Gaudeamus

Za Hrvatsku svih nas, za antifašizam bez kompromisa

Marko Jurčić, programski koordinator Zagreb pride-a uoči ovogodišnje Povorke ponosa.

Foto by Crol.hr

Foto By: crol.hr

Oni su queer, feministička i antifašistička udruga koja se zalaže za ostvarenje aktivnog društva solidarnosti i ravnopravnosti, slobodnog od rodnih i spolnih normi i kategorija, te bilo koje druge vrste opresije. Aktivno se zalažući , sanjaju o društvu kakvo, zapravo, želimo svi mi-društvo solidarnosti, jednakopravnosti i ravnpravnosti, društvo socijalne pravde koje se postiže dekonstrukcijom patrijarhata, uvažavajući, pri tom puno pravo svake osobe na samoodređenje, samoidentifikaciju i samodefiniciju, dokidajući diskriminaciju, poštujući i štiteći ljudska prava. U trenutku novih podjela, oni se dosljedno, javno,glasno i direktno, bore protiv homofobije, bifobije, transfobije, seksizma, šovinizma, mizoginije, rasizma i svih oblika isključivosti, nastojeći postati snaga koja u fokus stavlja probleme, ali i potiče javnost na zajedničku transformaciju društva. Oni su Zagreb pride, ekipa koja živi nenasilje, antiklerikalizam, društvenu angažiranost, feminističku etiku brige, beskompromisno vjerujući u društvo jednakosti, ali i društvo čiji će pojedinci različitosti slaviti kao bogatstvo. Uoči ovogodišnje 15.tradicionalne „Povorke ponosa“ koja će proći ulicama glavog grada 11.lipnja, o Zagreb pride-u, društvenim podjelama, homofobiji, značaju civilnog društva, snazi pojedinaca i pozitivnim vibracijama razgovaramo s Markom Jurčićem, programskim koordinatorom i PR-om Udruge.

 

Statistika, ali i službena izvješća pravobraniteljice za ravnopravnost spolova već godinama potvrđuju kako su uz Srbe i Rome, pripadnici LGBT zajednice u Hrvatskoj jedna od najdiskriminiranijih i najmarginaliziranijih manjina. Gdje smo, točno, u ovom trenutku, u odnosu na ostatak svijeta i zemalja Europske unije?

Meni osobno je daleko važnije kakva je situacija u Hrvatskoj, nego li u ostatku svijeta. Ipak, usporedbe radi, stvari nisu puno drugačije, a vrlo često, ni puno bolje u ostatku svijeta. I dalje smo žrtve predrasuda i žrtve istih starih, vječnih podjela, onih koje su na nacionalnom nivou u fokus došle 2013.godine, s referendumom o zabrani istospolnog braka.I, mada smo u međuvremnu dobili Zakon o istospolnim zajednicama, ništa se, zapravo, značajnije nije promijenilo, jer, umjesto tadašnje inicijative „U ime obitelji“, sada imamo „Hod za život“, ali i brojne druge slične skupine koje, uz podršku katoličke crkve, pa i Vlade, svoju agendu nastoje nametnuti u prostor mainstreama, mobilizirajući mase. Kada govorimo o događajima od prije tri godine, važno je podsjetiti i kako i ideja koja se razvila zahvaljujući inicijativi »U ime obitelji« nije samo izolirani hrvatski slučaj. Riječ je  o europskom pitanju, jer bitka  za ravnopravnost, u ovom se trenutku, događa i u niz drugih europskih zemalja, a pravo je pitanje imamo li mi kao građani u uređenom društvu ili nemamo- pravo biti ono što jesmo. Osobno nemam ništa protiv toga da se ljudi vjenčavaju u crkvi i da to bude rezervirano isključivo za heteroseksualne osobe. S druge strane, pred državnim institucijama, pred zakonom- svi trebamo biti jednaki. U svojim pravima i svojim obavezama. Ako je tako, zbog čega bi se onda ljude po pitanju braka trebalo tretirati drugačije? Zabrinjavajuće je što su vam, kao pojedincu,  u situacijama izrazite društvene polarizacije, na neki način sužene i smanjene opcije- možete biti ili za ili protiv, ili se jednostavno isključiti iz svega. I koliko god slična ideologija i konzervativni svjetonazor, u posljednje vrijeme dominira čitavim europskim, pa i svjetskim prostorom, za razliku od ostatka svijeta, čini mi se kako je, uz sve druge društvene probleme, kod nas dominantan osjećaj beznađa i manjka optimizma,nema inspriracije, nema nade ni osjećaja da se stvari mogu mijenjati, pa onda, logikom stvari nedostaje i akcije.

Što nam je onda svima u takvom trenutku činiti i kako uopće postati društvo tolerancije, društvo koje uvažava sve svoje pojdince, bez obzira na njihove međusobne razlike?

