30. PJESNIČKI SUSRETI DRENOVCI 2019.

Laureati ovogodišnjih Susreta akademik Luko Paljetak, književnik Davor Ivankovac i mladi Andrej Đeraj 

Društvo hrvatskih književnika i Općinska narodna knjižnica raspisali su Natječaj za najpolju zbirku poezije i najbolji rukopisni prvijenac 30. Pjesničkih susreta 2019. Natječaj je trajao do 31. ožujka 2019. godine. U subotu 11. svibnja 2019. na Središnjem književnom sijelu, završnom programu trodnevnih Pjesničkih susreta u Drenovcima, svečanim uručenjem nagrada proglašeni su ovogodišnji laureati. Povelja Visoka žuta žita za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti ove godine je uručena akademiku Paljetku,

Priznanje Duhovno hrašće za najbolju poetsku zbirku autora iz Slavonije otišla je u ruke Davoru Ivankovcu, a ugovor za tiskanje najboljeg poetskog rukopisnog prvijenaca mladog autora iz Slavonije uručen je mladom gimnazijalcu Andreju Đeraju iz Nove Gradiške.
Nagrade su laureatima uručili Dražen Kušen, izaslanik ministrice kulture Republike Hrvatske, Đuro Vidmarović, predsjednik Društva hrvatskih književnika, Andrija Matić, predsjednik Duhovnog hrašća, Jakša Šestić, načelnik Općine Drenovci, Mirko Ćurić, predsjednik Ogranka DHK Slavonsko-baranjsko-srijemskog i Goran Pavlović, ravnatelj Općinske narodne knjižnice Drenovci.
Autor: Knjižnica Drenovci

U Obrazloženje nagrade-Andrej Đeraj piše slijedeće:


za najbolji neobjelodanjeni rukopisni prvijenac.
Nagrađuje se rukopis autora
Andreja Đeraja – Reinkarnacija uspomena
Pod radnim naslovom Reinkarnacije uspomena odvažno pisani rukopis milenijca Andreja Đeraja, biografski ćemo primijetiti još jednoga požeškoga đaka u drenovačkom prvoknjigovničkom nizu, daje naslutiti, kao i prethodnih godina, željenu kombinaciju iznimnoga literarnoga talenta te razvidnih čitateljskih navika što, autorovoj mladosti usprkos, posljedično rezultira kvalitetnim književnim proizvodom dostojnim biblioteke koja je, svima na ponos, ušla u treće desetljeće svoje proizvodno-objavljivačke postojanosti. Vrijedno je to saznanje koje, uz navedeno, potvrđuje razmjernu obnovljivost slavonsko-baranjsko-srijemskoga književnog bazena čija se osobita estetska osjetljivost očituje, iznad svega, kroz prizmu ovdašnjih Susreta te nam, počevši s nenadmašnom Marijanom Radmilović koncem devedesetih, iznova nudi razloge za uživanje u poeziji koja je, kako je jednom netko mudar rekao, najuzvišeniji oblik jezika.
Đerajev je rukopis pisan stilski pribrano te koncepcijski disciplinirano te se sastoji od četrdesetak komada podijeljenih u tri cjeline postojane, ali nenametljive intermedijalne iskustvenosti, razigranoga subjekta povremenih konjugirajućih klizanja te odvažnih koketiranja s intersemiotičkim gestom na tragu one postmodernističke tradicije naznačene generacijom Pitanjaša koja je svoju kulminaciju doživjela proizvodnom djelatnošću okupljenika oko časopisa Quorum. Sama pomisao na maturantovu svijest o danim književnim iskustvima vrijedna je povratno-poticajnoga impulsa uzmemo li u obzir kako se stvaralaštvo Pitanjaša, a osobito Quorumaša u okviru postojećih planova i programa nastave književnosti u srednjim školama spominje tek posve usputno ili se, pak, ne spominje uopće. Srećom, mladost je i dalje kadra odgovoriti jakom literarnom znatiželjom i to je ono što u čitavoj priči ponajviše raduje. Trogodišnji požeški niz, prema svemu sudeći, ponešto govori i o kvaliteti rada u tamošnjoj gimnaziji te bi bilo krajnje nepošteno glasno ne uočiti jednu toliko dragocjenu činjenicu, osobito stoga što se na školstvo, društveno širokopojasno dakako, i dalje nerijetko gleda s podozrijevanjem, krajnje neljudskim te činjenično neutemeljenim. Đerajeva bi znatiželja, naime, kao i ona Anamarije Mutić ili, recimo, Denisa Ćosića, bez danoga poticajnog mehanizma jamačno bila suočena s nešto kasnijom stvaralačkom realizacijom koja, k tomu, nipošto ne bi bila jamčena. Pjesnički susreti u Drenovcima tako se kao manifestacija jasno i nedvosmisleno stavlja u obranu ne samo nadarenoga autorskog mladenaštva već i dionika odgojno-obrazovnoga procesa koje društvo obično ne prešućuje tek kada je iste ocijeniti nedovoljno dobrima u poslu kojim se bave. Pritom, dakako, ne polazeći od neoborive činjenice kako je rad u odgojno-obrazovnim vodama prije svega pozivom, tek potom poslom.
Naposljetku, ne smijemo smetnuti s uma već sada uočljivu autorsku osobnost koja će, vjerujemo, biti potvđena ukoričenjem ovoga, ali i kasnijim cjelorukopisnim ukoričenjima narednih godina. Jer već sada s punim pravom možemo govoriti o pismu visoke autonomije, o tekstu neopterećenom prekobrojnim biljezima traženja, o lucidnosti, dakle, koja Đeraja promiče u razigrani glas najnovijega naraštaja suvremene hrvatske pjesničke proizvodnje, pridružujući se tako Mutić, Ćosiću, autorskom duetu Delimar-Grgić, ali i glasovima izvan izravnoga konteksta Susreta predvođenima sjajnim mladim pjesnikinjama poput Mateje Jurčević, Monike Herceg, Marije Dejanović, ali i onim još uvijek razmjerno neafirmiranim autoricama kao što su Mateja Tutiš ili Lara Mitraković, redom imenima izuzetnoga talenta koja nam jamče, zaključno je reći, posve uzbudljivo šesto stoljeće hrvatske književnosti. Stoljeće u koje se današnjim danom i formalno upisuje Andrej Đeraj, mladić rođen 2000. godine u Novoj Gradiški, učenik završnoga razreda požeške gimnazije spreman jamčeno uzbudljivo šesto stoljeće svojom jezičnom bravuroznošću učiniti još uzbudljivim. Na njegovu putu, nema sumnje, mi ćemo ga čitateljski pratiti!
U ime Umjetničkog povjerenstva obrazložio

Autor: Franjo Nagulov
Foto: Općinska narodna knjižnica Drenovci


UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Suradnici

TZGNG logo

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner