Gaudeamus

Minimalizam

Upišete li u Google “minimalizam” prvo će vam, kao i po običaju, izbaciti Wikipediju na kojoj će pisati da je minimalizam umjetnički pokret koji odbacuje komentiranje društva i osobni izraz umjetnika.

min

Međutim, minimalizam je toliko više od toga. Minimalizam je način života. Može se primijeniti na interijer stambenog prostora, garderobu, prehranu, razmišljanje i na još mali milijun stvari.

Ovaj mi je članak najlogičnije napisati u obliku intervjua budući da imam jednu prijateljicu koja samu sebe naziva minimalistom te sam joj odlučila postaviti par osnovnih pitanja.
Što je za tebe minimalizam i zašto si odlučila postati minimalist?
Najjednostavnije rečeno, život ti postane prejednostavan. Naravno, onaj dio na koji osobno možeš utjecati. Sviđa mi se jednostavnost i red koji minimalizam nudi. Okrenuo mi je život za 180 stupnjeva i nikad se ne bih vratila na staro. Volim imati samo ono što mi je potrebno i ne komplicirati si život.
Na koje sve stvari primjenjuješ minimalizam?
Na apsolutno sve što mogu. Soba mi ima samo ono najpotrebnije: krevet, ormar, stol i dvije biljke. Da mogu riješila bih se i stola, ali to je ipak malo preekstremno za sad pošto studiram i stalno nešto prevodim i piskaram. Garderoba mi je jako jednostavna, imam svega dvadesetak komada odjeće i obuće. Vrlo lako ih iskombiniram s obzirom na činjenicu da su to u devedeset posto crne stvari, a u ostalih deset posto bijele i sive. Šarenilo postižem raznim nijansama sive, ali nemam ih baš pedeset. Što se jela tiče, nikad ne kompliciram obroke, što ne znači da hrana nije fina. Nisam tip osobe koji će kuhati pola sata umak za tjesteninu. Kupim ga, prelijem i „adio“. Minimalizam se na moj način razmišljanja odrazio tako da ne kompliciram, ne važem, ne analiziram. Naravno, promislim prije donošenja odluke, ali ne grizem se danima. I kada donesem neku odluku, završim s tom pričom i ne razmišljam o tome. Ne stvaram one „što bi bilo kad bi bilo“ scenarije.
Od kad živiš takvim načinom života i što si napravila sa stvarima koje si prije imala?
Pa jedno šest godina. Od početka srednje škole. Kad sam se počela više brinuti o samoj sebi i o svojim stvarima željela sam si maksimalno olakšati život. A stvari koje mi nisu trebale sam se jednostavno riješila. Neke stvari sam prodala, neke sam donirala u dobrotvorne svrhe, a neke sam podijelila ljudima koje znam. Dosta stvari tako i tako nisam koristila, neke nisam nikada ni obukla. Očito sam u duši oduvijek bila minimalist, ali sam osjećala neku dužnost da imam puno stvari jer je to „normalno“.
A što je s poklonima? Primaš li ih?
Ukoliko se radi o članovima obitelji, jedostavno im kažem da mi umjesto nečeg kupljenog u dućanu daju novce, koliko god to bilo. Najdraže mi je tako skupiti novce i otići na put, to smatram puno vrijednijim iskustvom nego da si u kadu bacim bombu za kupanje iz Lusha. Što se prijatelja tiče, znaju da mi je najbitnije da je poklon funkcionalan. To ne znači da to mora biti kuhača ili kemijska, može biti i knjiga, ali znaju da ne volim imati knjige koje mi tematikom neće biti jako bitne i koje neću čitati više puta. Poklanjaju mi knjige o putovanjima, budizmu, kuharice, a znaju da romane sama posuđujem u knjižnici.
Postoje li nekakve negativne strane minimalizma?
Ponekad te ljudi mogu zezati da si stalno u istoj odjeći ako si većinom u crnini kao ja. Šalu na stranu, stvarno postoje samo pozitivne strane. Pereš samo crni i bijeli veš, ne bojiš se da će nešto pustiti boju. Nema šanse da ti se na aerodromu dogodi da imaš overweight. Ja imam alpinistički ruksak koji koristim kao kofer pa ide sa mnom pod ručnu prtljagu te ne moram plaćati naknade za pravu prtljagu. Stvarno bih svakome preporučila da to proba, sigurna sam da se neće razočarati.

Facebook