Za početak, predlažem da „ugasimo“ televizor i okružimo se ljudima s kojima dijelimo iste vrijednosti. Mislim kako negdje duboko u sebi svi, zapravo znamo kakvo je društvo koje želimo, potreban je još samo taj jedan korak ka ostvarenju takvog društva. Kreiramo li ga, za početak, u vlastitom okruženju, svojoj zajednici, s vremenom bi taj model uspješno mogli preslikati i na društvo u cijelini. Upravo je to ono što mi u Zagreb pride-u, vlastitim, mirnim i radosnim prosvjedom, nastojimo i pokušavamo posljednjih 15 godina. To je naš prostor u kojemu se osjećamo slobodnima, sretnima i podržanima, ali i prostor kakav želimo svima ostalima. Problem je što nam, čini mi se, kao društvu, kronično nedostaje osjećaj pripadnosti, ali i onih pozitivnih vibracija i emocija, ali i podrške na višim nivoima. Tu su onda i komrcijalni mediji koji nas „filaju“ vijestima koje to, zapravo i nisu, nudeći nam površnost, spektakl, prazne slike bez sadržaja, potencirajući i dalje različitosti, inzistirajući na tome u kojoj se crkvi ili bogomolji molimo, idemo li na vjeronauk ili ne, živimo li u vjenčanom braku ili ne, koliko imamo djece, za koga glasamo, štto antitotalitarni sustav kakvim se predstavljamo na kraju pretvara u njegovu totalnu suprotnost.

Društvu pluralnosti i tolerancije zasigurno bi pomogao i cjeloviti zdravstveni i seksualni odgoj kakvog još uvijek nemamo, ali i kontinuirama edukacija onih najmlađih koja bi, zapravo, obzirom na dominantan patrijarhalni svjetonazor, trebala početi još u vrtiću. Dok to ne dobijemo, ostajete vi i slične udruge civilnog društva, ali i mediji. Koliko su, po vašem mišljenju i oni krivci za svjesno ili nesvjesno perpetuiranje stereotipa o LGBT osobama?

Ne bih rekao da su mediji kreatori homofobne klime, oni su, zapravo i najzaslužniji što danas, za razliku od vremena ranih 90-tih godina,ipak imamo daleko više slobode.Međutim, problem predstavlja činjenica što su mediji pod izravnim pritiskom vlasti i vladajućih poltičkih elita, posebno oni komercijalni, dok se onim neprofitnima, spremnima nastupiti kritički, koji su, istovremeno, paradoksalno, financijski najnemoćniji, pod svaku cijenu nastoji ukinui dotacije i tako im, zapravo, otupiti oštricu. Osim toga, zabrinjavajuće je što se ovogodišnji, jubilarni Pride događa u jeku napada na osobne slobode, pa i na slobode medija.Po meni je stoga puno važnije na koji način oni najmoćniji, a to su politika i kapital koji je s njom u izravnoj sprezi,kreiraju javno mnijenje. Mediji su samo refleksija nas samih.

Ovogodišnja će se Povorka ponosa dogoditi 11.lipnja.Bit će to jubilarni, 15.Pride. Trenutak je to da se prisjetimo početaka.

Prvi je Pride organiziran sada već davne 2002.godine pod motom „Iskorak kontra predrasuda“i u mnogo čemu predstavlja povijest.Tog su lipnja, po prvi puta LGBT osobe iz cijele Hrvatske organizirano demonstrirale dijeleći sa svima vlastitu viziju društva pluralnosti i prihvaćanja.Prvih 5 godina, tamo negdje do 2007.godine povorku su pratili brojni nasilni incidenti, nerazumijevanje okoline, ali i institucija.Vrijeme je to u kojemu smo jedino imali podršku policije. Drugih pet godina, do 2011., povorka je uglavnom bila mirna, s nasilnim incidentima koji su se događali nakon završetka službenog dijela priče. Nakon splistkog Pridea, dogodio se onaj čuveni, zagrebački, do danas najmasovniji, s oko 10 tisuća sudionika. U ovom trenutku privodimo kraju organizaciju ovogodišnje povorke ( važno je spomenuti i kako smo svi volonteri) koja će ulicama glavnog grada proći 11.lipnja i u kojoj su svi dobrodošli.Stoga, shvatite ovo kao poziv, ali i priliku da budete na mjestu na kojemu, bar na trenutak, možete biti ono što jeste i osjetiti se istinski slobodnima. Osim povorke ponosa kao krune čitavog događaja, ovgodišnji će Pride u vremenu od 2.do 11.lipnja ponuditi i niz popratnih aktivnosti- projekciju dokumentarnog filma o naših prvih 15 godina, niz izložbi, 3 diskusije,4 radionice, glazbene sadržaje... Ukoliko sam ovog trenutka nešto zaboravio, sve što Vas zanima lako je pronaći na službenoj i facebook stranici događaja.

Iako je Povorka ponosa središnja aktivnost organizacije, Zagreb pride svih ovih godina aktivno provodi i niz drugih edukativno-informativnih aktivnosti. Upoznajte nas s onim najvažnijima.

