POEZIJA U SEVDAHU & SEVDAH U POEZIJI (foto)

POEZIJA U SEVDAHU & SEVDAH U POEZIJI

I danas se osjete titraji razliveni po krvotoku cjelovečernjeg programana koji se održao 12.5.2015.godine u Kulturnom centru Dubrava u Zagrebu pod nazivom Poezija u Sevdahu & Sevdah u Poeziji.

Zajedno se čekao spoj dana i noći.A baš tim trenutkom u odsjaju neba i zemlje u dvorani Narodnog sveučilišta začula se pjesma :

"Ja bih htio pjesmom da ti kažem

koliko te srce moje voli

kao bolan zoru, kao cvijeće rosu

kao oči svoje

toliko te voli srce moje"

Pojavio se osjet smiraja,otkucaj srca za ljubav u kojoj je utkan jecaj jer riječ sevdah je crna žuč u kojoj su pospremljene boli.

On nije svakodnevnica kao što nije ni bila ni ta večer u kojoj su se poput opijenosti bez mogućnosti opisa vezali stih i pjesma.

Orijana Vozila operna pjevačica i solistica Hrvtaskog narodong kazališta te Tereza Gabrić akademska glazbenica,pjevačica zbora Hrvatske radiotelevizije i samostalna pijanistica vodile su nas pjevnim skladbama kroz osjet emocije.

Emina,Kad ja pođoh na bembašu ,Imam jednu želju ........

Zapravo kad zaiskri suza i naježiš se od tihe ljepote te odeš drhtavih nogu u naručje ljubavi znaš da si doživio SEVDAH.

Teško je opisati što to točno uz njega veže ljudski osjet .Možda vlastita slabost koja nas vodi u trans pa dok sjediš u tamnoj dvorani  pjesma te odvede u tek propupali majski voćnjak .Vizija je drugačija,a sam doživljaj puno topliji tako da emocija bubri,vri  povezujući nas sa tugom i radošću ,gubitkom il ushitom zaljubljenošću il razočaranjem .

To je čista i nevina ,a opet vječna i besmrtna,neunštiva pjesma,zapravo sam Život.

Ono doživljeno jučer,sada i sutra kroz daljinu povezano sa žudnjom.

Izmjenjivao se pjevni i stihovani sevdah .Svojim divnim stihovima počastii su nas pjesnici Siniša Maksimović,Ljiljana Lipovac,Franjo Friščić,Božica Drakulić,Ružica Tuček,Ivica Jurinić,Tomislav Bucić,Katarina Bahljina i Miroslav Tičar ,uz njih su poznate sevdalinke govorili i voditelji i moderatori programa Lidija Puđak i Damir Pilko.

Naša pjesnikinja Lucia Pavlović ovako je napisala

Neću da me svakog proljeća

podsjeća na odlazak

rekao je

i oštricom zasjekao trešnju

padajući

behar je plakao

SEVDALINKOM.

i ona je glasno sa jecajem zapjevala MOJ BEHARE

Zaiskrili smo tu večer u odsjaju pogleda i pustili da nas miluje spoj poezije i glazbe u kojoj jeca ljubav.

Najjači odgovor na pitanje: Što je sevdah?, je onaj kada dijete odgovara-"Ama sevdah je ono kad moj babo pjeva i plače".

I mi smo zaplakali i u srcu ponijeli još jednu posebnost u etno povezanosti čovjeka uz čovjeka,pjesmu uz pjesmu ,stih uz stih.