Gaudeamus

„Ljudi su zla djeca. Zla po činu, djeca po pameti“ ( Meša Selimović „Tvrđava“)

Srebrenica-21 godinu poslije

Službena, enciklopedijska definicija kaže kako je pojam GENOCID doslovno, složenica grčke riječi  „genos“,za porijeklo, pleme, rod ili narod i latinske „occidere“, što znači ubiti. Istovremeno, riječ je o najekstremnijem, po žestini najdrastičnijem, po metodama najbruralniji, a po posljedicama najpogubniji vod rasne diskiriminacije.

Ovo “narodomorstvo” (odnosno “zločin genocida”) je,  najteža krajnost “zločina protiv čovječnosti” – usmjerena na istrebljenje i uništavanje cijelih “rasnih”, etničkih, nacionalnih, religijskih i drugih skupina. Usporedo sa biološkim iskorjenjivanjem grupne žrtve, genocidom se brišu  i prepoznatljivi tragovi njene materijalne i duhovne kulture, te se uništava njeno sveukupno bioantropološko i socioantropološko biće.  I dok je čovječanstvo, u skladu sa svojom humanističkom orijentacijom, naivno vjerovalo kako će, nakon  masovnih istrebljenja Roma, Židova i drugih nižih rasa tijekom  2.svjetskog rata, pojam genocida nestati, povijest se s nama, još jednom grubo poigrala i dokazala kako je, unatoč evoluciji, čovjek čovjeku vuk, ali i kako su nam, ratovi, sudbina, jer kad ih ne bi bilo, poklali bismo se među sobom. Zato svaka pametna carevina, piše genijalni Meša Selimović u „Tvrđavi“, nađe neki Hoćin da pusti zlu krv narodu i na nagomilana nezadovoljstva odvrati od sebe..Druge koristi nema, ni štete. Ni od poraza, ni od pobjede.Ljudi su zla djeca, zla po činu, djeca po pameti. I nikad neće biti drugačiji.“.Dokazala je to i neposredna prošlost, ali i najsvirepija agresija u Europi u proteklih pola stoljeća viđena na podrčju Bosne i Hercegovine, koja je donijela do tada nepoznate genocidne pojave, ali i formulirala nove pojmove međunarodnog prava, koje civilizirani eksperti nisu mogli predvidjeti, čak ni pod svježim utiscima 2.svjetskog rata. U prvom redu, odnosi se to na etničko čišćenje.masovna silovanja i barbarski kulturocid. 

 

Najvećeg suvremenog zločina protiv čovječnosti danas se, 21.godinu poslije, s tugom, sramotom, neshvaćanjem, ali i bijesom, prisjeća Srebrenica, mjesto stravičnog genocida, ali i najveće civilizacijske sramote 20.stoljeća, koji su nad Bošnjacima u srpnju 1995.godine počinile vojska , policija bosanskih Srba i paravojne formacije Škorpioni. Napad na Srebrenicu počeo je 6.srpnja 1995., a završen je pet dana kasnije ulaskom Vojske Republike Srpske, pod komandom generala Ratka Mladića u grad.Mladić je tada televiziji sa Pala izjavio da se nalazi u "srpskoj Srebrenici", da grad "predaje srpskom narodu" i da je "došlo vreme za osvetu Turcima" na tom prostoru.Prema optužnicama Haškog suda, vojnici pod komandom generala Mladića su do 19. srpnja, organizirano  i sistematski ubili oko 8.000 muslimanskih muškaraca i dječaka, dok je 30 tisuća žena i djece deportirano. Broj žrtava i danas je glavna točka spora dvije strane.  Ipak, službene procjene govore o oko 8732-voje ubijenih i masakriranih u Srebrenici. Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH (INO) ranije su pronađene i identificirane 6532 žrtve srebreničkog genocida čija su tijela bila skrivena u najmanje 77 masovnih grobnica. Ostaci njih 6302 ranijih godina pokopani su u krugu srebreničkog memorijalnog centra.

I mada bi povijest trebala biti pravedna učiteljica, ona koja podsjeća, ali i opominje, a osuda službenih Međunarodnih institucija, kao i najvećeg dijela čovječanstva, svojevrsna katarza, zločine protiv ljudskosti, ovakvih razmjera, vrlo je teško razumijeti. Ipak, Srebrenica ostaje simbol ali i zalog žive prošlosti koja nipošto ne smije biti zaboravljena i ponovljena, simbol kolektivnog sjećanja nacije na zločin i njegove žrtve, simbol posebno snažan u svjetlu novih sukoba, novih zaoštravanja, i nikada do kraja riješenih „grijeha iz prošlosti“. Zbog toga je, više nego ikada ranije, važno saznati istinu.“Jer, bez istine i pravde, nema pomirenja niti preduvjeta za praštanje. Bez istine i pravde, nema ni mogućnosti zajedničke budućnosti prostora opterećenog problemima i povijesnim kušnjama. „I, mada bi, da je poetske pravde, san o uništenju drugih, trebao uvijek završiti vlastitim porazom, stvari nisu ni malo jednostavne..I povijest često pišu pobjednici, iako ona, najčešće, uglavnom ne igra pošteno.

Kao mjesto neshvatljivih zločina protiv čovječnosti, Srebrenica bi,,koliko god to bilo teško shvatiti onima koji ostaju,  istovremeno, trebala postati i simbol novog početka, simbol katarze. Simbol opomene, ali i podsjetnik na važnost mira i međuetničke tolerancije .

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije,Europski parlament Ured visokog predstavnika za BiH, okarakterizirali su pokolj u Srebrenici kao genocid. Službena vlast Republike Srpske za počinjeni je pokolj, tek deklarativno, i pod međunarodnim pritiskom, preuzela odgovornost, iako je jasno kako predsjednik Republike Srpske, zločin i dalje negira Europski je parlament u siječnju 2009. godine, današnji dan proglasio "Danom sjećanja na genocid u Srebrenici".Za zločin u Srebrenici optuženi su vođe bosanskih Srba Radovan Karadžić i general Ratko Mladić. Karadžić je uhapšen u srpnju 2008, nakon 13 godina skrivanja, a Mladić u svibnju 2011, posle 16 godina skrivanja.

Facebook