Gaudeamus

Uz 116.rođendan Antoinea de Saint Exupery-a …ili čemu nas je naučio „Mali princ“

„Čovjek sam srcem dobro vidi, jer bitno je očima nevidljivo“

Prije točno 116 godina, na današnji dan 1900., rodio se Antoine de Saint Exupery, veliki francuski pisac, ali i jedan od pionira međunarodnih poštanskih letova, pilto u vremenima kada je zrakoplovstvo još bilo nedovoljno razvijeno, sin plemićke obitelji zanimljivog, gotovo filmskog života ali i isto takve smrti. Naime, de Saint Exupery je 1944.godine poletio s Korzike u izviđačkom avionu P-38 i nestao negdje kod Mareseillea. Tek 54 godine kasnije, 1998. anonimni ribar udicom je zakačio srebrnu pločicu s imenima Antoine i Consuelo, za koju se pretpostavlja da je Exupery-eva.

I koliko god književnikova biografija nudila elemente za zanimljiv novinarski članak, ovo nije priča o njemu., ali s njime, itekako, ima veze. Jer, da nije bilo de Saint Exuperya, ne bi bilo ni jedinstvene, svjetski omiljene bajke za odrasle, treće najprodavanije knjige na planetu, književnog djela prevedenog na više od 250 svjetskih jezika  i dijalekata, priče koju tijekom svake godine, i dan, danas, kupi gotovo 2 milijuna čitatelja.

Riječ je o djelu proglašenom najboljom knjigom 20.stoljeća u Francuskoj, djelu koje je Saint Exupery napisao samo godinu dana prije smrti, 1943., u trenucima kada su ga morili brojni demoni i loše zdravlje, ali i nada i emocije o mogućoj budućnosti koja će biti ispunjena ljubavlju, prijateljstvom, zajedništvom, ali, prije svega maštom koju je smatrao pokretačem svega. Riječ je, naravno, o „Malom princu“, dirljivoj, autobiografskoj bajci za odrasle, magičnom putovanju u samoga sebe, ali i svijet koji nas okružuje. Lik Malog princa usko je povezan s karakterom samog autora, ali i tragičnim događajima njegovog djetinjastva, vezanima uz smrt voljenog oca koji ga je napustio kada je Antoine imao tek četiri godine. Djelo je to puno više od bajke-čarobna alegorija koja oduševljava sve generacije, ali i koju je iznimno teško prepričati. Jer, djelo je to koje se osjeća, koje uči i inspirira. Ipak, pokušat ćemo..

Mali princ je usamljeni dječak iz svemira koji je , želeći otkriti i naučiti nešto novo, napustio vlastiti maleni planet i jedinog prijatelja, crvenu ružu o kojoj se brinuo i koju je volio najviše na svijetu. I, mada je ruža za njega bila jedinstvena, njeno prijateljstvo i ljepota dječaku nisu bili dovoljni. Na svom živopisnom putovanju od planeta do planeta, mali princ susreće različite ljude, koji su, u jednom, ipak slični. Svi su oni usamljeni, zaokupljeni samima sobom toliko da nisu u stanju primijetiti ni svijet oko sebe, niti sve one male stvari koje život čine istinski važnima. Lutajući svemirom, Malog princa zapanjuje besmisao, besciljnost, arogancija, ali i potpuno odsustvo ljubavi., kao i ispraznost ljudskog života.

Iskrenog i otvorenog srca punog ljubavi, Mali princ sa razočarenjem i gorčinom shvaća kako u životima ljudi koje je sreo vlada duhovna pustinja i kako oni, takvi, sigurno ne mogu biti njegovi prijatelji.  Ipak, zahvaljujući jednoj lisici koja ga uvjeri kako čovjek samo srcem vidi dobro, Mali princ tijekom putovanja shvaća kako su rad, iskreno prijateljstvo, istina i ljubav vrijednosti bez kojih čovjek ne može živjeti, da se ljubav gradi strpljivo i polako i da uvijek dobijemo onoliko koliko dajemo drugima. 

Prepuna mudrosti i čarobnih slika, Mali princ je i danas jedno od rijetkih djela koji vas u svakom trenutku, i baš u svakoj životnoj fazi,  mogu  iznova inspirirati i dati snagu, vraćajući vjeru u ljude, ali i potvrđujući vječnu istinu-kako je život satkan od malih, velikih stvari koje nas čine sretnima. Stoga, u čast Malog princa, uz 116.rođendan njegovog autora, zagrabit ćemo još jednom u čarobnu škrinju prepunu bisera i prisjetiti  se onog najljepšeg čemu nas je naučio.

Nisam je smio slušati“, povjerio mi je jednog dana, „nikad ne treba slušati cvijeće. Treba ga gledati i mirisati.“

„Znam jedan planet na kojem živi neki grimizni gospodin. Nikad nije pomirisao cvijet. Nikad nije pogledao zvijezdu. Nikad nikoga nije volio. Nikad nije radio ništa drugo nego računao. I čitav dan ponavlja kao i ti: „Ja sam ozbiljan čovjek! Ja sam ozbiljan čovjek!“ i puca pritom od ponosa. Ali to nije čovjek, to je gljiva!“

„Djeca trebaju puno toga oprostiti odraslima.“

„Ono što pustinju čini lijepom — reče mali princ — jest to da ona negdje skriva neki zdenac…“

„Nije mi nikada odgovarao na pitanja, ali kad netko pocrveni to znači „da“, zar ne?“

„Bilo bi bolje da si došao u isto vrijeme — reče lisica. — Budeš li, na primjer, dolazio u četiri sata popodne, ja ću se početi osjećati sretnom već od tri sata. Što vrijeme bude dalje odmicalo, osjećat ću se sve sretnijom. U četiri sata bit ću već uzbuđena i uznemirena: otkrit ću cijenu sreće!“

„Odrasli vole brojeve. Kad im pričate o nekom novom prijatelju, nikad vas ne pitaju ono što je bitno. Nikad vam ne kažu: „Kakva je boja njegova glasa? Koje igre najviše voli? Skuplja li leptire?“ Oni vas pitaju: „Koliko mu je godina? Koliko ima braće? Koliko je težak? Koliko mu zarađuje otac?“ Tek tada vjeruju da su ga upoznali.“

„Ako odraslima kažete: „Vidio sam krasnu kuću od ružičastih cigala, s geranijama na prozorima i s golubovima na krovu…“, oni neće moći zamisliti tu kuću. Treba im reći: „Vidio sam kuću od sto tisuća franaka.“ Tada će uskliknuti: „Kako je lijepa!“

„I kada se utješiš (čovjek se uvijek utješi), bit će ti drago što si me upoznao.“

„Ako čovjek voli jedan cvijet koji postoji kao jedini primjerak na milijunima i milijunima zvijezda, dovoljno mu je pogledati ga pa da bude sretan. On sebi kaže: „Moj cvijet je ondje negdje…“

Od svakog treba tražiti samo ono što on može dati“.

„Moram podnijeti dvije, tri gusjenice ako želim upoznati leptira“.

„Djeca moraju mnogo toga praštati odraslima“.

„Uobraženi ljudi uvijek čuju samo pohvale“.

„Govor je izvor svih nesporazuma“.

„Mnogo je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspiješ sebi dobro suditi, znači da si pravi mudrac“.

„Čovjek je osamljen i među ljudima“.

„Ti si zauvijek odgovoran za ono što si pripitomio“.

„Ljudi s tvog planeta", reče mali princ, "gaje pet tisuća ruža u jednom jedinom vrtu... i ne nalaze u tome ono što traže“.

 

 

Facebook