerice, danas je biljke nastale genetskom modifikacijom moguće bolje prolagoditi nepovoljnim uvjetima kao što su hladnoća, suša ili zasoljenost obradivih površina. Prednost tome je da takve biljke uspjevaju opstati na „negostovljubivim“ površinama koje bi inače ostale neobrađene. Takve su stvari izrazito važne s obzirom da se broj ljudi povećava brže nego što se stvaraju zalihe hrane. Upotreba tehnologije i umnažanjem DNA biljaka moglo bi itekako postati rješenje za taj problem. Što se tiče konzumiranja genetski modificiranih organizama, nema velike opasnoti. Naravno, nije ni potpuno bezopasno jer se zna kolike se količine različitih vrsta pesticida koriste kako bi se zaštitilo bilje od kukaca pa čak i onih koji ne čine nikakvu štetu na usjevu. Najveći rizik predstavlaju moguće povišene razine poznatih ili nepoznatih toksina, kao i promjene razine hranjivih tvari u odnosu na proizvode iz bakinog vrta. Drugi je pak problem koje alergijske reakcije i reakcije imuno sustava čovjeka može izazvati konzumacija gentsko modificiranog bilja. Postoji i opasnost od nekontroliranog stvaranja super-bakterija koje bi mogle pobjeći u prirodne ekosustave jer naravno, svaka nova tehnologija ili veliko otkriće donosi i niz problema.

Kako možemo odvagnuti jesu li genetski modificirani organizmi dobrobit ili opasnost? Ne možemo sa sigurnošću znati, ali i oni su pod povećalom janosti i znanstvene elite. Uzrok opće zastrašenosti je, naravno, neznanje jer ono ne dopušta objektivnu procjenu. Neznanje je uzrok panici i generaliziranju, a etička pitanja poput: „Jesmo li dirnuli u osnone vrijednosti prirode i prirodnih organizama?“, ne smijemozanemariti, ali ne smijemo njima ni usporavati razvoj znanosti. Treba izbjeći već postojeće generaliziranje gdje jedni ističu da su GM organizmi neophodni i u potpunosti sigurni, a drugi da su takvi organizmi bespotrebni i da naravno da ne pridonose ničemu nego jačanju monopola pojedinih svjetskih trvtki.

Možemo se složiti i s jednima i drugima no treba znati da nijedan stav nije u potpunosti ispravan jer genetsko modificiranje donosi jednako dobrobiti koliko i opasnosti za zdravlje i okoliš.