Gaudeamus

Bijeg u virtualni svijet- bijeg od ljudi

Još dok sam bila malena djevojčica, što zapravo i nije bilo tako jako jako davno, pojmovi poput online, aplikacija, server,facebook bili su strani kako meni tako i mojim vršnjacima.

circleofnolife

U to vrijeme nezamislivo mi je bilo svoje prijatelje svati na igru slanjem poruke već smo to obavljali dobrom starom  metodom vikanja pod prozorom.

Danas ne samo da se sve dogovara "na mrežama" nego se i život uvelike odvija tamo. Više i nema pretjerane potrebe veseliti se nečijem povratku s putovanja da čuješ utiske, sa nestrpljenjem čekati da izradi fotografije kad si ionako svaki njegov korak pratio na fejsu, znaš gdje je spavo, s kim se družio, što je jeo. Kad sretnemo nekoga koga dugo nismo vidjeli nema potrebe da se pohvali kako je diplomirao, napredovao na poslu, dobio potomstvo, kad je ionako već sve objalodanjeno na svim društvenim mrežama. Više nije bitno što je susjedov mali upisao magisterij, niti sto je tetina kći odradila svoju prvu operaciju kao mlada doktorica. Sad je puno važnije što se nosi ovog proljeća na instagramu i koji je grčki otok ove godine hit destinacija, jer bezveze je postalo furati se na naše, Jadransko, more. S druge strane tih interent čuda i novotarija nije loše kad nas sestra nozove s drugog kraja svijeta na skype pa po tom dobrom, starom osmjehu znamo da je sve oke. No jesmo li dovoljno sposobni i suvisli pronaći balans i ne "navući" se na taj šareni svijet interneta? Hoćemo li ipak subotu navečer provesti u kinu sa starim društvom iz srednje ili će nam bolja opcija biti odigrati još koju rundu omiljene nam vide igre, jer baš nam malo fali do idućeg levela, a vani ionako pada kiša. Možda ne bi bilo loše svoje slobodno vrijeme ipak podjeliti na dva djela, kako bi se uspjeli poigrati i otići van s društvom. Za takvo što potrebno je jako dobro baratati svojim obavezama i vremenom, jer svi znamo koliko se klik za klikom niže u sate i sate pretraživanja. No, kako svaka medalja ima dvije strane tako je i sa internetom. Sve ima svoje dobre i loše strane. Tehnološki napredak omogućio je cjelom svijetu bolje i lakše komuniciranje, svijet nam je na dlanu. Dva klika mišem i već znamo kakvo je vrijeme u Venezueli, kakvo je stanje eura, što sve nudi omiljeni nam brend odjeće, što je sve potrebno za slasni kolač kojem znamo samo ime ili pak sve informacije o povijesti Rima o kojem baš do sutra moramo napisati referat. Kraj svih ovih primjera i još tisuće njih mogli bi staviti ogroman plus. No, što se događa kada u bespućima interneta ipak zalutamo na krivi put i kada sve svoje slobodno vrijeme provedemo tipkajući sa potpunim strancima, na stranicama čudnog sadržaja. Što kada sate i sate provedemo na internetu ne primjećujući ništa oko sebe? Jesmo li onda prešli granice normalnog i prihvatljivog?  Istraživanja su pokazala kako sve više osoba među kojima i veliki udio djece upravo pokazuje simptome internet ovisnosti. Internet "robovlasništvu" više podlježu osobe povučenije naravi i smanjenih socijalnih vještina. Osobe ovisne u internetu sve svoje normalne, uobičajene aktivnosti stavljaju u drugi plan i njihov smisao postaje internetski prostor u kojem si oni stvaraju privid svijeta kakvim ga oni zamišljaju.

Stoga budimo odgovorni prema sebi i svojoj okolini,koristimo internet kao izvor informacija, neka nam internet bude sredstvo uštede vremena u dolaženju do informacija, u pauzi od učenja pogledajmo seriju ili poslušajmo najnoviji singl, ali ne dopustimo da internet upravlja našim životima, da nas odvaja od žive i zdrave komunikacije, od zdravog načina života, od ljudi i u konačnici od nas samih.

 

Facebook