Gaudeamus

Salvador Dali

Sanjala sam više puta drugačije svjetove od ovog „našeg“ u kojem živimo.

Teško je povjerovati kad se probudimo iz sna da takvo što postoji, no zato to i jest bio samo san. Ipak, valja gledati i s druge strane medalje i sjetiti se da svatko drugačije gleda na prostor oko sebe. Kada bih vas pitala da uzmete komad papira i narišete osobu ispred sebe svatko od vas bi je narisao drugačije. Niti jedno od lica ne bi blo slično s drugim. Tako valja shvatiti i da brojni slikari koje smatrate „ludima“ su sve, samo ne luđaci. Možda su baš oni iskrivljeni prostori koje sanjamo pravo viđenje svijeta oko nas.

 Milijuni ljudi prepoznaju ga po arogantnim, uvis podignutim brkovima, a ona postaju njegov  zaštitni znak. Jedan od najpoznatijih i, možemo reći, najintirgantinijih slikara 20. stoljeća rodio  se, prije više od sto godina, u malenom španjolskom gradu Figuerasu. Ako još niste  odgonetnuli, riječ je o umjetniku kojeg su za njegova života zvali genijem. Neki su ga slavili i  divili mu se, a poneki ga se čak i bojali. Salvador Dali ili punim imenom Salvador Felipe  Jacinto Dali y Domenech školovao se u privatnim školama, ljeta je provodio s obitelji u  obiteljskoj vikendici na obali Cadaquesa. Tamo je imao i društvo s kojim bi mogao dijeliti svoj  genijalan talent, umjetničku obitelj Pichot. Ne zaboravimo da je Pichot tada bio poznati  španjolski impresionistički slikar te je davao poduke iz slikarsva malenom Daliju ne bi li  potakao njegov talent. U kojem smjeru su ga učili tako je i slikao te je slikao impresionistički,  a to su sve većinom bili pejzaži Figuerasa i Cadaquesa ili portreti. Dali je bio vezan za svoju  obitelj, naročito za mlađu sestru Annu Mariu. Iste godine, nakon smrti njegove majke,  primljen je na Umjetničku akademiju San Fernando, ali zbog lošeg vladanja su ga isključili s  predavanja na godinu dana. Čini se da mu to nije bila dovoljna kazna za loše vladanje pa je  proveo i 35 dana u zatvoru iz nekih političkih razloga. Loše vladanje ga nije spriječilo da mu    izložbe budu prihvaćene u svijetu, a Dali vrlo brzo postaje i međunarodno poznat.

Jedino remek-djelo filmskog nadrealizma, Dali, snima u Parizu s Louisom Bunuelom pod nazivom „Andaluzijski pas“. Kada sam učila u srednjoj školi iz hrvatskog jezika o nadrealizmu, profesorica nam je na jednom od satova predstavila taj film. Naime, djelo počinje pomalo zastrašujuće, rezanjem oka, a to je jednostavno samo simbolika da su nadrealisti stvorili potpuo novi pogled na svijet. Ne znam jesu li željeli samo izazvati reakcije publike i kritičara no iduće djelo, „Zlatno doba“, koje su nazvali i skandal filmom, biva zabranjeno. Dali, kako su ga nazivali šarlatan, u to je vrijeme upoznao i druge španjolske slikare poput Pabla Picassa ili Jeana Miroa te ga druženje s nadrealistima uvodi još dublje u svijet tada nove psihoanalitičke teorije Sigmunda Freuda. Za one koji nisu upućeni, prema toj teoriji su snovi i podsvijest pretpostavljeni stvarnosti. Pretpostavljam da već nagađate koje je djelo nastalo iz tog razdoblja u kojem Dali slike iz podvijesti pronalazi poticanjem halucinacije. Njegovo mišljenje je bilo da svaki umjetnik tako dobivene slike mora zamrznuti na platnu kako bi svijesti dao mogućnosti da shvati. Točno je, zaštitini znak tog razdoblja je slika na kojoj su rastaljeni satovi obješeni na granama.

Nakon, nadrealitičke faze, Dali razvija zanimanje za znanost, religiju i povijest te možemo to razdoblje nazvati njegovim „klasičnim“ godinama. Nastavlja raditi scenografiju i liberta za balet, izlagati u Rimu, Veneciji, Washingtonu, ali i nastavlja šokirati javnost. Jedan od tih „šokova“ je bila izložba 15-metarskog kruha, u Parizu.
Djela iz klasicizma, ipak, nisu toliko cijenjena kao djela iz ranijih razdoblja njegova stvaranja. Za zaštitu njegovih djela osnovana je u Figuerasu zaklada, koja se danas brine o tri muzeja s Dalijevim djelima u Španjolskoj. On umire 1989. godine od zatajenje srca u vlastitom muzeju Torre Galatea, a po ranijoj želji sahranjuju ga u grobnici kraj njegova muzeja Teatro u Figuearasu.

Kratke su ovo i prekratke crtice kojima bi se mogla opisati jačina njegovog utjecaja na umjetnost. Preostaje samo da, tko želi, pokuša prihvatiti svijet kao nešto „drugačije“ bez pomisli da je to nešto „pravo“ ili „krivo“. Do danas se sa sigurnošću ne može reći jesu li publiku privlačila Dalijeva djela ili njegov život no ostaje činjenica da su oni koji su kupovali njegove slike, kasnije ih sakrivali jer nisu mogli podnijeti njihov sadržaj.

Facebook