Razgovor uz kavu- Predrag Antanasijević ( Mrtva nota)

Ovo vrijeme baš i nije vrijeme za velika druženja pa smo na jedan neobavezni razgovor uz kavu ,,priveli'' Predraga Antanasijevića.

Člana hip- hop grupe Mrtva Nota iz Zemuna o čemu smo već pričali na portalu NG- Buntovnici. Uz ovu virtualnu kavu razgovarali smo o temama ne nužno vezanima za glazbu, ali smo saznali puno pa pročitajte:

NGB: Pozdrav, kako teče jedan tvoj uobičajeni dan?

Zdravo. Ustvari imam dvije rutine za svakodnevnicu. Prva je kad radim, a druga kad sam slobodan. Kad radim, obavezno ujutro popijem kavu ili čaj, zavisi od toga šta mi u tom trenutku više odgovara. Po završetku smjene, kad dođem kući, poslje kave i klope, ili se bacim na nek knjigu ili na nezvršeni tekst pjesme. Navečer sam s prijateljem. Sve zavisi od toga koliko sam umoran ili ne. A kad sam slobodan, rutina je malo drugačija. Poslje jutarnje kave i obavezno, rakijce uz kavu, napravim neku klopu i završim kućne obaveze, pranje, čišćenje, itd. Poslje toga, zavisi, ako sam počeo neku knjigu, posvetim joj se dok je ne završim. Ako nisam započeo čitati knjigu, posvetim se nezavršenim ili započnem nove tekstove pjesama. Navečer je obavezno druženje s prijteljima.

NGB: Gledaš li božićne filmove i koji film ti je najbolji?

Da, naravno. Realno mi je Home Alone najbolji, svi djelovi. Jer sam nekako uvijek to gledao, još iz mlađih dana, tako da mi taj film nikad neće dosaditi. Mada, zadnjih nekoliko godina baš i ne preferiram gledanje filmova za Božić. Više sam za neku dobru knjigu, mir i tišinu.

NGB: Voliš li više pse ili mačke i zašto?

Pazi, teško pitanje, hahaha. Nikad nisam mogao da ih razdvojim ili da nekom posvetim više pažnje. Samo iz razloga da i jedni i drugi imaju vrline i mane tako da jedno upotpunjuje drugo. Ono što mi se ne sviđa kod mačaka, sviđa mi se kod pasa. I obrnuto. Generalno sam ljubitelj svih životinja.

NGB: Reci nam neku svoju anegdotu iz Osnovne škole.

Hahahaha. Bilo ih je Baš dosta, ali mi je jedna najdraža. Imao sam nastavnicu srpskog jezika, koja nam je ujedno bila i razrednica. Jednom prilikom, na sastanku razrednika, poslje održanog sastanka, po njenom pitanju IMA LI PITANJA, ja sam postavio jedno pitanje i umjesto da joj se obratim sa ''nastavnice'', ja joj se obratim sa ''mama''. Neviđeno smješna situacija i reakcija i same nastavnice i cijelog razreda.To me je pratilo kroz cijelu osnovnu školu.

NGB: Što misliš o ravnozemljašima, je li Zemlja ravna ploča?

Ma to su sve gluposti. Iako netko od ljudi koje znam tvrdi u šali da je Zemlja kocka. Zato što kocka ima 8 točaka, koje po njihovoj šali predstavljaju ljude koji drže konce u svojim rukama i koji upravljaju svijetom. Po meni, svi ti ravnozemljaši su isprani, zatrovani, ograničeni umovi, koji prihvaćaju ono što im se servira. Zemlja je okrugla i tu jednostavno nema rasprave. 

NGB: Gdje ćeš otputovati prvo nakon čitave ove situacije oko korone?

Hm... Nemam neke velike planove za neko putovanje, ali po prestanku ovog kaosa ću posjetiti prijatelja u Nišu i prijatelje na Zlatiboru. Imam za plan naći se sa ljudima sa kojima se dopisujem i sarađujem što se muzike tiče, iz drugih zemalja bivše SFRJ. Sastanak planiramo u Rijeci, jer nam je tu nakako točka gdje nam je otprilike ista udaljenost zbog putovanja. Ali to je plan koji prvenstveno zavisi od financija svih nas, a i od količine naših slobodnih vremena.

NGB: Koju knjigu si zadnju pročitao i o čemu se radi u knjizi?

Zadnja knjiga koju sam pročitao je treći nastavak priče o inspektorici Oliviji Roning, od književnog para Cilla i Rolf Borjlind. Radi se o nastanku grupe koja ima svoju određenu teoriju zavjere, jer su vođeni rasističkom mržnjom prema svim manjinama, odnosno ljudima koji po njima nisu čiste krvi, poput roma, izbjeglica i LGBT populacije, itd. I koji imaju za plan da očiste državu od svih njih ubojstvima. Naravno, nastavljaju se neke priče i iz prva dva dijela, ali neću mnogo ulaziti u detalje nego ću vam preporičiti da je pročitate. Sva tri dijela. Dijelovi idu sljedećim redosljedom: Plima, Treći glas i Crna zora. Naravno, preporućujem svaku knjigu od bilo kog skandinavskog književnika.