Tri su osnovna programa koaj provodimo i na koja smo jednako ponosni.To je javno zagovaranje za LGBTIQ prava,potom program podrške LGBTIQ osobama, te na kraju, ali ne i manje važno-izdavaštvo, edukacija i istraživanje. Kroz program javnog zagovaranja imamo direktne akcije i kampanje od kojih valja izdvojiti kampanju iz 2008.pod nazivom „Imaš hrabrosti“, potom onu iz 2010.“Hrvatska to može progutati“ i „Podržite svoje sugrađane i sugrađanke“, te dvije iz godine 2011.-„I budućnost je naša“, te na kraju kampanja pod nazivom „Jer nam je stalo“Program podrške LGBTIQ osobama svodi se na suzbijanje nasilja i diskriminacije poznata kao Rozi megafon.Riječ je o pravnoj službi čiji je posao savjetovanje i pravno zastupanje, ali i kontinuirana edukacija o tome što sve je diskriminacija, kako je prepoznati, kako i kada zatražiti psihološku pomoć, ali i zašto prijaviti zločin iz mržnje i nasilje.Svima onima koji dožive bilo kakav oblik diskriminacije na raspolaganju je telefonski broj, ali i svaki oblik pravne zaštite i sigurnosti, uz potpunu diskreciju. Iznimno smo ponosni i na našu izdavačku djelatnost, jer iza nas je niz knjiga i publikacija.

Iako smo kroz razgovor već više puta upoznali s vrijednostima Zagreb pride-a kao organizacije, ali i vrijednostima u koje vjeruje, koje živi i za kakve se zalaže Marko Jurčić osobno, službeni završetak intervjua, obično je i dobra prilika za posebno mudru poruku za kraj.

Kad razmišljamo što je ono što bi trebali učiniti kao pojedinci, siguran sam kako svi mi, djelovali formalno kroz organizacije civilnog društva ili ne, podsvjesno znamo kakvo je društvo u kojem želimo živjeti. Uvijek je to društvo tolerancije, jednakopravnosti i uvažavanja,društvo koje poštuje i štiti ljudske slobode, a društvo je to kakvo bi, bez velikih problema, mogli kreirati svi zajedno, krećući najprije od vlastitog, lokalnog prostora.Osim toga, kad god razgovarm s lokalnim medijima, posebno onima udaljenima od velikih centara, iznimno mi je važno obratiti se onima koji nas slušaju i koji se u čitavoj ovoj priči i osobno prepoznaju, jer njima je podrška posebno potrebna. Stoga ću i priliku koju su nam pružili NG buntovnici iskoristiti da upravo njima poručim kako nisu sami, jer ovo je društvo svih nas, društvo kakvo želimo i kakvo ćemo, siguran sam, zajednički izgraditi. Jer, mi se ne bojimo ni udara na civilno društvo, ni udara na ljudske slobode, ni provokacija kojih bi moglo biti na ovogodišnjoj Povorci ponosa. Uostalom, čak i ukoliko ih bude, mi ostajemo tu, djelovati i boriti se, formalno ili neformalno, s novcem ili bez njega. Važno je jedino da nikada ne smijemo odustati od borbe za Hrvatsku svih nas!

PS/ završna poruka Marka Jurčića zapravo je i zajednička poruka sudionika prošlogodišnje Povorke ponosa, čiji tekst, djelomično, zbog snage izrečenog, ali i vizije o boljem društvu kojeg redakcija NG buntovnika dijeli s članovima Zagreb pridea, ali i svim pripadnicima LGBTIQ zajednice, u nastavku, prenosimo.

....“Pasivnost i skretanje pogleda luksuz su koji si više ne možemo priuštiti, jer sve nas tlače iste stukture moći. Naša ljudska prava moraju biti neotuđiva. Na njima više nitko neće raditi kompromise radi vlastitih, sebičnih interesa. Danas skidamo ružičaste naočale i marširamo ulicama. Danas se ne autamo samo kao LGBTIQ osobe, danas se autamo kao građani i građanke koji neće mirno i šutke stajati kako se kotač povijesti okreće unazad.Autamo se kao feministkinje, kao antifašisti, kao protivnici klerikalne desnice, kao borci i borkinje za radnička prava, jer osnaživanjem široke efronte unutar koje djelujemo, želimo buditi nadu da su promjene ipak moguće.Ali, ako želimo pravu borbu, a ne onu s vjetrenjačama, morat ćemo se više povezati, biti glasniji, hrabriji i vidljiviji. Odgovor radikalizaciji i mržnji mora biti zajednički glas progresivne i ujedinjene fronte.Odavno smo sišli s margina i na njih se ne vraćamo. Pokažimo im koliko nas ima, jer mi smo snaga ovog društva.Za solidarnost, za demokraciju, za sestrinstvo i jedinstvo, za lezbijstvo i kvirstvo!Za antifašizam-bez kompromisa!“

Facebook