Gaudeamus

Zar je toliko teško biti kulturan?

Danas svako malo možemo čuti kako netko za nekog drugog govori kako je nekulturan.

To se može odnositi na nekoga tko pljuje po ulici, na nekoga tko se ne diže starijim osobama u tramvaju, na nekoga tko je neljubazan prema zaposlenicima u uslužnim djelatnostima. Međutim, reći za nekoga da nema kulture se također koristi kako bi se opisalo osobu koja ne ide u kazalište, na izložbe, na koncerte klasične glazbe. Što zapravo znači biti nekulturan? Je li to uzak pojam s kojim se volimo razbacivati na svakom koraku ili ipak ima neku širinu? Vidi li se nekultura u odnosu prema drugim osobama, u odnosu prema stvarima, u odnosu prema nekim društvenim normama ili pak u nečem četvrtom?

Ruski književnik Anton Pavlovič Čehov u pismu svojem mlađem bratu navodi osam osobina koje prema njemu moraju imati kulturani ljudi:

Dakle, prema Čehovu kultura je način života, a ne određena situacija u kojoj se čovjek može, ali i ne mora naći. Biti kulturan znači težiti tome da pojedinac bude što bolji sam prema sebi, ali i prema drugima. Prema Čehovu, kultura je, u biti, sinonim za pomaganje, toleranciju te za razum. Nitko se ne rađa kulturan ili nekulturan, to čak ni ne ovisi o okolini ili nekakvim vanjskim faktorima. Jedini faktor koji tu igra ulogu je želja čovjeka da bude čovjek. Da bude dobar, pošten, pravedan i nježan. Meni se čini kako ovih osam osobina koje Čehov navodi osobu čine naprosto normalnom. Ovo što on iznosi ja čak ne bih ni smatrala  kulturom nego nešto što bi trebala biti norma i nešto čega  bi svaka osoba, koja ne živi sama usred ničega kao Tarzan, morala pridržavati. Osobno, žalosno mi je kada me susjeda pohvali mami zato što sam joj nosila vrećice iz dućana, u znak zahvale mi kupi spring rolls i danima govori o tome kao da se dogodilo ne znam ni ja što i to sve zbog toga što joj se to do sad nikad nije dogodilo. Mislila sam da živimo u svijetu gdje ljudi imaju obzira jedni prema drugima.

Foto: ilustracija