NGB: Možeš li izdvojiti jednu osobu koja ti je pomogla prilikom izgradnje tvoje karijere i kako?

Naravno, ali ne bi bilo fer izdvojiti jednu. Morati ću izdvojiti dvije jer su i jedna i druga jednako važne po pitanju toga. Prva je moj brat i također druga polovina grupe MRTVA NOTA, Darko Calić a.k.a MCDC. On je zaslužan što ja danas slušam prvenstveno hip-hop muziku, pišem rep pesme i nosim se hip-hop kulturom, koju na neki način i propagiram. Jer me on, još od mojih mlađih dana, uveo u tu priču. A druga osoba, koja je zaslužna za to što sam počeo snimati je moj najbolji prijatelj i također suradnik u muzici, Dragan Oluić a.k.a Stormy. On me spojio sa studijom, gdje također snima i tako je krenula cijela ta priča. 

NGB: Voliš li više dan ili noć?

To je jedno irelevantno pitanje. Danju sam konstruktivniji i produktivniji, što se posla i muzike tiče, ali sam noću produktivniji što se tiče ljubavi. Naravno, ako se nađe cura za koju vrijedi biti produktivan po tom pitanju. Doduše, što se te vrste produktivnosti tiče, malo sam u dužoj pauzi, hahaha! Generalno više volim noć. Prvenstveno jer sam, na kraju dana, zadovoljan svojim uspjehom na poslu, novom snimljenom pjesmom ili završenom knjigom. Pa sve to podijelim sa svojim najboljim prijateljem dok pričamo. Također, najviše volim,zadovoljan uspješnim danom iza sebe, otići na spavanje.                                                               

NGB: Jesi se kao dijete bavio sportom i kojim?

Jesam, naravno. I to sa više sportova. Zbog visine sam uvijek trenirao košarku, odbojku i rukomet. Odbojka mi je najbolje išla i imao sam priliku napredovati i da, možda, danas budem u reprezentaciji. Ali sam prestao iz bunta i frustracije, što su neke obiteljske veze odlučivale tko će biti u timu, a tko ne. Tako da danas samo provremeno ,,raspalim'' neki basket u kraju.

NGB: Koliko je bilo drugačije tvoje djetinjstvo od djetinjstva sadašnje djece?

Uuuu, mnogo drugačije. U mom djetinjsvu nisu postojali kompjuteri. Bolje rečeno, napredni i svima pristupačni kompjuteri, internet i slično. Mi smo imali konzole sa igricama na disketama. I to nam je bilo nešto vrhunski. Nismo imali mobitele o kojima smo ovisili dan i noć, i bez kojih doslovno, ni u wc nismo išli. Tada su se još koristili fiksni telefoni, kojima samo sa par poziva dogovarali sve. Naša društvena mreža se zvala 'AJDE NAPOLJE, gdje smo po cijeli dan bili na košarkaškom igralištu. Tada nas naši roditelji navečer nisu mogli utjerati u kuću i krevet. A ovi današnji ne mogu djecu istjerati iz kuće na svjež zrak i uživo druženje. Ili, bolje rečeno, neki ne mogu, a neki ne žele. I danas, kad sjednem s nekim u kafić na piće, dok vodim zdravu i normalnu konverzaciju sa tom nekom osobom, gledam oko sebe kako ljudi koji su tu, sjede šutke jedan preko puta drugog, i vise na mobitelima. To je po meni toliko užasno, tužno i da tako kažem, bolesno.

NGB: Da se ne baviš glazbom, čime bi se bavio?

Vjerojatno bih se okušao u pisanju knjige, što i planiram učiniti jednog dana.

NGB: Koju kuhinju najviše voliš?

Probao sam dosta kuhinja, ali je ipak domaća kuhinja zakon. Mislim da bi se svi narodi svake zemlje složili sa mnom. Da je svakom svoja nacionalna kuhinja zakon.

NGB: Znaš li peći kolače?

Hehe, učim polako. Teško mi ide, ali svladat ću uskoro, nadam se. Za sada, znam samo napraviti palačinke.

NGB: Kako si se osjećao nakon što si snimio u studiju svoju prvu pjesmu?

Iskreno, po izlasku iz gluhe sobe i preslušavanju svog prvog dema, nisam bio svjestan da sam uopće to ja na traci, ali kada sam došao sebi osjećao sam se kao da sam upravo spavao istovremeno sa deset žena, koliko sam bio zadovoljan. I istovremeno bio toliko napaljen da sam se htio vratiti u studio i taj cije dan snimati. Postići tako nešto kao recimo, snimiti pjesmu ili film, napisati knjigu, napraviti skulpturu, naslikakti sliku, je nešto neprocenljivo što se osjećaja tiče.

AEM banner