„SEVDAH U POEZIJI, POEZIJA U SEVDAHU“

Po drugi puta se u Kulturnom centru „Dubrava“ održao program posvećen sevdahu.

Povezujući poeziju, glazbu, ples i etno nošnju pokušali smo dočarati tankoćutnost, nježnost, čeznutljivost, strast i ljepotu sevdaha.

Izvorna pjesma s odabranim riječima, nazvana i „bosanski blues“ pokreće nutarnju obamrlost i oživljava. Sve je više populacije koja svjesno odaje čast načinu izvođenja sevdalinke, ne samo u našoj regiji nego i u inozemstvu. Malo je pjesnika koji mogu pisati sevdah, a još manje je onih koji ga mogu i otpjevati, unijeti se, zanijeti i prenijeti na slušatelja drhtaj i izmamiti suzu veoma je teško. Mi smo imali tu privilegiju. U nekim trenucima jednostavno nisam disala. Mislila sam ako udahnem da ću pokvariti trenutak.

Na samom početku Ljiljana Lipovac i ja uz glazbenu podlogu, na gitari, Enesa Ibričevića, interpretirale smo neizostavnu Šantićevu, Eminu, a zahvaljujući BKUD-u „Sevdah“ iz Zagreba te njihovoj izložbenoj nošnji mogli smo i pogledom uživati u sevdahu. Kao što smo doživjeli i očaravajuću mladost njihove petnaestogodišnje solistice Minele Krakonje dok je sklopljenih očiju i nadasve nježnim glasom ispjevala „Ah što ćemo ljubav kriti“.

Poseban gost pjesnik Esad Kopić Osmanović, koji je napisao na stotine sevdalinki, nije nas oduševio samo svojom poezijom nego i energijom koju je usmjerio prema svakome tko je nastupio

Najdalji put su prevalili naši dragi prijatelji, vrsni glazbenici ansambla „SARAJEVSKI RENESSANS“ u sastavu prof. gitare Enesa Ibričevića, prof. violine Suzane Vinković, te kantautora i osnivača ansambla dr. Džanija Hotta. U njihovom interpretiranju sevdaha prožimali su se svjetovi. I nije to samo duh istoka, zapravo je to sposobnost izvođača da prikaže dva svijeta. Moderni tonski odnos sa sevdah tekstom kroz orijent zapada i zaista su maksimalno u tome i uspjeli i oduševili publiku.

Kroz dvoranu je zagrmio glas „ Nešto je golemo i posijano i zapisano u ovim našim dolinama. Da se Hajrudin vrati svojoj ljubavi to mu u imenu stoji i da lijepa Džehva konačno smiraj nađe na njegovim grudima“. Na scenu izlazi mlada talentirana plesačica stepa i show danca Paula Puđak i svakim, ali baš svakim pokretom, pogledom prikazuje moć sevdaha, moć riječi, moć nutarnje strasti i moć glazbe.

 

Do mikrofona je u pratnji majke došao i dvadeset dvogodišnji, slijepi mladić Pavao Anić. Kroz program su svi naglašavali kako imaju blagu tremu. Njegov pozdrav je sve oduševio: „ Dobra Vam večer, ja nemam tremu“ razvukao svoju harmoniku i zapjevao od Safeta Isovića pjesmu. Osobno sam ga doživjela kao najljepši, ali i najtužniji pjev jata slavuja. Iznio je pjesme na onaj pravi sevdah način kakvog ima samo na „danjaluku“ u Bosni.

 

Kada makedonka i to kazališna i filmska glumica odluči sevdisati i to svojim dubokim glasom pa zapjeva „ Ne klepeći nanulama“ sve utihne i sve nešto potraži ugođaj duši kroz onu toplu i nježnu dobrotu pa kroz merak i neku tihu pomamu uzavri, onda znamo da je na sceni naša Kostadinka Velkovska koju je na pianinu pratio maestro prof. Đorđe Manojlović. Uz sve sjajne goste nastupilo je i petnaest pjesnika sa svojim pokušajima pisanja sevdalinke. Oduševljavali su nas jedno po jedno svatko na svoj način s toliko različitosti, a s toliko topline u izričaju. Tu ćemo izdvojiti naše drage Abdulaha Aliju Bećirevića i Sonju Kušec koji su uz interpretiranje svoje sevdah poezije i otpjevali jednu sevdalinku. Sonja na flauti je jednostavno neizbježna nježnost Alijinog glasa, savršen spoj.

 

Za sam kraj što reći. Osim veliko veliko hvala svima koji su se i naputovali da bismo bili zajedno kroz ovu večer. Ima sevdaha, ima i bit će ga uvijek. Očuvat ćemo ga.

Foto: Mario Draušnik

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Suradnici

TZGNG logo

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner